Evropska komisija odobrila je novi paket pomoći zapadnom Balkanu iz Plana rasta u vrijednosti od 171 milion eura, od čega će dio biti namijenjen infrastrukturnim projektima u BiH. Tako su odobreni grantovi za tehničku pomoć za rehabilitaciju hidroelektrane u Jajcu u iznosu od 750.000 eura i rekonstrukciju i proširenje sistema vodosnabdijevanja i otpadnih voda u Tešnju od 350.000 eura.

Kladuša i Lukavac

Odobren je i grant od 16 miliona eura za podršku projektima vodosnabdijevanja i prečišćavanja otpadnih voda u Lukavcu i Velikoj Kladuši.

Ove dvije općine su zajednički podnijele aplikaciju za odobrenje sredstava, čijom će realizacijom Lukavac riješiti pitanje vodosnabdijevanja, a Velika Kladuša projekt kanalizacije i regulacije korita rijeke Kladušnice i izgradnju sekundarne mreže urbanog dijela grada, za što se i dodatno zadužila u iznosu od 8,6 miliona eura kod Evropske banke za obnovu i razvoj.

Nažalost, brojni gradovi u BiH nemaju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Tako se velike količine kanalizacije i otpadnih voda direktno ispuštaju u vodotoke bez tretmana.

Da su rijeke u BiH itekako zagađene fekalnim otpadnim vodama, ali i da vrlo malo gradova ima postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda potvrđuje nam Anes Podić, predstavnik udruženja „Eko akcija“.

Štaviše, kako navodi, prečistači otpadnih voda u gradovima u kojima postoje jedva da rade. Primjer za to je, govori, Bihać, u kojem je postrojenje s radom počelo prije 10-tak godina, ali prema informacijama s kojima raspolažu u ovom Udruženju, ono radi sa svega 10 posto kapaciteta.

- Slično stanje je i u Sarajevu i u Mostaru i, zapravo, veliki problem svima njima predstavlja otpadni mulj za koji još uvijek nismo pronašli rješenje kako da ga bezbjedno odlažemo ili uništavamo – govori Podić za „Dnevni avaz“.

Kontroverze u Mostaru

Brojne kontroverze pratile su projekt izgradnje kolektora i prečistača u Mostaru, kojeg su vlasti, kada je započet 2015. godine, ocijenile historijskim. Vrijednost radova procijenjena je na 130 miliona KM, međutim javnost nikada nije saznala koliko je novca utrošeno, premda se zna da je projekt finansiran i kreditnim i donatorskim sredstvima. Od javnosti se pokušalo sakriti i to da je izvođačima radova, grčkoj kompaniji „Actor“, tokom arbitražnog postupka iz gradske kase isplaćeno 750.000 eura te 300.000 eura advokatskom međunarodnom timu.

Nažalost, činjenica je da gotovo svakog ljeta bukvalno na površinu isplivaju fekalije u zaštićenoj UNESCO-ovoj zoni, na platou ispod Starog mosta, odnosno na ušću rijeke Radobolje u Neretvu.

Zaštićena zona svjetske baštine u Mostaru je ostala izvan sistema kolektora i prečistača, pa svi stambeni i ugostiteljski objekti u Starom gradu svoju kanalizaciju ispuštaju u rijeku.

Šta rade inspekcije

Podić dodaje da kada se postrojenje pusti u rad, inspekcije ne nadgledaju kvalitet prečišćavanja.

- Istina, mi dobijemo nekakve izvještaje preduzeća koja održavaju postrojenja prečišćavanja, međutim ne znamo da li zaista obavljaju svoju funkciju. Jednostavno, inspekcije za zaštitu voda ne obavljaju svoj posao kako treba i dok to ne bude uredu, uzalud nam sve pare ovog svijeta. Naše rijeke će i dalje biti zagađene fekalnim vodama, a kakvo je stanje odlična je ilustracija Una, gdje kanalizacija svih naselja osim malog dijela Bihaća završava u njoj direktno bez ikakvog prečišćavanja – ističe on.