Dodjela Oskara definitivno je potvrdila sav jad i čemer današnjeg društva na globalnom nivou.

Učinak, gluma, filmovi, umjetnost... ništa to više nije bitno u poređenju sa šamarom koji je Vil Smit (Will Smith) zbog neslane šale o svojoj ženi "složio" Krisu Roku (Chris Rock).

Od tog trenutka svijet ne diše, prati se svaki treptaj oka učesnika jednog od najvećih skandala u historiji dodjele Oskara.

Da li je sve to inscenirano ili ne - to više nije ni bitno, jer traže se instant-zabava, instant-gledanost, instant-uspjeh. A kako je to najlakše postići? Podilaženjem najnižim strastima. Kada je u pitanju Oskar, to je, izgleda, šamaranje na sceni.

Sve podsjeća na enormno gledane rijalitije, gdje pred kamerama padaju seks, tuče, suze i malo ko im vjeruje, a mnogi ih gledaju.

Koliko se Vil Smit pripremao za rolu za koju je u "noći šamara" dobio i Oskara, o čemu govori najbolji film, ko je prvi gluhonijemi glumac koji je dobio Oskara u historiji... Ma, koga to zanima...

Pitanja da li baš neko tek tako može izaći na holivudsku binu i govoriti ono što nije dobro ranije dogovoreno, da li baš tako lako neko može izaći na tu istu binu usred Holivuda i ošamariti nekoga - nemaju odgovora, a niko ih i ne postavlja.

Ono što se pika jeste da je nakon korona pauze Oskar ponovo "zablistao", jer kako bi se reklo u Holivudu - "The Show Must Go On" - šou mora ići dalje.