Intervju s Alise Vajdel (Alice Weidel), kopredsjednicom njemačke desničarske partije AfD (Alternative für Deutschland), održan u sklopu ljetnog serijala javne televizije ARD, pretvorio se u pravi medijski i politički debakl. Planiran kao ozbiljan politički razgovor na otvorenom, intervju je umjesto toga obilježen zvižducima, uzvicima i glasnom muzikom — sve u režiji umjetničko-političkog kolektiva “Zentrum für Politische Schönheit” (Centar za političku ljepotu).
Kako prenosi Index.hr, aktivisti su s druge strane rijeke Spree postavili autobus opremljen moćnim zvučnicima, iz kojih su tokom cijelog intervjua puštali pjesmu “Scheiß AfD”, uz dodatne zvučne efekte zviždanja i galame. Intervju, koji je vodio novinar Markus Preiß, ubrzo je postao gotovo nemoguć za praćenje – kako za gledatelje, tako i za učesnike.
Amaterski i neodgovoran
Prema pisanju DW-a, emisija je trajala 28 minuta, ali je sadržajno bila osakaćena, dok su mnogi komentatori ustvrdili da je cijela situacija više poslužila kao “besplatna reklama za AfD”, dajući stranci ulogu žrtve “ljevičarskog progona”.
Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) također je izrazio kritiku prema ARD-u, navodeći da su producenti morali prekinuti intervju i prebaciti ga u zatvoreni prostor, čime bi zaštitili i profesionalnost emisije i kredibilitet novinara. Ovakav razvoj događaja, prema FAZ-u, bio je “amaterski i neodgovoran”.
Iz ARD-a su, međutim, poručili da su “svjesni problema” i da će razmotriti moguće promjene u formatu. Kako navodi Euronews, uredništvo emisije razmišlja o tome da ponovi intervju u zatvorenom prostoru, ali konačna odluka još nije donesena.
U razgovoru, koji se ipak pokušao održati unatoč buci, Alice Weidel je izbjegla konkretne odgovore na pitanja o ustavnom poretku i vrijednostima njemačke demokratije. Kako piše Stern.de, Weidel je vješto balansirala između populističkih poruka i žrtvene retorike, istovremeno optužujući medije i političke protivnike za “histeriju protiv AfD-a”.
Performans aktivista
U međuvremenu, reakcije iz drugih političkih partija nisu izostale. CDU je osudio performans aktivista, tvrdeći da time ne slabe AfD, već im omogućavaju da dodatno mobiliziraju svoje biračko tijelo putem narativa o “cenzuri i progonu”.
Ovaj incident dolazi u trenutku kada je AfD pod povećalom evropskih institucija i medija zbog sve izraženije ekstremističke retorike i kontakata s desničarskim grupacijama. Ipak, prema analitičarima, pokušaji konfrontacije putem performansa — iako atraktivni za pažnju javnosti — mogu imati kontraefekat i samo učvrstiti poziciju AfD-a među njihovim simpatizerima.
