Od samog prvog treptaja ljudske svijesti, jedno pitanje progoni čovječanstvo: šta se dešava nakon što umremo? Od drevnih mitova do moderne neuronauke, čovjek pokušava da odgonetne misteriju onoga što leži s one strane. Ipak, uprkos decenijama truda, nauka je tek zagrebala površinu. A onda se pojavio slučaj koji prkosi razumu.
Za Stiva Kanga (Steve), priča nije počela vjerom, već očajem - a ono što je uslijedilo zbunilo je i one koji proučavaju granice ljudske svijesti.
Odrastao kao praktikujući budista, bez dodira s krišćanstvom ili biblijskim prikazima raja i pakla, Kang tvrdi da se, kada je 1998. pokušao da sebi oduzme život, našao na mjestu koje je oponašalo biblijski opis pakla - svijeta tame i patnje kakav nije mogao ni zamisliti.
Deset dana bez sna
Godina 1998. bila je pogubna za Stevea Kanga. Njegov otac, nekada uspješan biznismen u Južnoj Koreji, izgubio je sve tokom finansijskog kolapsa u zemlji. Sa samo 19 godina, dok je studirao na Univerzitetu Kalifornije u Irvineu, Kang se iznenada našao sam, bez podrške, očajnički tražeći posao, stipendiju i mjesto za stanovanje.
Do tada je bio marljiv student i posvećen budista. Međutim, životne teškoće odvele su ga u mračnije sfere. „Tokom cijelog tog ljeta“, rekao je on za “The Daily Mail”, „ne sjećam se da sam bio trijezan duže od jednog sata tu i tamo. Zabavljali smo se i upadali u nevolje.“
Na jednoj studentskoj zabavi Kang je napravio grešku koja će mu zauvijek promijeniti život. Zapalio je ono što je mislio da je marihuana, ali bong je sadržavao smrtonosnu mješavinu heroina, kokaina i PCP-a. To je kombinacija poznata kao „zdjela smrti“.
-Nešto u tome mi je poremetilo mozak. Ostao sam budan deset dana zaredom. Nakon toga nisam mogao zaspati ni sekunde - prisjetio se Kang u razgovoru za “Daily Mail”.
„Bio sam u paklu“
Do petog dana, njegov osjećaj za stvarnost počeo je da se raspada.
-Nisam znao koje je doba dana. Do šestog i sedmog dana, kada sam pogledao u ogledalo, vidio sam da su mi zjenice bile toliko velike i crne da se bijeli dijelovi mojih očiju jedva mogli vidjeti - napisao je u svojoj knjizi “8 Sati u Paklu: Šokantno lično iskustvo onoga što zaista čeka u zagrobnom životu”.
Osmog dana bez sna pojavila se vizija. Stariji Azijat s dugom bijelom bradom, za kojeg je Kang vjerovao da je budistički duh, rekao mu je da će, ako „žrtvuje svoje tijelo“, dobiti „50.000 godina manje u paklu.“
-Tada mi je to zvučalo kao dobar dogovor - rekao je Kang.
Napisao je majci pismo izvinjenja. Dva dana kasnije, više puta se ubo nožem u stomak i vrat kuhinjskim nožem. Njegova prestravljena majka pronašla ga je u lokvi krvi i odmah pozvala hitnu pomoć.
Dok su se hirurzi borili da ga održe u životu, Kang je osjetio da pada, kao da ga nešto vuče niz beskrajno, odjekujuće okno.
Azijski starac za kojeg je mislio da će ga voditi prema nirvani nigdje nije bio. Umjesto toga, Kang je osjetio tamno, svemoćno prisustvo. I u tom trenutku shvatio istinu. Lik koji ga je ranije nagovorio da oduzme sebi život nije bio vodič, već sam Sotona.
-Odmah sam osjetio izdaju. Osjećao sam se strašno usamljeno- rekao je.
Dok su ljekari pokušavali ponovo pokrenuti njegovo srce, Kang je rekao da se borio za svoju dušu, zarobljen u mjestu neizdržive tame, kakvu nije mogao ni zamisliti da postoji.
Jalova pustinja
Svijet koji je opisao bio je pust i beznadan — ispucana, jalova pustinja.
-Svuda su pijesak i kamenčići. Nema trave, nema cvijeća, nema biljaka, nema hrane, nema čak ni kapi vode. S lijeve strane vidio sam litice crvenkasto-ljubičaste boje. Ljudi su bili i na vrhu i na dnu tih litica. Kad sam podigao pogled, zli duhovi su bili tamo. Ne mali, kao u crtićima. Bili su ogromni, visoki kao zgrade, nosili su plašteve. I znao sam da oni upravljaju tim mjestom. Samo si u toj patnji, bez mogućnosti da razgovaraš s bilo kim. Toliko boli, toliko optuživanja, toliko straha. Kao da se tjeskoba umnožavala, a strah od osude beskrajno rastao – ispričao je Kang.
Osam sati su hirurzi radili na njemu, popravljajući pocijepane arterije i krvne sudove. Ljekari su rekli njegovoj majci da se pripremi na najgore. Ali ona je to odbila. Sjetila se svoje prijateljice iz Kalifornije, gospođe Kim, koja je bila krišćanka. I pozvala ju je. Zajedno su se molile.
Kang kaže da su upravo te molitve bile ono što ga je povuklo nazad.
-Čuo sam glas u svom srcu. Glas koji nikada ranije nisam čuo. Rekao je: ‘Nema više budizma, nema više droga... Volim te - napisao je majci.
Kang vjeruje da je taj glas koji je čio bio Isus.
Njegov oporavak je trajao čitavu deceniju. Kang je patio od stalnih napada panike i nesanice, oslanjajući se na 20 različitih lijekova, uključujući Xanax, litijum karbonat i antidepresive, samo da bi funkcionisao. Deset godina nije spavao nijednu noć normalno.
Onda, oko Božića 2012. godine, rekao je da je doživio ono što je nazvao „nebeskom posjetom.“
-Stajao sam na vrhu brda i pred mojim očima prostirali su se planine, polja i doline. Nebeska, blistava svjetlost širila se na sve strane. Jasno sam čuo glas Boga svojim vlastitim ušima. Čak sam čuo i nebeski hor anđela koji su slavili Boga... Nijedan ljudski hor ne bi mogao pjevati tako prelijepo - rekao je.
Odbacio je svoje lijekove i, po prvi put nakon mnogo godina, spavao mirno.
Halucinacija od traume
Skeptici su sugerisali da je Kangovo iskustvo bilo samo halucinacija izazvana traumom i drogom. Kang se ne slaže s tim.
-To može biti česta primjedba. Volim primjedbe. Volim dobar dijalog. Ljudi koriste isti argument za uskrsnuće Isusa Hrista - kažu da su učenici halucinirali jer su ga toliko željeli vidjeti. Za mene su dokazi sve - rekao je Kang koji je nakon ozdravljenja promijenio svoj život i primio kršćanstvo. Kasnije se pridružio vojsci kao vojni kapelan i upoznao svoju suprugu, Goeun Kim.
Kangova priča, koja spaja vjeru, psihologiju i misterije ljudske svijesti, ponovo postavlja isto pitanje na koje nauka i dalje nema odgovor: šta se zaista događa kada umremo?
