S manje od tri miliona stanovnika, Bosna i Hercegovina u evropskim okvirima realno nema kapacitet da postavlja ozbiljne uslove bilo kome.
Mala, ekonomski slaba, politički razjedinjena i, što je najgore, često neozbiljna u vlastitom nastupu, BiH sama teško može biti faktor razmatranja u Briselu. Takva je realnost, sviđala se ona nekome ili ne.
Međutim, slika se drastično mijenja onog trenutka kada se sagleda širi regionalni okvir. Kada se udruže Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, dolazi se do brojke od blizu 12 miliona ljudi. To više nije zanemarivo tržište, niti beznačajan logistički pravac. Posebno ako se zna da preko ovih zemalja prolaze ključni transportni koridori prema Evropskoj uniji, uključujući i robu koja dolazi iz Turske i drugih tržišta.
Blokade na granicama, od kojih su mnoge direktno vezane za granicu s EU, izazvale su potpuni kolaps u transportu. Kamioni su danima stajali, roba je kasnila, ugovori propadali, a šteta se mjerila stotinama miliona eura. I ne samo za naše zemlje, posljedice su osjetile i članice Evropske unije.
Tek nakon mjesecima ignorisanih upozorenja i apela, konkretna mjera na terenu natjerala je Evropsku komisiju da hitno reaguje. Rezultat je stigao ekspresno: uvodi se nova vizna strategija, a profesionalni vozači više se neće tretirati kao turisti ili migranti. Nepravda je konačno ispravljena – ali tek kada je nastala ozbiljna šteta.
Ovaj primjer jasno pokazuje kolika se snaga krije u jedinstvu, čak i kada je riječ o samo jednom sektoru. Da ima više razuma i manje politikanstva, mnogi problemi mogli bi se rješavati na regionalnom nivou, brzo i efikasno.
Nažalost, ne treba zaboraviti kako je ideja „Otvorenog Balkana“ propala pod teretom teorija zavjere o „Velikoj Srbiji“, kao ni kako je autoput Sarajevo - Beograd proglašen prijetnjom jer, navodno, omogućava brži dolazak tenkova. Sve to zarad sitnih političkih poena i nekoliko glasova više. A cijenu, kao i uvijek, plaćaju građani.
