Ime i prezime: Erol Ramadanović.

Datum i mjesto rođenja: 19. mart 1990., Sarajevo.

Šta prvo uradite kad se probudite: Isključim alarm na mobitelu.

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Volio bih biti kuhar.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Posao za vrijeme ferija u sortirnici pošte.

Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Anatomski jastuk.

Najdraža pjesma: Ima ih previše, ali prva koja mi pada na pamet je “Molitva za Magdalenu” od Olivera Dragojevića.

Šta gledate na televiziji: Kvizove poput „Tko želi biti milijunaš“ ili „Potjera“.

Šta Vas nervira: Bahatost.

Najdraži grad: Sarajevo.

Najbolji poklon koji ste dobili: Nalivpero „Miki Maus“ iz djetinjstva.

Čega se plašite: Ajkula.

S kim najradije pijete kafu: S dobrim osobama.

Omiljena društvena mreža: Ako već moram birati, iako bih radije da ne postoje, rekao bih - Instagram.

Najdraža boja: Teget.

Ko Vam je uzor: Moji roditelji i moj mentor.

Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Izbrisao bih nuklearno oružje iz postojanja.

Najdraži pisac: Dino Buzzati.

Omiljeni muzičar ili bend: Whitesnake.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: „La mia parabola“.

Tim za koji navijate: Rekao bih FK Sarajevo, mada već dugo ne pratim fudbal

Omiljena narodna izreka: Bojim se da je suviše vulgarna da bi se objavila ovdje.

Koje pitanje najviše mrzite: Svako koje previše zadire u privatnost.

Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Alan Ford.

Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Vijetnam.