NA DANAŠNJI DAN

Rođen Alija Izetbegović, prvi predsjednik države RBiH

“Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život“

Alija Izetbegović. muzejalijaizetbegovic.ba

8.8.2023

Na današnji dan 1925. godine, u Bosanskom Šamcu je rođen Alija Izetbegović, prvi demokratski izabrani predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Dvije godine nakon Alijinog rođenja, otac Mustafa, trgovac po zanimanju, odlučio se na selidbu u Sarajevo s devetočlanom porodicom.

Tokom Drugog svjetskog rata Alija se bavio humanitarnim radom, pomažući prognanim civilima u okviru pokreta “Mladi muslimani”, gdje je pokušao pronaći i artikulaciju vlastitih političkih opredjeljenja. Islam, te antifašizam i antikomunizam, određivali su opću orijentaciju ovog pokreta. Međutim, nakon rata, komunistička vlast Jugoslavije je u pokretu vidjela opasnost i već 1946. godine počela su prva hapšenja, kada je i Alija, koji se tada nalazio na odsluženju vojnog roka, dobio tri godine strogog zatvora.

Islamska deklaracija

Ipak, islam i stanje muslimana u svijetu, a naročito u Jugoslaviji, bili su stalno u centru Izetbegovićeve pažnje, o čemu je pod pseudonimom L.S.B. (sačinjen od početnih slova imena njegovih kćerki i sina) objavio više članaka.

Tokom 1970-ih godina završio je i objelodanio čuvenu “Islamsku deklaraciju”, koja se odnosila na muslimanski svijet “od Maroka do Indonezije”. “Islamska deklaracija” je izazvala veliku reakciju i protivljenje tadašnjih jugoslavenskih komunističkih vlasti, pa je bila jedan od povoda montiranog političkog procesa naziva „Sarajevski proces“, 1983. godine. Iako optužba nije ponudila nikakve konkretne dokaze, Izetbegović je osuđen na 14 godina zatvora za tzv. islamski fundamentalizam i udruživanje radi rušenja ustavnog poretka. Zajedno s njim osuđeno je još 12 muslimanskih intelektualaca.

Izbori 1990. godine

Druga Alijina knjiga “Islam između Istoka i Zapada” objavljena je na engleskom jeziku u Americi 1984., a na sh./hs. jeziku u Beogradu 1988., dok je Izetbegović bio u zatvoru.

U žalbenom postupku, Vrhovni sud RBiH je Alijinu kaznu simbolično smanjio, sa 14 na 12 godina zatvora, a potom je Savezni sud SFRJ presudu preinačio i sveo na “verbalni delikt”, za koji mu je izrekao devet godina zatvora. Uskoro nakon toga, odredba KZ o “verbalnom deliktu” je ukinuta. Izetbegović je odležao pet godina i osam mjeseci zatvorske kazne i izašao na slobodu 25. novembra 1988. godine.

U maju 1990. godine, s grupom istomišljenika Izetbegović osniva Stranku demokratske akcije (SDA), koja na prvim demokratskim izborima, 18. novembra 1990., odnosi ubjedljivu pobjedu, a Alija biva izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH.

Rat u BiH i mir u Dejtonu

Tokom četverogodišnje agresije na BiH (1992.-1995.) Izetbegović je kao predsjednik nosio i odgovornost vrhovnog komandanta Armije RBiH. Učestvovao je u mnogim pregovorima o miru, te, uprkos vojnim i političkim pritiscima i embargu na naoružanje, ostao dosljedan principu slobode i opredjeljenju za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Rat u našoj zemlji okončan je usvajanjem “Okvirnog sporazuma za mir u BiH” u Dejtonu (Ohajo, SAD) u novembru 1995. godine, a nakon potpisivanja Sporazuma, Izetbegović je izjavio: “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići.”

Povlačenje iz Predsjedništva BiH

U februaru 1996. godine, Alija je doživio je infarkt, nakon kojeg se oporavio i nastavio raditi još četiri godine. Godine 2000., 15. oktobra, povukao se iz Predsjedništva BiH i s pozicije predsjednika.

Sumirajući svoj život, zapisao je: „Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život.“

Alija Izetbegović je preminuo 19. oktobra 2003. godine, a sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.

Đura Jakšić. antikvarne-knjige.com

191. godišnjica rođenja Đure Jakšića

Đura Jakšić, najveći liričar srpskog romantizma i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. vijeka, rođen je na današnji dan 1832. godine, u Srpskoj Crnji, u Banatu.

Svoje prve pjesme objavio je u “Serbskom letopisu”, 1853. godine. Uz pisanje, Đura je uporedo i slikao, te jedno vrijeme živio od slikarstva. Stalno je živio u oskudici i teško izdržavao svoju brojnu porodicu.

Jakšić je bio sklon bohemskom životu, te je, duboko razočaran u ljude i život, utjehu nalazio u svom umjetničkom stvaranju. Bio je stalno u dugovima i otpuštan s poslova, da bi, uz pomoć prijatelja Stojana Novakovića, 1872. godine dobio posao u Državnoj štampariji, na kojem je ostao do smrti.

Bolovao od tuberkuloze

Usljed teškog života, Đura je obolio od tuberkuloze, 1871. godine. U početku je bolest uspijevao zaliječiti i držati pod kontrolom, da bi kasnije, ipak, uznapredovala, te je preminuo 16. novembra 1878. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Jakšić je pisao i lirsku i epsku poeziju, ali i drame u stihu. Najznačajnije epske pjesme su mu “Bratoubica”, “Nevesta”, “Pivljanina Baja”, “Barjaktarovići”, “Mučenica” i “Pričest”; potom tri drame u stihu: “Seoba Srbalja”, “Jelisaveta” i “Stanoje Glavaš”.

Najmanje je radio na lirici, ali neke od njegovih pjesama poput “Na Liparu”, “Mila”, “Koga da ljubim”, “Put u Gornjak”, “Kroz ponoć nemu”, spadaju u najbolje stihove srpske poezije.

Esma Redžepova. narodni-list.hr

Prije 80 godina rođena Esma Redžepova

Prije tačno 80 godina, na današnji dan 1943., u Skoplju je rođena Esma Redžepova, Kraljica romske muzike.

Esmin veliki muzički talent prvi je prepoznao njen brat, te ju je već u njenoj devetoj godini života učlanio u lokalnu romsku muzičku organizaciju. Na prijedlog direktora škole, Esma je 1956. godine pjevala na takmičenju školskih talenata za Radio Skoplje i osvojila prvo mjesto.

Nakon osnovne i srednje škole, Esma je upisala Muzičku akademiju u Beogradu, koju je napustila poslije druge godine studija, pridruživši se muzičkom ansamblu Steve Teodosievskog. Ansambl Teodosievski je 1961. godine snimio prvu gramofonsku ploču s Esmom Redžepovom.

Kraljica romske muzike

Esmin muzički put usko je povezan s njenim brakom sa Stevom Teodosievskim, s kojim je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, osnovala muzičku školu za siromašne romske dječake. Tokom života Esma i Stevo su pomogli četrdeset sedam dječaka i jednu djevojčicu, a na svojim koncertima Esma je često prikupljala novčana sredstva za pomoć bolnicama, sirotištima i žrtvama katastrofa, a bila je i počasna predsjednica makedonskog Crvenog krsta.

Kraljicom romske muzike proglašena je 1976. godine na Prvom festivalu romske muzike i pjesme održanom u Čandrigaru, u Indiji, kada joj je priznanje uručila tadašnja indijska premijerka Indira Gandi (Gandhi).

U Sjedinjenim Američkim Državama, 2010. godine, Esma je uvrštena među pedeset najboljih vokala svijeta. Dobitnica je brojnih nagrada, dva puta je nominirana za Nobelovu nagradu za mir, a odlikovana je i jugoslavenskim Ordenom zasluga za narod.

Esma Redžepova preminula je nakon kratke i teške bolesti, u sedamdeset trećoj godini života, 11. decembra 2016. godine. Pokopana je na groblju Butel u Skoplju.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.