Federalna vlada donijela je početkom ovog mjeseca odluku da građanima iz Federalne direkcije robnih rezervi bude ustupljeno 40 tona hrane.

Riječ je o 124.988 komada konzervi goveđeg gulaša od po 200 grama i 100.000 konzervi od po 150 grama goveđeg nareska.

Ovaj gest svakako je pohvalan i pomoći će onima koji su najugroženiji, odnosno korisnicima javnih kuhinja.

No, nakon ove informacije, ne možemo da se ne zapitamo - Jesmo li se za to mi rodili, jesmo li o ovome sanjali, jesmo li se za ovo borili!?

Jer ironija je u tome da su oni koji će konzumirati ove obroke zapravo žrtve nerada i nesposobnosti vlasti.

Umjesto da rade na iskorjenjivanju siromaštva, podizanju standarda i razvoju ekonomije, vlastima se više isplati da drže mase osiromašene i zavađene, bezvoljne i bez jasnih ciljeva i ideala.

Tom trenutku se oni, zapravo, najviše raduju - trenutku kada biološki instinkti nadvladaju razum, jer tada se narodom lako manipulira, a dostojanstvo postaje jeftina roba.

Tada se oni pojavljuju kao spasioci, s konzervama mesa iz robnih rezervi koje bacaju oduševljenoj masi, da nam barem stomaci budu puni kad su nam duše prazne, da nam se osigura barem biološki opstanak kada su nam sve drugo uzeli.

Jer trebat ćemo im još, i to baš takvi, osiromašeni, poraženi, dehumanizirani, spremni da se prodamo za sto maraka, ili konzervu goveđeg gulaša.