Politička kriza u Federaciji i Kantonu Sarajevo, prema ocjeni delegata DF-a u Domu naroda PFBiH i zastupnika u Skupštini KS Albina Zuhrića, ogolila je svu nedosljednost aktuelne vlasti. Od panike zbog moguće smjene Dragana Miokovića, preko fingiranih ostavki nakon protesta mladih, pa do nastavka stranačkog kadroviranja, Zuhrić tvrdi da se iza priče o promjenama krije stari, dobro poznati obrazac vladanja.
Licemjerni argumenti
Govoreći o argumentima koji se posljednjih dana koriste za odbranu predsjedavajućeg Predstavničkom doma Parlaemnta FBiH Dragana Miokovića od smjene, Zuhrić kaže da je posebno simptomatično što su iz Naše stranke i dijela vladajuće većine počeli potezati tezu da bi njegova smjena navodno otvorila prostor HDZ-u da preuzme još veću kontrolu nad institucijama Federacije BiH.
- To je krajnje licemjerno. Sada odjednom govore kao da su se prepali HDZ-a i njegove moći, a isti ti ljudi su ranije sasvim normalno sarađivali s HDZ-om i u tome nisu vidjeli nikakav problem. Mioković je čovjek koji je s njima radio, s njima bio u koaliciji i pomagao im da proguraju kadrovska rješenja. Kad su se unutar te većine pojavili sukobi, odjednom je nastala panika i priča da ga treba spasiti zbog nekakve navodne odbrane institucija - poručio je Zuhrić.
Podsjeća i da ovo nije prvi put da HDZ dobija prostor u rukovođenju Federacijom, te da su upravo predstavnici Trojke ranije omogućavali Mladenu Boškoviću da predsjedava, pa smatra apsurdnim da sada glume iznenadnu zabrinutost.
- Problem s HDZ-om postoji uvijek i mi na njega upozoravamo konstantno. Ali nemojte sada pred izbore pokušavati glumiti velike borce protiv HDZ-a, dok ste jučer s njima bez problema dijelili pozicije i ovlasti - rekao je.
Govoreći o Miokovićevim javnim istupima i emotivnim reakcijama na vlastitu smjenu, Zuhrić kaže da ne želi ulaziti u lične procjene, ali primjećuje da predsjedavajući pokazuje mnogo više emocije kada je riječ o njegovoj funkciji nego kada su u pitanju ozbiljni društveni problemi.
- Volio bih da s istim emocijama reaguje kada mladi danima protestuju na ulicama, kada se imenuju ljudi koji će sutra odlučivati o pravosuđu ili kada se zemlja suočava s ozbiljnim institucionalnim krizama. Očito ga, međutim, najviše pogađa vlastita fotelja - kazao je.
Posebno se osvrnuo na proteste mladih u Sarajevu i ostavke koje su nakon toga ponuđene. Po njegovom mišljenju, javnosti je serviran politički trik, a suštinski se nije promijenilo ništa.
- To je bilo jedno veliko ismijavanje građana. Podnesu ostavku, pa onda ostanu tu gdje jesu, nastave donositi odluke, primati plate, koristiti privilegije i ponašati se kao da se ništa nije desilo. Kod nas se ostavka predstavlja kao kazna, a u stvarnosti to postane samo privremeni manevar da se smiri javnost. U Grasu i u Kantonu Sarajevo svi isti ljudi ostaju na istim mjestima, rade iste stvari i vode iste procese. Šta se onda zaista promijenilo? Ništa - smatra Zuhrić.
Dodaje da razumije kako je pred izbore teško očekivati potpunu rekonstrukciju vlasti, ali upozorava da se stalno kao jedina opcija nudi priča da sve mora ostati isto.
- Ne mora. U svakom ministarstvu postoje državni službenici koji poznaju sistem i mogu ga voditi na tehničkom nivou do izbora. Problem nije što nema rješenja, nego što aktuelni ministri i politički kadrovi ne žele napustiti funkcije. Na tim pozicijama kontrolišu budžete, resurse, medijski prostor i predizborne mehanizme. Zašto bi se toga odrekli nekoliko mjeseci pred izbore?
Zuhrić je iznio i teške optužbe o političkom pritisku na dio medija, tvrdeći da se javni servisi i pojedine televizije koriste kao propagandni alat vlasti.
- To nije nikakva tajna niti posebna optužba, to je nešto što građani vide svaki dan. Imate priloge u kojima se opoziciji praktično drže lekcije kako da glasa i upozorava ih se šta će se desiti ako smijene nekog funkcionera. To nije novinarstvo, to je politička propaganda. I da budem precizan, to nije od jučer. Taj sistem traje godinama, samo su se akteri mijenjali - rekao je.
Posebno oštar bio je prema Elmedinu Konakoviću i Narodu i pravdi.
- Konaković je vođa jednog pokreta. On govori da promoviše određenu kulturu i određene vrijednosti. One je tu da promoviše preuzimanje vlasti od ljudi koji su bili tiha manjina u ostalim partijama. Koji nemaju znanje da vode nešto, koji nemaju obrazovanje da vode nešto, koji su bili otpadnici u svojim strankama koje on dovodi i smjenom stranaka postavi na pozicije. Konaković je najgore iz SDA stavio na ključne pozicije.On je postao protočni bojler za nerealizirane i korumpirane ljude da dođu na najviše funkcije u državi. Primjetit će te da tu nema visokobrazovanih ljudi. I primjetit ćete da je to kultura tu. Kod njih nema doktora, jer se osjećaju inferiorno pored doktora nauka. Oni ne vole doktore nauka. On govori da se bori protiv sistema koji je stvorila SDA, a oni su SDA, oni su stvorili taj sistem. Pa upravo ga je Konaković stvorio, stvarao ga je Okerić, stvarao je Zvizić - smatra Zuhrić.
Ranija obećanja
Po njegovoj ocjeni, najveći problem je što su građani, umorni od stare vlasti, povjerovali da biraju promjenu, a zapravo su dobili iste političke obrasce u novom pakovanju.
- Mi smo doživjeli nevjerovatnu situaciju da smo izabrali ljude koji su obećavali raskid sa starim praksama, a dobili smo iste te ljude, samo presvučene u novo odijelo. To nisu novi ljudi. To su kadrovi istog mentaliteta, istih navika i iste političke kulture. Samo su dobili veću moć i više prostora da rade ono što su i ranije radili.
"Spadam među najgore političare"
Na pitanje može li se takav sistem uopće promijeniti, Zuhrić odgovara da promjena ne dolazi preko noći, niti samo kroz zakone, nego prije svega kroz političku kulturu i lični primjer.
- Ako kao političar obećaš da nećeš zapošljavati svoje i onda dođeš na vlast pa radiš upravo to, nisi samo izgubio kredibilitet nego si dodatno ubio vjeru kod mladih ljudi da promjena uopće postoji. To je dugoročno možda i najgora posljedica svega ovoga. Ljudi prestaju vjerovati bilo kome.
Za sebe kaže da spada među „najgore političare“ upravo zato što nije pristajao na takvu logiku.
- Tražili su od mene stotine puta da nekome pomognem da se zaposli, i iz moje i iz drugih stranaka. Nisam to radio. Puno lakše bih pravio političku mrežu da sam ljudima obećavao radna mjesta, funkcije i usluge. Ali onda postaješ dio istog problema protiv kojeg navodno govoriš - ističe.
Na kraju zaključuje da Bosna i Hercegovina nije zapela samo u institucionalnoj, nego i u dubokoj kulturološkoj krizi, u kojoj je stranačka veza i dalje mnogima važnija od znanja, iskustva i kompetencija.
- Došli smo u situaciju da ljudi vjeruju kako se bez političke veze ne može dobiti posao, pa čak i plaćaju da bi ih neko zaposlio. To je možda najniži oblik korupcije. A promijeniti to možemo jedino ako više ljudi počne javno govoriti, ako se prestanemo praviti da ne vidimo šta se dešava i ako lošu vlast budemo smjenjivali svaki put kada iznevjeri obećanja. Drugog načina nema.