Gost "Avazovog intervjua" bio je poznati bh. sportski novinar, Muhamed Bikić. Radi se o novinaru, uredniku, publicisti i autoru brojnih sportskih emisija i dokumentarnih filmova koji su ostavili trag u medijskom prostoru Bosne i Hercegovine i šire.

Njegov profesionalni put vodio ga je od prve sportske redakcije "Dnevnog avaza", preko štampanih i elektronskih medija, pa sve do autorskih projekata i dokumentarnih filmova o velikanima, jubilejima i važnim trenucima bh. sporta.

Životni počeci

- To je bilo sada i davne 1995. godine. Prvog decembra je bilo 30 godina kako radim ovaj posao, a upravo sve je krenulo iz "Avaza". A, kada me neko pita otkada sam u sportu, ja kažem od 23. maja 1973. godine. Doslovno otkako znam za sebe meni je lopta bila najveća ljubav. S loptom sam trčao po hodniku, po sobi, razbijao prozore, saksije, s loptom spavao. Sport je moj život - prisjetio se Muhamed Bikić na početku intervjua.

Odrastao je Muhamed Bikić u Jugoslaviji u kojoj je bilo mnogo uspjeha u sportu. Tako, iako mu je fudbal najdraži sport, bilo je momenata kada su primat imali drugi sportovi.

- Kada smo bili prvaci Evrope u rukometu, svi smo igrali rukomet. Kada smo bili prvaci u košarci, svi smo igrali košarku. Kada je Boba Živojinović igrao Australian Open, svi smo igrali tenis. Vaterpolo nismo mogli u Sarajevu, ali jesmo u Zaostrogu, kada smo bili prvaci svijeta u vaterpolu. Ti rezultati bivše Jugoslavije su ponukali našu generaciju da volimo sport - istakao je.

Godine agresije

Grbavica, Željezničar i ilidžanski Igman su mu oblikovali karakter i kasniji profesionalni put. Ratne devedesete su promijenile njegov život kao i živote mnogih, a on je naglasio važnost služenja vojske u kojoj je bio pet godina.

- Aktivan sam bio i za vrijeme agresije. Na Trgu heroja između straža igramo lopte. Padne granata, meni je jednom sreća bila da mi je ekipa ispala pa se nisam zadesio tu. Bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih. Mi koji smo bili u opkoljenom Sarajevu, znamo šta smo sve preživljavali.

U toku rata Bikić je upisao Pravni fakultet, a sada je upisao i doktorski studij o čemu smo se ponovo dotakli pred kraj intervjua. Sportsko pravo bi rado uveo kao predmet na fakultet, te smo se dotakli i te teme, kao i važnosti razumijevanja pravne i organizacijske strane sporta.

Film "Keli"

Posebno emotivno bilo mu je pričati o realizaciji dokumentarnog filma "Keli". Zaplakao je u studiju na pomen legendarnog Želimira Vidovića.

- Mislim da su 2004. godine našli Kelijeve posmrtne ostatke i ukopan je na Barama u dresu Sarajeva. U ljeto 2018. smo završili snimanja i promovirali smo film na rođendan FK Sarajevo 24. oktobra. Napravit će se poslije još devet filmova, ali nijedan nije bio kao "Keli". I sad me emocije drže. Na odjavnoj špici, na YouTubeu se to može naći, cijela sala tri do pet minuta ustaje, plješće i plače. Film je toliko emotivan. Dati život spašavajući drugog, nema ništa svetije na ovom dunjaluku odnosno svijetu, a to je naš heroj Želimir Vidović uradio. Ja sam te večeri bio toliko emotivan, evo i sada je suza potekla - pričao je kroz suze Bikić.

Osim o Keliju, Bikić je realizirao filmove u Hasetu, Škiji, Ivici Osimu, Olimpijadi u Sarajevu, Željinom jubileju i drugim važnim ličnostima i događajima. Neostvarena želja je Safet Sušić.

- Pitao sam ga ja, ma on neće ni da čuje. Pape dragi, pa ako o kome treba, treba o Vama? Ispričali smo priče o mnogim legendama, o klubovima, Željinoj stotki... Ima tu priča još da se pravi - zaključuje Bikić.

Pohvalno je Bikić govorio i o nedavno snimljenom filmu "Leptiri bez krila" autora Anela Džankovića, a koji govori o nevjerovatnoj priči dva bh. paraplivača, dva Ismaila, Zulfića i Barlova.

Uloga supruge

Podrška porodice je za Muhameda Bikića bila izuzetno bitna na njegovom putu. Posebno je istakao suprugu Jasminu o kojoj je imao samo najbolje riječi.

- Ona iza svega stoji. Mislim da 90 posto tekstova koje realiziram od kuće, ne puštam dok ona ne pregleda. U svim filmovima je ona dala svoj pečat. Objavila je nedavno zbirku poezije "Tabakera", uskoro će i drugi dio. Počela je karijeru također u "Avazu", ali okrenula se pravu. Sin Hamza se okrenuo IT-u, softverski je inženjer i non stop je u tom poslu. Malo je tužan zbog svog Želje, ali šta ću mu ja - u šaljivom tonu je još dodao Muhamed Bikić.

Želimir Vidović - Keli

Želimir Vidović je rođen 17. novembra 1953. godine. Odrastao je u sarajevskom naselju Stup, a svoj fudbalski put počeo je u ilidžanskom Igmanu. Kasnije ga je lopta odvela u sarajevsku Bosnu, a potom i na Koševo te austrijski Gaku. Bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije, a nestao je početkom agresije na BiH, 17. maja 1992. godine pri povratku iz koševske bolnice na Dobrinju, gdje je odvezao ranjene sugrađane. Dokumentarac o Keliju snimljen je u Sarajevu, gdje je pokojni Keli živio, igrao, gdje je sahranjen, na ulicama Dobrinje i fudbalskom igralištu u Butmiru, koji nose njegovo ime.