Odlazak mladih ljudi iz ove države rezultat je svakako dubinskog nedostatka ekonomske perspektive i prilika u ovoj zemlji, ali i bježanja iz ovdašnje društvene letargije, beznađa i mržnje.

Ipak, pošteno bi bilo postaviti i pitanje koliko su mladi u BiH sami odgovorni za stanje u državi. Upečatljiv je nedavni primjer skandala na Tuzlanskom univerzitetu, kada je 137 studenata Medicinskog fakulteta, nakon što su očito unaprijed nekako došli do pitanja za ispit, redom dobilo desetke, a profesor učinio jedinu logičnu stvar - poništio ispit, uz buru negodovanja samih studenata.

Naime, javna je tajna da je u današnjoj BiH, u vizuri mase studenata, sasvim normalno fakultete završavati preko prepisivanja, krađe ispita i drugih nemoralnih radnji (da ih ne spominjemo) i pri tome im nije neugodno što će, u konkretnom slučaju, od njihovog posla sutra doslovno zavisiti ljudski životi. Kakve, najprije, ljude, a potom i profesionalce možemo očekivati od mladih ljudi kojima je normalno ukrasti i prepisati pitanja za ispit?

Generacija od devedeset i neke oblikovana je u dejtonskoj BiH, u sistemu u kojem je na svim poljima došlo do urušavanja svih mogućih profesionalnih, moralnih i ljudskih kriterija. Takva generacija odrastala je u društvenom ambijentu u kojem je kriminal proglašen za sposobnost, poslušnost za principijelnost, beskrupuloznost za snalažljivost. To je generacija koja nije iznjedrila svoju ''Top listu nadrealista'', svoj Novi val, svoje velike umjetnike, autore i kreativce, eventualno ponekog zahiragića ili vulićku, slijepog poltrona svojih gospodara.

To je generacija koja, ukratko, ne želi mijenjati „današnji svijet“, ne želi rušiti vrijednosti i društvo koje su im u amanet ostavili roditelj. Ne žele ga rušiti, jer je ludilo postdejtonske Bosne jedina realnost za koju oni znaju. Ljuti jesu, ali ne zato što misle da je sistem naopak, nego što u njegovoj sivoj i skučenoj realnosti, s podijeljenim rejonima, za njih sve nije ostalo dovoljno mjesta, iako su njegovi savršeni izdanci.