U mnogim gradovima Bosne i Hercegovine problem pasa lutalica već godinama izaziva zabrinutost građana. Napadi, strah i nesigurnost na ulicama samo su jedna strana priče – druga je nebriga, izostanak zakonske kontrole i nedostatak sistemskog rješenja. Gradovi poput Tuzle, Zenice, Goražda itd. suočavaju se s istim izazovima, a situacija nije ništa bolja ni u Kaknju, gdje broj pasa na ulicama, prema riječima aktivista, raste iz godine u godinu.

Predsjednica i osnivačica Udruženja za zaštitu životinja "Skitnica" iz Kaknja Saida Husagić, za „Dnevni avaz“ govorila je o uzrocima, posljedicama i mogućim rješenjima problema koji, kako kaže, traje godinama i ne pokazuje znakove poboljšanja.

- Promjena situacije posljednjih godina ovisi o mnogim faktorima, nažalost, broj lagano raste iz godine u godinu. Dok mi kao udruženje jednog psa udomimo, negdje se rodi deset beba i izbaci na ulicu - kaže Husagić.

Ističe da problem pasa lutalica u Kaknju nema samo jedan uzrok, već više njih.

- Prije svega, osnovno je da se psi godinama masovno izbacuju od neodgovornih vlasnika – dakle, svijest i edukacija stanovnika Kaknja su gotovo na nikakvom nivou. Jako mali broj vlasnika se može nazvati odgovornim, da im psi imaju čip, vakcine, pasoš te da su sterilisani ili kastrirani - objašnjava ona.

Kako dodaje, situaciju dodatno pogoršavaju i vlasnički psi koji se slobodno kreću po naseljima.

- Kada se radi o mužjacima, oni se pare s uličnim ženkama i tako vlasnički psi doprinose novom broju pasa na ulici. Ima i jedan specifičan bosanski fenomen – kombi psi. Godinama je poznata praksa da se iz lokalnih općina dovoze psi i samo puštaju u kasne noćne sate. Onda mi aktivisti ujutro ugledamo nove, zbunjene i uglavnom agresivne pse koji se moraju boriti s ovima koji su već tu, za svoju novu teritoriju – ističe Husagić.

Prema njenim riječima, lokalne vlasti su dužne provoditi mjere masovne sterilizacije i po zakonu osigurati skloništa i azile, ali to se ne dešava.

- Nažalost, zakon se ne provodi, a vjerujemo da bi kažnjavanje za neodgovorno vlasništvo moglo imati uticaj na smanjenje broja pasa lutalica - kaže Husagić.

Ozbiljni propusti

Govoreći o saradnji s lokalnom zajednicom, Husagić kaže da su se u početku suočili s brojnim preprekama.

- Nismo bili posebno podržani, nismo shvaćeni ozbiljno i bilo je jako teško samostalno doći do nekih rezultata. Ipak, izborili smo se za donacije – što od lokalnih firmi, što kroz finansirane projekte na koje smo se prijavljivali.

S Općinom, dodaje, imaju kontakte, ali bez značajnijeg pomaka.

- Za tri godine smo imali nekoliko sastanaka, ali posebna aktivnost se nije desila. Stalno insistiramo da inspekcije počnu raditi svoj posao na terenu, da se uspostavi registar pasa, da se radi na edukaciji i obavještavanju građana, ali to je sada jako slabo ili nikako, a zakon je dužna provoditi općina i njihova inspekcija - naglašava Husagić.

Kao prioritet navodi osnivanje higijenskog servisa, a potom i skloništa protočnog tipa.

- Po principu – hvatanje psa, veterinarska obrada, postavljanje javnih oglasa za traženje doma i, najzad, najbolji dio – javljanje potencijalnih udomitelja i zbrinjavanje psa. Mi kao udruženje težimo ka inostranom udomljavanju, jer je dosta sigurnije. Znamo da pas neće završiti na ulici niti na lancu iza kuće gdje dobiva hljeb i zelenu vodu. Nažalost, to je istina većine pasa u BiH - kaže ona.

Neodgovorni vlasnici

Osvrćući se na odnos građana prema psima lutalicama, Husagić kaže da je on "diskutabilan".

- Niko ne stavlja život psa ispred života djeteta, ali roditelji često zanemaruju činjenicu da psi nisu ni krivi ni željni te ulice na kojoj se nalaze. Očekuje se da odnos prema njima ostane isti, a da psi ne reagiraju u samoodbrani. Česti smo svjedoci užasnog ponašanja na ulici, ali je to, nažalost, ukorijenjeno u ovoj nekulturi. Ista stvar je i sa smećem i uništavanjem gradskog mobilijara – svi bi uredan grad, a malo ko želi da krene od sebe i svoje promjene – objašnava ona.

Ogroman problem, naglašava, predstavljaju neodgovorni vlasnici.

- Takav vid imanja psa može oštetiti lokalnu zajednicu, ali glavno i osnovno treba biti redoslijed – edukacija, ponuđena rješenja, i na kraju, kazna. Općina bi trebala uvesti registar pasa, pomoći pri finansiranju čipovanja i sterilizacije, a ako se to ne ispoštuje – kazna, koja može biti primjer drugima. U stranim zemljama su kazne drakonske, ali upravo to sprečava ljude da se olako riješe psa - kaže Husagić.

Fokus na udomljavanju

Udruženje "Skitnica" iz Kaknja ističe da se udomljavanjem pasa lutalica bave intenzivno, ali da im je veći fokus na inostranom udomljavanju.

- Najbolja opcija je udomljavanje, ali želimo naglasiti da nam je inostranstvo glavni fokus. Ovdje svako udomljavanje bilo je s nekim neprilikama. Nije rijetkost da poslije nekoliko mjeseci psa koji se konačno navikao da bude vlasnički izbace ponovo, eventualno ga vrate u udruženje kao da je to neki predmet, a ne živo biće. Zato su zemlje Evropske unije sigurnija opcija, iako je proces duži i skuplji, ali za psa na kraju najbolja opcija - ističe Saida Husagić.