Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović izjavio je da zastara nije suštinski razlog za odbacivanje krivične prijave MANS-a protiv njega i drugih, već da je razlog – kako kaže – nepostojanje krivičnog djela.
"Vijesti" su objavile informaciju da je specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović odbacila prijavu MANS-a protiv Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i još nekoliko osoba, koje je ova NVO teretila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i organizovanje kriminalne grupe.
U obrazloženju, Perović Vojinović navodi da je za dio djela koje je MANS prijavio nastupila zastara još prije 15 godina, a neka su, kako je navela, zastarjela prije četiri godine.
- Sve što je u ovom predmetu urađeno tokom, ne samo šest, nego bezmalo 20 godina, rađeno je permanentno na moju štetu. Zaključno sa obrazloženjem da je krivična prijava protiv mene, moje sestre advokatice Ane Đukanović i još jednog broja građana odbačena zbog zastare. Ovo se najmanje odnosi na specijalnu tužiteljku Perović Vojinović koja se vjerovatno odnedavno suočila sa ovim radnim zadatkom. Da li smatram da je zastara krivičnih djela suštinski razlog odbacivanja krivične prijave MANS-a stare šest godina? Naravno, ne vjerujem. Razlog za odbacivanje je nepostojanje krivičnog djela. A pokretanje postupka je politikantski iskonstruisala osoba koja je svojevremeno imala potpisan ugovor sa EK koji je podsticao i veoma izdašno finansijski nagrađivao podnošenje krivičnih prijava protiv nosilaca javnih funkcija u Crnoj Gori. Šta mislim o takvoj nakaradnoj, suštinski neokolonijalnoj i bahatoj praksi EU (i svih drugih, velikih i moćnih) prema državama poput balkanskih - bolje da vam ne govorim. Samo toliko: upravo zbog takve prakse makar posljednjih decenija, Zapadni Balkan je takav kakav je, a EU je tu gdje je: pod rastućim otvorenim ili latentnim terorom autoritarnih politika koje brutalno ruše doskora superiorni sistem evropskih vrijednosti. Za dokaze ove tvrdnje da ne idemo dalje od Ukrajine… i od vrednosno devastiranih društava našeg regiona - rekao je Đukanović za Pobjedu
Zaštita nacionalnih interesa
Istakao je da je važnije nešto drugo.
- Odluka Specijalnog tužilaštva je povod da jasnije osvijetlimo funkcionalnu sposobnost i odgovornost državnih institucija da zaštite vitalne nacionalne interese, među kojima je vladavina prava jedan od ključnih, a pravna sigurnost građana možda i najvažniji razlog postojanja svake države. Dakle, je li Tužilaštvu Crne Gore zaista nedostajalo vremena da otkrije i procesuira krivična djela na koja nije ukazivala samo prijava MANS-a iz 2019. godine, nego i više ranijih prijava na istu temu – praktično tokom svih 20 godina od završetka privatizacije Telekoma 2005? Naravno da nije.
Ako se ne varam, centralna tačka te prijave protiv mene kao tadašnjeg premijera bila je – da li je Vlada imala pravo donijeti odluku da iznosom od oko tri miliona eura podstakne manjinske akcionare Telekoma (privatizacione fondove i fizička lica) da prodaju svoje udjele u toj kompaniji. Prije toga, na transparentnom međunarodnom tenderu, Vlada je prodala državni paket vlasništva u kompaniji mađarskoj firmi MATAV, kćerki njemačkog Dojč Telekoma, za 114 miliona eura.
Iz komunikacije s novim većinskim vlasnikom znali smo za njegovu zainteresovanost da poveća svoja vlasnička prava kupovinom udjela manjinskih akcionara i izračunali da bi to gotovo sigurno značilo dodatni priliv od još 40 miliona eura u platni promet Crne Gore. Tu ideju smo prenijeli nekima od manjinskih akcionara s kojima smo bili u kontaktu. Uvidjeli smo da oni tu vide svoj interes, ali da postoji rizik da se posao ne realizira zbog minimalne razlike u cijeni između prodavača i potencijalnog kupca.
Vlada je, po meni, domaćinski i odgovorno procijenila da od ukupnog prihoda (114 miliona eura) izdvoji potencijalno tri miliona – zapravo, mislim da je potrošeno manje od 2,5 miliona – kako bi Crna Gora dobila dodatnih 40 miliona. Ukupno, naša država je prihodovala ne 114, nego oko 150 miliona eura. Kao što rekoh, to je, koliko ja znam, ključna tačka 'moje odgovornosti' na koju se poziva prijava MANS-a, a koja je odbačena nakon šest godina zbog zastare.
Ovo podsjećanje ima za cilj da podstakne razmišljanje: u čemu je zaista problem? Zašto je bilo kojem tužiocu trebalo šest godina da jedan politikantski pamflet u formi krivične prijave baci u smeće i o tome obavijesti javnost? Ili da krivično-pravno procesuira onoga ko je to zaslužio - rekao je Đukanović.
Suštinski problem
Po njegovim riječima, suštinski problem leži u nespremnosti dijela nosilaca javnih funkcija da donose odluke zasnovane na Ustavu i zakonima, te da svojim profesionalnim i moralnim integritetom učvrste suverenost i autoritet države koju predstavljaju i povjerenje građana u vladavinu prava.
- Zašto je to tako? Na tu temu ima bezbroj pretpostavki. Navest ću samo tri. Zajednički imenitelj im je – strah. I još ponešto.
Prvo, strah od neispunjenih očekivanja jednog dijela javnosti – često vrlo agresivne – koja je već na osnovu medijskih napisa i saopštenja iz civilnog sektora formirala presudu i odredila kaznu. I onda slijedi kalkulacija: bolje da ne razočaram javnost i tako dospijem na naslovnice i u pretenciozna saopštenja samozvane 'sudske vlasti', nego da učvrstim vjeru u snagu države. O dostojanstvu čovjeka koji je neosnovano izložen krivičnoj prijavi – da i ne govorimo. A to bi, ako bi bilo sreće, trebao biti jedan od ključnih zadataka odgovorne države, posebno njenog pravosuđa.
Drugo, opet strah – nažalost sve češći u posljednjim godinama – da se država jedinstvenom odlučnošću vlasti, iako ustavno podijeljene, ali ujedinjene u prepoznavanju ključne opasnosti, odupre brutalnom pritisku velikosrpskog nacionalizma i njegove crkvene, političke i medijske posluge u našoj zemlji. U ovom slučaju, ne radi se samo o strahu, nego i o svjesnom i opasnom služenju najretrogradnijoj ideologiji u Evropi nakon fašizma. To je politika koja godinama podržava rusku agresiju na Ukrajinu i koja, bez prestanka – zaključno s ovim danima – čini sve da potakne novu veliku nesreću u Bosni. A koja je, kako znamo, već odavno izrekla 'kaznu' najodgovornijem za 'zločin' obnove crnogorske nezavisnosti 2006. godine. I koja se uporno trudi da zatrpa 'svoju greškom odbjeglu provinciju' raznim budalaštinama: od Telekoma, preko 'prvog miliona', do Pandora papira. Džaba. Nema nikoga u vlasti da im pošalje poruku da je uzaludno to što rade, jer naši organi profesionalno i efikasno rade svoj posao: optužuju odgovorne, a odbacuju pamflete. Kod nas, umjesto toga, sve – zastarijeva. Da se niko ne naljuti. A valjda će i onaj kome zastari biti zadovoljan. E pa – poneko neće. Nego ima veća očekivanja od države. Ne za sebe, nego podjednako za sve.
Treći je strah od 'mentora demokratije' u našem regionu. U ovom slučaju, to nije bio beznačajan 'argument' za one koji su vodili hajku, posebno u medijima. Presudan 'dokaz' moje krivice bila je izjava bivše diplomatske predstavnice jedne nama važne partnerske države. Koja, naravno, nikad ne griješi – i s kojom se, razumije se, nije pametno konfrontirati. Ipak, nekolicina nas je imala priliku pročitati izvještaj američke komisije za berzansko poslovanje i uvjeriti se da se njihova ocjena o koruptivnosti odnosila na privatizaciju Telekoma u Makedoniji, a ne u Crnoj Gori.
Bilo kako bilo, ovi ili slični razlozi su realnije objašnjenje za zastaru, nego manjak vremena za profesionalnu i efikasnu istragu.
Ali ni to nije najvažnije. Bojim se da zbog takvog deficita integriteta i profesionalizma, mnogi ljudi u našoj državi ostaju uskraćeni za svoje najvrijednije pravo – slobodu i dostojanstvo. Mnogi nevini ljudi bespotrebno čame u pritvorima, a kasnije, nakon oslobađajućih presuda, država im isplaćuje milionske iznose iz budžeta, dok oni koji su donosili pogrešne odluke ne snose nikakve posljedice.
Crna Gora će zbog toga sve dublje tonuti u bezdan provincije izgubljenog suvereniteta, kojom upravljaju domaće ili strane, neprijateljske i negatorske, ili navodno partnerske interesne grupe. Možda ćemo, zahvaljujući geopolitičkim okolnostima, jednog dana i postati članica EU, ali je izvjesno da ćemo svakim danom, ako ovakvu praksu ne promijenimo, sve manje biti država koja odgovorno obavlja svoju osnovnu funkciju – zaštitu prava svakog svog građanina - zaključio je Đukanović.
