U Bosni i Hercegovini istina je često prva kolateralna žrtva politike, a hladna glava luksuz koji niko ne nosi u džepu. Nakon što je prvu informaciju da je starica na Ozrenu ubijena objavio novinar Avdo Avdić na svom portalu Istraga.ba, krenula je lavina. Političari umjesto da budu odgovorni mudraci koji vagaju svaku riječ i paze na posljedice istih, pretvorili su sebe u senzacionalističke influensere u većoj potrazi za što većim brojem lajkova i publiciteta, najbolje po cijenu dizanja međunacionalnih tenzija i izazivanja sukoba.

Političke manipulacije

Najnoviji primjer dolazi iz sela Panjik na Ozrenu, gdje je povratnica Jela Pejić preminula nakon nesretnog pada. No, prije nego što su ljekari izgovorili riječ „obdukcija“, političari su već potpisali presudu – ubistvo. I to, naravno, motivirano mržnjom. Jer šta bi drugo bilo u zemlji gdje se svaka smrt prvo etnički okadi, pa tek onda pregleda?

Milorad Dodik, nekrunisani car političke manipulacije, nije ni sačekao rezultate policijskog uviđaja, a već je znao krivce: „političko Sarajevo“. Nije precizirao ko tačno – da li Konaković, Bećirović, Sebija ili možda Željko Komšić – ali je znao da su „bošnjački političari stvorili atmosferu linča“. Atmosfera mu je, kaže, uzela još jedan nevin život. Šta fali? Jeftino, a efektno.

Njegova dvorska svita odmah je uskočila: Željka Cvijanović je „najoštrije osudila gnusno ubistvo“ dok je Aleksandar Goganović pozvao međunarodnu zajednicu da se uključi. Da, za slučaj pada starice. Jer zašto čekati forenzičare kad možeš popraviti nacional-huškački score odmah?

RTRS, vječiti pion propagande, ekspresno je isporučio naslov: „Ubijena srpska povratnica na Ozrenu“. Kasnije – tiho povučeno, bez izvinjenja. Šta ima veze, headline je odradio svoje. Strah je posijan.

Konji za utrku

Naravno, ne bi bila Bosna da se i druga strana, u ovom slučaju bošnjačka, nije zaletjela. Denis Bećirović, uvijek spreman da napiše dugačko i ništa ne kaže, osudio je „svirepo ubistvo“, a Zukan Helez i Sevlid Hurtić već su najavljivali izmjene zakona, specijalne kazne i moralne uzbune. Helez mrtav-hladan piše kako je riječ o „kukavičkom činu“ koji „mora biti najstrože sankcionisan“. A nije ni znao šta se desilo.

U ovom orkestriranom cirkusu jedino je Nermin Nikšić pokazao trunku razuma, poručivši da ne želi spekulirati dok se ne oglase nadležni. Iako je i on jednim okom, izgleda, bio spreman da to nazove napadom na multietničku BiH.

A šta se zapravo desilo? Starica je pala. Nesretan slučaj. Dešava se, nažalost, često, širom svijeta. Ali u ovoj zemlji, svaka starica koja nije umrla pred kamerom i s tri svjedoka vlastite nacionalnosti – mrtva je iz „nacionalnih motiva“. I to odmah, bez potrebe za autopsijom, ali s punom salvom političkih reakcija.

Gladni konflikta

Ovaj slučaj je, nažalost, savršena ilustracija koliko su naši lideri gladni konflikta, a nesposobni za odgovornost. Umjesto da grade povjerenje među ljudima, oni svaku smrt, nesreću ili krađu pretvaraju u novu epizodu serije „Zlo u komšiluku“.