U ovom duhovitom, multimedijalnom i interaktivnom monošou, Filipović igra doktora seksologije, profesora i plejboja, koji publiku vodi na uzbudljiv i urnebesan safari kroz džunglu ljudske seksualnosti. Kroz smijeh, muziku, ples i sat i po vrhunske zabave, razbijaju se tabui i otvaraju teme koje su često prešućene – od sajber seksa i rolpleja, do impotencije, ovisnosti i polno prenosivih bolesti.

Jednakost bića

I to bi bila zvanična najava ovog šoua, a Filipović je za „Dnevni avaz“ govorio više o samoj predstavi ali i drugih projektima na kojima radi te „životu na točkovima“ koji je neminovan dio glumačkog posla.

- „Sex & glad“ je moja druga monodrama. Već je oko 100-te izvedbe i treći put s njom dolazimo u Sarajevo. A od Sarajeva očekujem kao i uvijek, a svaki put bude stvarno vrhunski. Puno mojih prijatelja, raje i poznanika nije me ulovilo prva dva puta, pa se nadam da će svi doći ovaj put. Ne znam hoće li biti četvrtog puta, pa ih ovim putem i pozivam – kroz osmijeh je rekao Filipović.

Dodao je da je predstavu radio kako bi se dobro zabavili, i on i publika i to prilikom svakog izvođenja.

- Da se malo educiramo na temu seksualnosti i da, kako volim reći, skinemo okove nekima koji tako ih bez razloga nose zbog teme seksualnosti, koja je toliko tabuizirana, a uvijek, i to volim naglasiti, jednostavna, prirodna, bogom dana. Tako je treba prihvatiti i shvatiti – istakao je Filipović.

Monodramu, odnosno monokomediju, kako je on voli nazvati, kaže da je radio iz svoje vizure i perspektive uz pomoć knjiga koje se stručno bave tom tematikom.

- Predstava se zove „Sex & glad“ jer muški mozak se vrti oko toga – seksa i gladi. A ženski mozak je puno, puno složeniji i kompliciraniji. Znao sam u startu, iako to je moj stav i sam se ubrajam u takve, nisam baš htio banalizirati nas muškarce, ali jednostavno mislim da smo dosta nekako prizemnija bića na tu foru, da nas je sa ta dva segmenta lako držati pod kontrolom. Stvari su, od kad je svijeta i vijeka, vjerovatno takve, ali kroz tu neku prizmu predstave želim govoriti o tome koliko su žene u mnogim stvarima u podređenijem položaju, uglavnom bez ikakvog povoda i razloga – iskreno je rekao Zeničanin sa zagrebačkom adresom.

Istakao je da se stavio na žensku stranu iz perspektive jednog muškarca.

- Smatram da žene puno toga zaslužuju. Stvari se tu neće zakomplicirati, ali nadam se da će se jednakosti ljudskih bića bez obzira na spol izravnati i iznevelirati do one mjere do koje svako ljudsko biće to zaslužuje – naglasio je Filipović.

Najveći teškaš

Nedavno je objavio fotografiju s Joškom Lokasom i na neki način već time najavio novi projekt koji skupa pripremaju.

- Spomenuo sam tu televizijsku karijeru koja traje već 20 i nešto godina i mislio sam nekako da će nakon „Milijunaša“ stati, a stat će, vjerovatno, u neko dogledno vrijeme. Joško Lokas i ja, moj kolega i prijatelj, radimo na tom megaprojektu kojeg smo htjeli prebaciti na nivo regije i jednostavno da kroz kvizašku ligu prvaka iznjedrimo i vidimo ko je taj najveći teškaš koji će osvojiti najveći nagradu do sada zabilježenu na ovim prostorima, u ovoj našoj regiji. Radimo na tome – istakao je Filipović.

Radi onoliko koliko ima vremena. A i njegova porodica, prijatelji i fanovi znaju da Filipović svestran.

- Pišem, glumim, putujem, snimam, ono što mogu ispratiti, što moj kalendar može podnijeti, to i radim. Jer dok je snage i te kreativnost ne treba stati. Ne treba se preforsirati, ali mogu raditi na više kolosjeka, mogao sam uvijek, pa dokle ide - vidjet ćemo – rekao je Filipović.

Još jedan projekt čiji je dio jeste film prema knjizi Harisa Dubice „Pisma snova“ u kojem će Filipović igrati glavnu ulogu – sarajevskog poštara Hilmu.

- Haris Dubica i ja smo već niz godina radili, i prijatelji smo i poslovni suradnici. Radio mi je puno predstava po Švicarskoj, Njemačkoj. Radili smo zajedno, ja predstavu, a on promociju knjige, tako da od starta sam uključen u tu njegovu kreativnu stranu priče, a posebno kroz ovaj roman, koji je sada pretvoren u divan scenarij koji bi se trebao ekranizirati. Jedna od glavnih uloga je moja, taj poštar Hilmo i intenzivno radimo na tome, ali se još biraju glumci za druge glavne uloge. Jako se veselim tome, trebali bismo početi snimati u devetom mjesecu. Još to Haris produkcijski zatvara, ali neobično me to veseli. Vjerujem da ako sve bude kako je zamišljeno, stvarno bi mogao biti jedan od boljih filmova pod palicom nekih od naših režisera – kazao je Filipović.

Tražim kreativnost

Svjestan je zahtjevnosti posla kojim se bavi među kojima su i česta putovanja, nekad „preko svijeta“.

- Moja priroda voli takav dinamičan način posla. Nekad to bude stvarno malo previše. Prošla godina mi je bila, osim na točkovima, i u zraku. Mislim da sam imao preko 60 letova. To je rekord u mom životu. Nekad to izgleda da je užasno puno, ali čovjek ostavi sebi dan dva lufta... Kako se potrefi u našem poslu, nemamo baš radnog vremena – kroz smijeh je rekao Filipović.

Uživa kaže još u svemu tome i ima istu energiju kao na početku svoje karijere.

- Smatram da sam uvijek na početku, radim na sebi, učim, gradim se, otvaram sebi nove stvari. I pisao sam i režirao, tražim kreativnost u sebi na svim poljima i nalazim je. Jako sam motiviran, dobro se osjećam i jednostavno, dok je tako, paše mi. Imam razumijevanje supruge, mojih ukućana. Kako su došla ova najskuplja vremena u mom životu, nekako mi se čini da moraš raditi dvostruko više nego prije da bi održao neki isti način života. Ali ja volim dinamičan posao i uvijek se trudim da ne radim ono što sam radio u mladosti, da se ne pretrpavam poslom, već da imam vrmeena i za sve ostalo, i za porodicu i za prošetati i za utakmice kojih ima svaki dan, na nesreću mnogih žena pa i moje supruge koja je u šoku. Nadam se da će tako ostati još godinama – zaključio je Filipović.

Samo još jedno pismo...

- Igram poštara Hilmu koji je cijeli život tu omiljeni poštar u Sarajevu, koji prije odlaska u penziju treba isporučiti samo još jedno pismo. A dalje ćemo ili kada pročitate knjigu ili kada snimimo film – rekao je Filipović o projektu s Harisom Dubicom.

Veliki test

Kada je u pitanju format monodrame, Filipović je otkrio šta ga je privuklo njemu, te koliko je zahtjevno da glumac sam na sceni održi pažnju publike.

- Kao što nisam nikad mislio da ću raditi na televiziji, tako sam mislio da me monodrame kao forme ne zanimaju dok nisam gledao velikog Zijaha Sokolovića i razmišljao: „Čekaj, ja kao „control freak“, pa da ne ovisim ni o kome, nego sam od sebe, da sam pilotiram tih sat i po?“ S prvom monodramom „Ćiro“ tokom 20-tak predstava bio je jako, ali jako čudan osjećaj da nemaš partnera na sceni, a onda jednostavno sam počeo uživati u tome. Premda sam uvijek za predstave sa kolegama, ali nekad za zadovoljiti svoje neke glumačke stvari monodrama, odnosno monokomedijom, kako volim reći, svaki put je jedan veliki test. Da je lako, nije. Ali mislim da glumac može sve, ako imaš zube i ako se daš u to nešto onda možeš zagristi puno veće zalogaje – iskren je Filipović.