U Bratuncu je prije nekoliko godina otvorena prva javna kuhinja za bebe i djecu, a iz godine u godinu bilježi sve veći broj korisnika. To je mjesto gdje roditelji mogu doći po obroke za svoje mališane kojima je ova vrsta pomoći potrebna. Aida Sadiković Mehonić, predsjednica Udruženja „Obraduj nekoga“, za „Avaz“ je rekla da je ideja nastala kroz svakodnevni humanitarni rad s bebama, u okviru projekta „Idemo na babine“.

Nemaju osnovno

- Shvatili smo da ima sve više porodica sa područja Podrinja koje nemaju osnovne stvari za svoje bebe kao što su mlijeko, kašice, pelene. Vidjeli smo da broj potencijalnih korisnika neprestano raste i zato smo odlučili otvoriti poslovnicu gdje će korisnici lično dolaziti po mlijeko, hranu, odjeću, obuću, slatkiše i opremu za bebe – kazala je.

Broj korisnika se stalno mijenja, ali ima na desetine porodica koje redovno koriste pomoć.

- Samo protekli mjesec u javnoj kuhinji pomoć je potražilo čak 84 roditelja za svoje bebe. Pretežno imamo oko 60 redovnih korisnika i isto toliko povremenih – kazala je Mehonić.

Zbog velike potražnje uvijek su potrebne osnovne stvari za bebe kao što su adaptirano mlijeko, kravlje tetrapak mlijeko, kašice, pelene, higijenski proizvodi, ali i hrana za stariju djecu. To su stvari koje se brzo potroše i koje roditelji u teškim situacijama najteže mogu priuštiti.

Institucije slijepe

Ono što je posebno tužna i zabrinjavajuća pojava jeste da se sve više djece nalazi u potrebi i da se mnoge bebe rađaju u siromaštvu.

- Društvo bi trebalo mnogo više pažnje posvetiti porodicama sa djecom, jer nijedno dijete ne bi smjelo odrastati u siromaštvu. Brza i sve lošija dešavanja na globalnom nivou, pandemije i ratovi uzrokuju inflacije koje direktno i prvo pogode najranjivije. Cijene adaptiranih formula, pelena, hrane za bebe rapidno rastu pa trudnice koje su se u ranoj trudnoći radovale svojoj bebi pred porod strahuju da li će im moći priuštiti sve što im treba. Humanitarne organizacije mogu pomoći, ali dugoročna rješenja moraju biti sistemska – istakla je.

Udruženja i ljudi dobre volje svakodnevno pomažu na terenu, ali to često nije dovoljno, jer su institucije indiferentne, kaže Mehonić.

Najteže priče

- Lično nam nisu najteže priče u kojima je siromaštvo 'jedino' iskušenje. Daleko su teže priče teško disfunkcionalnih porodica, gdje svjedočite zanemarivanju djece, gdje možemo vidjeti da nažalost djeca u takvim sredinama nemaju nikakvu budućnost – kazala je Mehonić.

Samo prošlog mjeseca 84 roditelja su potražila pomoć u javnoj kuhinji.