Mali poljoprivrednici iz Semberije izgradili su objekte za uzgoj stotine grla, ali nemaju dovoljno zemlje za proizvodnju stočne hrane. S nedostatkom obradivog zemljišta suočavaju se i ratari, koji su nezadovoljni načinom na koji je nekoliko hiljada hektara državnog zemljišta dato pod koncesiju.
U tome vide priliku za svoj opstanak, ali tvrde da su koncesije dodijeljene pojedincima koji ih po zakonu ne bi smjeli dobiti. Proces dodjele koncesija smatraju netransparentnim i često nezakonitim, zbog čega zahtijevaju reviziju svih koncesija na poljoprivredno zemljište u entitetu Republika Srpska.
"Farme se gase"
Poljoprivrednici i ratari nemaju pristup državnom zemljištu, pa su primorani uzimati oranice u zakup po cijenama i do 1000 KM po hektaru, dok oni koji dobiju koncesiju plaćaju samo 60 KM po hektaru. Posebno ističu problem da koncesije ne dobijaju primarni poljoprivredni proizvođači, kako zakon nalaže, već čak i firme koje se bave transportom. Koncesije se, prema njihovim riječima, dijele po kafanama ili po stranačkoj liniji, uz favoriziranje određenih djelatnosti.
- Imamo presipanje novca iz budžeta Ministarstva poljoprivrede u firme koje imaju svoj resor, a to je Ministarstvo industrije i prehrambene proizvodnje. Dakle, imamo nekoga ko je favorizovan iz Ministarstva poljoprivrede iz prehrambene industrije. To je mlinsko-pekarska industrija i meso-prerađivačka industrija. Naravno da svi mlinovi u Semberiji podrže i dobiju koncesiju na poljoprivredno zemljište, dok su farme marginalizovane. Dakle, farme se gase - izjavila je Slobodanka Marjanović, poljoprivrednica iz Bijeljine.
Poljoprivrednici kažu da su se više puta obraćali Pravobranilaštvu RS i Republičkom javnom tužilaštvu zbog nepravilnosti i nezakonitosti u dodjeli koncesija, ali do sada nisu dobili odgovor.
"Veliko razočarenje"
Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice, izrazio je veliko razočaranje: "Šta reći. Razočarenje, kao poljoprivrednika. Nećemo mi stati na ovome. Ići ćemo dalje po pitanju toga. Ipak se mora znati ko šta radi i kako. Imam osjećaj da se oni boje da će se objelodaniti ti ljudi koje su oni dali po pitanju ugovora i tih koncesija samih. Da li oni to uopšte i plaćaju? Kako su oni došli do tog? Da li je to stranački... To nas najviše interesuje i to najviše boli poljoprivrednike.“
U organizaciji Transparency International naglašavaju da se dodjela koncesija u RS-u odvija stihijski i krajnje netransparentno. Iako je riječ o ogromnom resursu, ni budžet ni građani nemaju koristi od koncesija. Čak nije pouzdano poznato koliko se godišnje prihoduje od koncesionih naknada.
- To je toliko malo i bijedno. Čak se i ne plaća. Ali o tome nemamo informaciju, jer ne postoji web stranica koja bi rekla koncesije date u RS poljoprivreda, zemljište, industrija ili već nešto drugo kako bi to klasificirali. I na kraju krajeva, da se svake godine skupštini prezentira rezultat prikupljenih sredstava po tom osnovu - kazao je ekonomista Zoran Pavlović.
Cijenu nekonkurentnosti domaćih poljoprivrednika i ratara plaćaju građani, jer visoki troškovi proizvodnje dovode do skupih cijena njihovih proizvoda. A to, kako kažu, ne bi moralo biti tako.
Više u prilogu BHRT-a.
