Vrijeme radosti u Čajniču

Dan kad se u zavičaj vrate prognanici

Autor: Al. BAJRAMOVIĆ
15.06.2018 19:48
A
A
A

Svake godine obnovljene čajničke džamije su pune na bajram-namazu, jer u grad u kojem nema Bošnjaka i među povratnike u okolna sela dođu ljudi koji nisu zaboravili zavičaj.  

Deset lukova

Predsjednica Medžlisa IZ Čajniče Anera Zagrljača kaže da je Bajram, iako se dočekuje u drugačijem ambijentu i sa skromnijim mogućnostima, u Čajniču radostan.

- Bajram-namaz u Čajniču klanja se na pet mjesta, a poslije se obavezno u haremima džamija organizuju i bajramska druženja. Bajram je ovdje poseban, jer nije samo veliki praznik nego i dan okupljanja porodica, prijatelja i prognanika - kaže Zagrljača.  

Radost Bajrama pojačava i pogled na gradilište džamije Sinan-bega Boljanića u centru grada. Osim džamije, izvorni oblik dobiva i turbe Sinan-bega i njegove supruge u džamijskom haremu, kao i turbe njegovih srodnika preko ceste.

- Uporedo sa zidovima džamije radimo deset lukova iznad ulaznog trijema. Završen je drugi red prozora, a nakon gradnje lukova, poslije Bajrama slijedi gradnja mukarnasa, gdje se objekt u obliku kubusa pretvara u osmougao - objašnjava Hajro Tanović, nadzornik gradilišta.

Iako je već zakoračio u osmu deceniju života, tu je iz ljubavi prema svom poslu, ali i kulturno-historijskim spomenicima u čijem je ponovnom uzdizanju učestvovao. 

Temeljac za obnovu džamije izgrađene 1570. položen je prije dvije godine, a obnova bi trebala biti okončana iduće godine.

Nada u opstanak

- Džamija se obnavlja u izvornom obliku. Njenu „sestru“, identičnu džamiju, u Pljevljima je sagradio brat Sinan-bega Boljanića, pa ona služi i kao urnek za gradnju ove džamije - pojašnjava Zagrljača te dodaje da obnova ovog bh. kulturno-historijskog spomenika i vakufa najvećeg vakifa u historiji grada pojačava nadu u opstanak Bošnjaka i islama na ovim prostorima.

Obnovu džamije finansira Generalna direkcija vakufa Turske u saradnji s Vakufskom direkcijom BiH.


Sinan Boljanić, beg, a kasnije i paša, u Čajniču je podigao džamiju, mekteb, tekiju, karavan-saraj, 22 dućana, radionice i mlinove na Janjini, ali i brojne hajrate na području tadašnjeg bosanskog i hercegovačkog sandžaka.

Bio je oženjen Šemsa-kadunom, sestrom Mehmed-paše Sokolovića, graditelja na Drini ćuprije u Višegradu.

Oboje su ukopani u turbetu u haremu džamije.

Jedina žena na čelu Medžlisa  

Anera Zagrljača jedina je žena na području Rijaseta IZBiH koja obavlja dužnost predsjednice jednog medžlisa. Inače je profesorica.

- Nikad nisam smatrala posebnim to što sam žena, bez obzira na funkciju koju obavljam. Počastvovana sam što sam izabrana na ovu funkciju. Sebe smatram timskim igračem, ne radim ništa sama, imam ljude koji mi pomažu i stojim ispred dobrog tima - kaže Zagrljača.