Ilegalno oružje, velikim dijelom zaostalo iz ratnog perioda i dalje puni crno tržište i završava u rukama počinilaca gotovo svakog težeg krivičnog djela.

Tako je većinom oružje A kategorije, od automatskih pištolja do automatskih pušaka, ali i minsko-eksplozivnih sredstava izuzetno lako dostupno što pokazuje i posljednji tragični slučaj teškog ubistva žene u Mostaru.

Nasilje u porodici

I dok policijske statistike potvrđuju porast nasilja počinjenog neregistrovanim oružjem, stručnjaci upozoravaju da se pravi razmjeri problema vide tek kada se sagledaju regionalni tokovi. Upravo ta slika otkriva da oružje zaostalo iz ratnih godina, zajedno s oružjem iz privatnih zaliha, kontinuirano završava u nezakonitoj prodaji.

Istraživanja provedena na zapadnom Balkanu pokazuju da BiH nije izuzetak, te da se bez zajedničkog pristupa zemalja u okruženju ovaj problem ne može ni usporiti, a kamoli riješiti. Na to upozorava i naš sagovornik Safet Mušić, stručnjak za sigurnost, koji godinama prati trendove krijumčarenja i zloupotrebe oružja u regionu.

Mušić ocjenjuje da je taj problem nemoguće riješiti na nivou jedne države, ako se istovremeno ne bi riješio na nivou regiona.

Dodatnu složenost, navodi, stvara tradicija posjedovanja oružja na ovim prostorima, kao i historijski kontekst.

Naglašava da se nelegalno oružje ne koristi samo u organizovanom kriminalu, nego i u slučajevima nasilja u porodici, nasilja prema ženama i među maloljetnicima.

- Istraživanje koje smo radili u BiH upravo je ukazalo na taj široki spektar zloupotreba i na snažan negativan utjecaj na ukupnu sigurnost. Jedan od zaključaka bio je da, kada represivne mjere nisu dovoljne, treba koristiti i provjerenu metodologiju, kao što su akcije dobrovoljne predaje oružja, gdje bi građani koji prijave ili dobrovoljno predaju oružje, posebno ono zaostalo iz rata, bili novčano nagrađivani. Evropska unija je bila iskazala spremnost da finansijski podrži takve programe, međutim, mnogi pojedinci se ne žele riješiti oružja nego ga žele unovčiti – iznosi Mušić.

Kada je riječ o kanalima nelegalne trgovine, postoje dvije kategorije. To su, navodi Mušić, pojedinci koji imaju lično naoružanje i određenom preprodajom žele da zarade i organizovane kriminalne grupe.

Koliko je dostupno oružje, govori informacija, potvrđuje Mušić, da se praktično za 24 sata može nabaviti automatska puška. Kada je riječ o cijenama, automatske puške se na crnom tržištu kreću od 500 do 800 KM, a pištolji od 500 do 1.500 KM, pa i više.

Prema aktuelnim procjenama, i dalje se u rukama građana nalazi gotovo 800.000 komada nelegalnog oružja.

Međutim, ministar MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Marijo Marić ističe da ne postoji sravnjeni podatak poput tog od okvirno 800.000 komada oružja za koji, kako kaže, gotovo niko ne zna kako se pojavio otprilike 2010. godine i koji kruži i u posljednje vrijeme se od njega ne oduzimaju brojevi koji se tokom godine prikupe dobrovoljnom predajom, nalazom, oduzimanjem i slično.

Kazneno djelo

Nezahvalno je, navodi, govoriti o stvarnoj prijetnji i njenom intenzitetu zbog postojanja ilegalnog oružja, jer tome treba pristupiti više analitički.

Ilegalno oružje može biti dostupnije i interesantnije za pokušaj nabave osobama koje imaju smetnje u redovnoj proceduri i polazimo od toga u koju svrhu i s kojim motivom osoba nabavlja takvo oružje. Ukoliko neko ima umišljaj počiniti teško kazneno djelo, oružje je često tek sredstvo koje može biti zamijenjeno i nekim drugim.

Dakle, nije oružje tolika opasnost nego mentalitet zločinca koji se njime može poslužiti. Generalno, kantoni prate propise o oružju i streljivu direktive EU i ide se ka postroženju istih. Međutim, možemo reći da je broj izdanih oružnih listova, tj. isprava o oružju koje sadrže činjenice o držanju ili nošenju, veći iz godine u godinu – podvlači Marić.

Trajan i ozbiljan zadatak

- U ovom trenutku bismo mogli kazati da veći broj takvog oružja nužno nije povećana prijetnja općoj sigurnosti, ali je trajan i ozbiljan zadatak kojim se bavimo neprekidno. Osim oružja do kojih policija dođe radeći operativno, provodimo educiranja građana i kampanje radi podizanja svijesti o ovoj temi jer je krucijalan faktor sigurnost kako vlasnika tako i zajednice – iznosi Marić.