Prije 51 godinu, 25. maja 1974., u Livnu je preminuo Gabrijel Jurkić, bosanskohercegovački likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista u Bosni i Hercegovini te najvećih likovnih umjetnika s prostora Balkana. Njegov impresionistički izraz je svjedočio o ljepoti livanjskih krajeva, koji su na njegovim slikama uvijek imali nešto svečarsko, posebno i božansko.

U svom dugogodišnjem umjetničkom radu, izlagao je na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi, pisao o umjetnosti, pomalo se bavio restauracijom i radio na ilustracijama za knjige i časopise uglavnom religioznog sadržaja.

Između dva svjetska rata Gabrijel Jurkić je bio miljenik likovne kritike svog vremena. Najčešće je slikao motive iz livanjskog kraja, kao i portrete žena iz najužeg porodičnog kruga: majke i supruge.

Vrlo rano došao je do svojevrsnog pointilističkog manira, tehnike kojom se malim jasnim tačkama osnovnih boja stvara utisak velikog broja sekundarnih i ostalih boja, pomoću koje je naslikao jedno od svojih najpoznatijih djela “Vila naroda moga”.

Priznati slikar

Jurkić je rođen 24. marta 1886. u Livnu, gdje je završio osnovnu i trgovačku školu. U Sarajevu je 1902. upisao građevinski odjel Srednje tehničke škole, koju je napustio da bi se posvetio slikarstvu koje je učio u privatnoj školi Čikoša i Crnčića. Godine 1907., uz podršku kulturnog udruženja “Napredak” pohađao je Privremenu višu školu za umjetnosti i umjetni obrt u Zagrebu. Naredne godine upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču.

U specijalnoj školi K. Pochwalskoga, od 1909. do 1911., na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču posvetio se "studiju umjetnosti bosanske historije". Njegova slika "Bukova šuma" bila je izložena na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Nakon Beča nastanio se u Sarajevu, gdje je završio Akademiju likovnih umjetnosti, ostvarujući niz velikih i uspješnih izložbi.

Prva Jurkićeva izložba u Sarajevu, 1911., koja je kasnije bila prenesena i u Zagreb, zabilježila je svojevrstan rekord domaće likovne kritike - 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi. Tom izložbom mladi umjetnik je postao priznati slikar i dobio dvije narudžbe: "Grad Jajce" za novu Sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i "Prvo otvorenje Bosanskohercegovačkog sabora" za glavnu dvoranu nove Saborske palate u Sarajevu.

U tadašnjem prestižnom sarajevskom salonu “Ulrich” 1922. godine izložio je svoj prvi ciklus slika naziva "Zima" s namjerom da pokaže "koje je bogatstvo boja i koliko je varijacija u naoko jednostavnoj bjelini zimskoj". Drugi svoj opsežan ciklus naziva "Večeri", na kojem je dugo radio, predstavio je u također u salonu “Ulrich”, 1934. godine.

Povlačenje iz javnosti

Nakon te izložbe Jurkić se polako povlačio iz javnosti i živio samozatajno, radeći na svojoj omiljenoj temi "bosanskog pejzaža tokom četiri godišnja doba".

Godine 1956., preselio se sa suprugom Šteficom u Livno, gdje je proveo posljednjih 20-ak godina života, stvarajući u okrilju Franjevačkog samostana Gorica. Zbog slabog vida prestao je slikati 1966. godine.

Nagrađen je Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, 1970., kao jedan od doajena bosanskohercegovačkog slikarstva. Njegova slika "Visoravan u cvatu" iz 1914., koja prikazuje ljepotu Kupreške visoravni tokom ljetnih mjeseci, uvrštena je u stalnu postavku Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (Umjetnost Bosne i Hercegovine od kraja XIX vijeka do 1941.), a 1973. prikazana je na izložbi "Počeci jugoslavenskog modernog slikarstva 1900-1920 " u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.

Najpoznatija Jurkićeva djela su: “Potret Petra Tiješića”, “Portret fra Julijana Jelenića”, “Čempresi”, “Moja majka”, “Zimski krajolik“, a “Visoravan u cvatu” i “Vila naroda moga” danas se čuvaju kao nacionalno blago u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Posthumne izložbe

Četiri godine nakon Jurkićeve smrti, 1978., u Sarajevu je priređena velika retrospektivna izložba njegovih slika, kojom je historičar umjetnosti Miloš Radić rehabilitirao Gabrijela i bosanskohercegovačkoj javnosti predstavio svu veličinu njegovog ogromnog opusa. A 2005. godine, u galeriji “Klovićevi dvori” u Zagrebu, izložbom naziva “Od secesije do impresije” i hrvatska javnost upoznala je opus velikog bosanskohercegovačkog slikara.

Ostavština franjevcima

Jurkić je Franjevačkom samostanu Gorica ostavio dio svojih umjetničkih djela, i to ne samo bogat opus umjetničkih slika, svojih fotografija, dokumenata, bilješki, nego i stotine crteža, studija i krokija među kojima su pojedini bili idejne skice i pripreme za njegova završna djela. To je ujedno bila prva velika donacija samostanu Gorica. Godine 1995., franjevci su otvorili Memorijalnu galeriju Gabriela Jurkića te tako opravdali Jurkićevo povjerenje.