Ako postoji granica političkog licemjerja u Bosni i Hercegovini, onda je slučaj pedofilskog lanca u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu brutalno pregazio svaku moguću. Dok javnost još pokušava pojmiti da su među osumnjičenima za organizaciju maloljetničke prostitucije i policajci - dakle ljudi koji bi trebali štititi zakon, a ne silovati - naši politički moralisti su, očekivano, sve pretvorili u proračunatu predstavu sa vrlo elastičnim moralnim kriterijima.
Dvostruki moral u punom sjaju
Dok su „moralne svetice“ iz Naše stranke Sabina Ćudić i Duška Jurišić danima dizale glas protiv Vlade Tuzlanskog kantona i zahtijevale ostavke, njihova indignacija je čudnovato utihnula kad su u Sarajevu uhapšena dvojica policajaca pod istim optužbama. Nema saopštenja, nema moralnih lekcija, nema zahtjeva za ostavkama Vlade KS. Jer, zaboga, tu je vlast „njihova“.
Štaviše, njihov stranački kolega i premijer Kantona Sarajevo Nijhad Uk na press konferenciji jasno je poručio da neće podnijeti ostavku, ponudivši uobičajeni moralni argument "drugoe to", odnosno kazavši da slučajevi iz Tuzlanskog i Sarajevskog kantona nisu isti.
Korak dalje ili bolje rečeno dublje u moralni ponor otišao je drugi kolega kolega, penzionisani milicioner i aktuelni predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH Dragan Mioković. Do jučer je punio mreže dramatičnim objavama o „civilizacijskom sunovratu“ i tražio ostavke Vlade TK. Kad se isti horor ponovio u Kantonu Sarajevo, ton se odjednom promijenio. Umjesto traženja ostavke Vlade KS, Mioković je "mudro" poručio da se mora utvrditi "pojedinačna odgovornost".
Tek su nakon pritisaka i ogorčenja javnosti, shvatajući valjda glib licemjerenosti u koji su sami upali, naknadno izdali saopštenje u kojem su usput spomenuli da treba preispitati i "odgovornost Vlade KS" glede slučaja podvođenja maloljetnica. Naravno, ne i ostavke kao u Tuzli.
Na jednoj strani su pedofili iz „njihovih“ redova - i to se tretira kao sistemski užas. Na drugoj - isti zločin, ali bez političkog interesa, pa se sve relativizira i uvija u „čekanje istrage“. Tako izgledaju istančani moralni kriteriji i principijelnost u Naše stranke. Tipično sarajevsko licemjerje zapakovano u liberalni moralizam.
Dakle, ako je zločin u Tuzli gdje Vlada SDA - politički je kapital zbog kojeg Vlada treba da padne. Ako je u Sarajevu gdje vlada Trojka - odgovornost je pojedinačna.
Naravno, za pohvalu svakog nije ni stav koji su iznijeli Aida Obuća (SDA), Denmis Gratz (DF) i Admir Čavalić (SBiH) koji su u emisiji "Istraga sedmice" kazali kako “ne treba politizirati” slučaj učešća visokih policijskih službenika i profesora u organizaciji maloljetničke prostitucije u Tuzlanskom kantonu, gdje su na vlasti njihove partnerske stranke.
Slovenija i BiH - dva svijeta
U Sloveniji su ministar policije i ministar pravde podnijeli ostavke nakon ubistva civila od strane policajca - iako nisu imali nikakvu ličnu odgovornost. Kod nas - ni kad se otkrije pedofilski lanac unutar policije, ni kad se dokažu političke zloupotrebe - niko ni ne pomisli na ostavku.
Jer ovdje politička i moralna odgovornost ne postoje. Postoji samo partijska lojalnost i ideološki refleks: „Naše ne diraj, tuđe napadaj.“
Slučaj Tuzla - Sarajevo pokazuje da je moral u BiH postao stranački instrument. Ako je zločin u „njihovom“ dvorištu - to je tragedija i nacionalni sram. Ako je u „našem“ - to je „izolovan incident“.
