Situacija u Iranu i dalje je u centru pažnje svjetske javnosti, zbog antivladinih protesta u kojima je, prema izvještajima evropskih medija, poginulo više od 16.500, a povrijeđeno gotovo 330.000 ljudi. Dok stižu potresne ispovijesti Iranaca koji su uspjeli napustiti zemlju, do ovog trenutka nije poznato da li se među žrtvama nalazi i neko od bh. državljana.
Od početka krize kontakt s ambasadorom BiH u Teheranu Nijazom Čardaklijom nismo uspjeli uspostaviti, niti se on na bilo koji način oglašavao, pa nije poznat ni trenutni status osoblja Ambasade.
MVP se ne oglašava
Ambasade BiH u Teheranu i Tel Avivu evakuirane su i privremeno zatvorene u junu prošle godine, u jeku napada Izraela, ali je mjesec kasnije najavljeno njihovo ponovno otvaranje i povratak ambasadora. Inače, veze s Iranom su u prekidu ili otežane zbog prekida interneta i telefonskih komunikacija.
Nakon što je 13. januara ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković medijima kazao da nema informacija o povrijeđenim ili poginulim bh. građanima, te da je Ministarstvo u stalnom kontaktu s Ambasadom u Teheranu, novih zvaničnih informacija nema.
Inače, Ministarstvo vanjskih poslova BiH je 9. januara na službenoj stranici objavilo kontakt-telefon i pozvalo državljane BiH u Iranu i Izraelu da se jave u slučaju potrebe za evakuacijom, ali nije poznato da je do ovog trenutka stigao ijedan poziv. Pitali smo MVPBiH, ali odgovore do zaključenja ovog broja nismo dobili.
Najveći val nezadovoljstva u posljednjih nekoliko godina pokrenuli su porast cijena i troškova života, kao i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo režimom. A režim je odgovorio i gašenjem interneta i blokadama telefonskog saobraćaja, zbog čega informacije iz Teherana i drugih gradova stižu na kapaljku.
- Ubili su masu ljudi i sakrili ih od njihovih porodica, ne predaju im njihova tijela. Na jednom mjestu koje sam lično vidjela bila je hrpa tijela, koja su naslagana jedno na drugo s mobitelima u džepovima. Bila su tu mala djeca čiji su telefni zvonili, a njihove majke i očevi nisu imali pojma šta im se dogodilo – kazala je za armenski servis RFE jedna od Iranki, nakon što je sletjela u Jerevan.
Kulminacija represije
Osim u Armeniju, Iranci bježe i u Tadžikistan. Jedan od njih izjavio je da svi imaju nekoga ko je ubijen u posljednjim nemirima.
- Ne, na ulicama su naoružani interventni policajci s puškama i drugim vojnim oružjem – odgovorio je na pitanje da li su demonstranti još na ulicama.
Zbog represije režima, Iran su davno napustili Mohamad Oghani (Mohammad) i Adel Džalali-Asl (Jalali-Asl). Mohamad već tri godine živi prihvatnom centru u Blažuju, dok je Adel od 2018. godine u Srbiji, prenosi RFE. Jednoglasni su u ocjeni da protesti koji su počeli krajem decembra prošle godine predstavljaju kulminaciju višedecenijske represije.
U zatvoru 17 mjeseci
Oghani je u Iranu bio suočen s krivičnim progonom i u zatvoru je proveo 17 mjeseci. Suočen s optužbama u vezi s drogom, koje odbacuje, nekadašnji rukometni trener ostao je bez posla, završio na ulici, razveo se od supruge i ostao bez ikoga.
