Nema u ovoj državi hljeba, nema posla, nema ni perspektive, budućnost nam je siva, a sve je crno da ne može crnje biti... samo je jedan od hiljada komentara mladih osoba koje pod svaku cijenu svakodnevno žele napustiti BiH i pronaći svoj kutak sreće negdje u Evropi i svijetu, daleko od rodne grude.

U prilog tome govori i poražavajuća činjenica da je od 1995. do 2012. godine oko 150.000 mladih napustilo državu, a da je svakim danom sve veći broj onih koji zbog neimaštine, nepravde i prije svega nepotizma napuštaju svoja ognjišta. Zvuči alarmantno da čak četvero od pet mladih želi napustiti BiH, a da vlast ne poduzima ništa da ih spriječi, osim što nudi isprazna obećanja o boljem životu.

Pogotovo stranke na vlasti koje već 25 godina kroje sudbinu bh. građana. Upravo dobro situirani političari na vlasti, čija djeca ionako studiraju na prestižnim evropskim univerzitetima, uživaju u svim blagodatima, ne čine ništa da život mladih i običnih bh. građana učine podnošljivijim.

Naprotiv, njihov život svakim je danom sve mučniji i teži. I dalje se zapošljavaju samo podobni, najprije politički odabrani, dok za mlade, obrazovane, stručne ljude posla u BiH nema ni na vidiku. Ne čudi onda što je odliv mozgova za bh. društvo postao realnost. Da u BiH žive mladi talentirani ljudi, pokazao je uspjeh kadetske košarkaške reprezentacije. No, pitanje je do kada će ih biti.

Hvalospjevi na račun ovih hrabrih momaka trajat će još koji dan, tako da nije isključeno da muse, sikiraši, čampare zbog nebrige države budućnost potraže negdje u Evropi. Daleko od praznih obećanja, pohlepnih i sebičnih političara na vlasti.

Dok politika tvrdi da radi na zapošljavanju, da nudi nova radna mjesta mladim ljudima, BiH se polako pretvara u državu staraca. A gdje nema mladosti, nema ni budućnosti.