Tvrtko Kulenović, bosanskohercegovački akademik, književnik, putopisac i scenarist, koji je ostavio neprocjenjivo književno bogatstvo svojoj Bosni i Hercegovini, preminuo je prije sedam godina, 13. aprila 2019. Njegovo stvaralaštvo obilježila je duboka intelektualnost, erudicija i trajna radoznalost prema svijetu, kulturama i ljudskim sudbinama.

Kao autor više od 300 naučnih i stručnih radova, među kojima su romani, eseji iz oblasti teatrologije i književne teorije i kritike, putopisi, pripovijetke, radijske drame, profesor Tvrtko Kulenović uzor je mnogim generacijama svojih studenata, ali i svima kojima je književnost i ljubav i zanimanje.

- Veoma mi je drago kad vidim da moji studentu uspijevaju u onome u čemu sam i ja želio da uspijem, najviše u oblasti književnosti, ali i u teatru. To mi je velika satisfakcija, saznanje da sam bar malo učestvovao u oblikovanju nečega što će oni postati – ponosio se svojim studentima profesor Kulenović.

Sin slikara

Tvrtko Kulenović rođen je u Šapcu, 9. aprila 1935., gdje je završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije. Njegov otac Hakija Kulenović bio je poznati bosanskohercegovački slikar porijeklom iz stare krajiške bošnjačke porodice, a majka mu je bila nastavnica geografije, Beograđanka, čija je majka, Tvrtkova baka, bila učiteljica.

- Jedna od rijetkih očevih slika koje imam, zapravo jedino ulje, jeste portret mene kao šesnaestogodišnjaka, a specifična je po tome što je slikana kada sam imao trideset šest godina. Otac mi je kazao: “Sjedni da te slikam”. Sjeo sam jednom-dvaput, i onda mi je rekao da više ne poziram, da me najbolje zna iz doba kada sam imao šesnaest godina, te me takvog i naslikao – govorio je Tvrtko o najupečatljivijem sjećanju na svog oca.

Srednjoškolsko obrazovanje Kulenović je stekao u Drugoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, a diplomu profesora jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon diplomiranja, prvi posao dobio je u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu.

Od 1965. do 1967. boravio je na Univerzitetu Osmania u Hajderabadu, u Indiji, gdje je studirao klasičnu indijsku i azijsku estetiku. Interes za Indiju probudila mu je knjiga „Umjetnost Indije“.

- Kad sam vidio tu indijsku skulpturu, bio sam pogođen. Bila je potpuno drugačija od svega tradicionalnog, sva izvijugana, ljudsko tijelo je u vijugama. Ta skulptura je, zapravo, počivala na plesu, jer se u Indiji sva umjetnost izvodi iz umjetnosti plesa, tako da su to figure koje su uhvaćene u jednom vrlo čudnom stanju, u plesnom pokretu, što me je oduševilo – kazivao je Kulenović o svojoj očaranosti indijskom umjetnošću.

U novembru 1974., doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te je 1975. izabran u zvanje docenta, potom vanrednog profesora, a 1983. redovnog profesora na Odsjeku za opću književnost i bibliotekarstvo.

Književni opus

Prva književna djela Kulenović je počeo pisati sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u periodu koji nazivamo postmodernizmom. U početku su to bili stihovi, ali je ubrzo uvidio da mu više odgovara proza, te je njegovo prvo objavljeno djelo bio putopis „Odanost jugu“. Potom je objavio prozno djelo „Putovanja“, koje je književna kritika označila i kao putopis i kao roman.

Romane je počeo pisati 1987. godine, kada je objavio „Kasino“. Ujedno je objavljivao književnu kritiku i eseje, od kojih su zapažene „Lektire“ I, II i III, te „Rezime“, u kojem je i čuvena „Autorefleksija“.

- Svako pisanje o sebi, i u „životu“ i u književnosti je pisanje drugima, svaki dnevnik je pošta, pisac uvijek nudi svoj život drugim ljudima, a drugim piscima nudi i svoj književni život – napisao je Kulenović, između ostalog, u svojoj „Autorefleksiji“.

Jedno od njegovih najznačajnijih djela je roman „Istorija bolesti“, koji mnogi smatraju vrhuncem Tvrtkove prozne poetike. Kroz ličnu priču i složenu strukturu pripovijedanja Kulenović govori o krhkosti ljudskog života i bolestima koje nisu samo fizičke nego i društvene i duhovne, dok u romanu „Čovjekova porodica“ istražuje složene odnose između pojedinca i zajednice. Kroz sudbine likova otvara pitanja identiteta, porijekla i pripadnosti. Njegovi junaci često tragaju za smislom u svijetu koji je istovremeno bogat kulturama, ali i opterećen historijskim nasljeđem.

Posebno mjesto u njegovom opusu zauzima knjiga „Putovanje“, koja na izvanredan način spaja putopis i esejistiku. U ovom djelu Kulenović ne opisuje samo gradove i predjele; on razmišlja o civilizacijama, historiji i kulturnim susretima koji oblikuju identitet ljudi.

Izdvajaju se i putopisni zapisi poput “Pejzaži zrelog doba” i “Majka voda”, u kojima gradovi nisu bili samo arhitektura i ulice, nego živa bića s dušom. Kada je pisao o dalekim kulturama, čitalac je imao osjećaj da ne čita turistički opis, nego intimni susret s civilizacijama koje su oblikovale ljudsku historiju.

Treba spomenuti i pripovijetke “Trag crne žuči” i “Karavan”, radijske drame “Poetika odustajanja”, “San o staklu ”i “Orenbuška stepa“, te scenarij za poetsko-dokumentarni film “Smrt u Sarajevu”.

Profesionalni uspjesi

Osim na Filozofskom fakultetu, Kulenović je predavao i na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, a 1981. i 1987. boravio je i predavao kao gostujući profesor u okviru Fulbrightove fondacije u SAD, na univerzitetima u Rutgersu, Floridi i Ilinoisu. Bio je prvi predsjednik P.E.N. centra Bosne i Hercegovine, osnovanog 30. oktobra 1992., a od 1999. do 2003. bio je na funkciji direktora Narodnog pozorišta Sarajevo. Također je bio redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, nagrada Udruženja književnika BiH i Društva pisaca BiH, Dvadesetsedmojulske nagrade BiH, te nagrade Fonda Otvoreno društvo za najbolji roman 2000. godine.

Osim ogromnog književnog opusa i brojnih nagrada, Tvrtko Kulenović je 2015. godine bio kandidat za Nobelovu nagradu, što je i svjetska potvrda vrijednosti njegovih djela. Posthumno mu je, 20. novembra 2019. godine, dodijeljena i nagrada za životno djelo „25. novembar“.

Kada se sagleda cjelokupno djelo Tvrtka Kulenovića, jasno je da je riječ o piscu koji je književnost doživljavao kao prostor susreta kultura. Njegove knjige povezuju Sarajevo, evropske metropole i daleke civilizacije, pokazujući kako su ljudske priče univerzalne bez obzira na mjesto i vrijeme. Upravo zbog toga njegovo stvaralaštvo ima trajnu vrijednost: ono nas podsjeća da književnost može biti most između svjetova.

Ženidba nakon 3 dana zabavljanja

Početkom agresije na RBiH 1992. - 1995., prvo je umrla Kulenovićeva majka, a zatim i prva supruga. Nakon rata preminuo je i njegov brat Zoran (Zeko), kojeg spominje u svoja dva romana. S drugom suprugom, psihijatricom Almom Đubur Kulenović, rođenom Zagrepčankom porijeklom iz Hercegovine, oženio se nakon samo tri dana zabavljanja, a slučajno su se sreli i upoznali 1995. godine u Zagrebu.