Bosanskohercegovački legendarni sevdalija očaravajućeg glasa Zaim Imamović, vrsni interpretator, kompozitor, tekstopisac i veliki čovjek, preminuo je prije 32 godine, 2. februara 1994., ali se njegove interpretacije sevdalinki i danas slušaju s divljenjem.
Rođen je u Mrkonjić-Gradu, 26. avgusta 1920. godine. Kada je imao samo godinu s roditeljima se preselio u Travnik, gdje je proveo petnaestak godina, a od 1936. Zaim je živio u Sarajevu. Uz brata Hadžu i sestru Đulu uključio se u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo “Gajret”, u kojem je pjevao, prateći sebe na harmonici.
Milozvučni glas
U aprilu 1945. godine počeo je raditi kao vokalni solist Radio Sarajeva, osvajajući svojim milozvučnim glasom i emotivnim pjevanjem slušaoce, pa je dugo prepričavana anegdota kako su mnogi ljudi tražili u prodavnicama da kupe radioaparat „u kojem pjeva Zaim“.
Pjesmu „Evo ovu rumen ružu“ s kojom se proslavio, Zaim je čuo od jednog sarajevskog gospodina u kafani. Tekst ove pjesme bio je poznat, jer ga je napisao veliki bh. pjesnik Safvet-beg Bašagić, ali nije bilo poznato da postoji i muzika sve dok je Zaim nije snimio za Radio Sarajevo.
Voljen, cijenjen i poštovan, Zaim je bio uzor i učitelj mnogim doajenima sevdaha, poput Safeta Isovića, Zehre Deović, Himze Polovine, Zore Dubljević, Bebe Selimović... Veliki Safet Isović, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinki svih vremena, s ponosom i zahvalnošću isticao je da je Zaimov učenik.
Autor pjesama
Specifičnim glasom s urođenim ukrasima, majstorskom dinamikom te pjevanjem malo kroz nos Imamović je slikovito dočaravao pjesme koje je interpretirao. Njegova vrhunska izvedba sevdalinki, ali i starogradskih pjesama, svrstala ga je u sami vrh tadašnje jugoslavenske muzičke scene, te je predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim festivalima u inozemstvu, na kojima je uvijek osvajao nagrade i publike i žirija.
Imamović je bio autor i muzike i tekstova mnogih pjesama, koje ni po čemu ne možemo razlikovati od izvornih sevdalinki, poput ”Sve behara i sve cvjeta”, ”Ne pitaj me, stara majko”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Oj, jeseni, tugo moja”, ”Nije zlato sve što sja”...
Godine 1979., Skupština grada Sarajeva dodijelila mu je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.
