„Koksara Lukavac – trajno zatvoreno“ – stoji od pred kraj februara zvanično i na Google pretraživaču. Međutim, ključ u bravu u ovom slučaju nije samo kraj jedne epohe i propast industrijskog giganta. Ovo znači neizvesnost za gotovo 800 radnika i još toliko porodica. Mnogo je ljudskih priča koje se kriju iza zatvaranja „Koksare“.

Jedna takva je i priča mašinovođe Ernesa Omića koji je u „Koksari“ proveo skoro 20 godina. On je, kaže, reagovao vrlo tužno, kao i većina radnika.

- Već 19 godina sam u „Koksari“ bio. Nisu još papiri gotovi, ali svi idemo na biro, pa ne znam šta će biti dalje, vidjet ćemo – kazao je Omić za „Avaz“.

Bez odgovora

Jedino izvjesno za radnike jeste da idu na biro za zapošljavanje, bez mnogo odgovora, bez ponuđenog rješenja, bez novih radnih mjesta i uz šutnju nadležnih vlasti.

- Imam 45 godina, vrlo teško ćemo mi naći zaposlenje. Nadamo se da nam država pomogne, ako ne pomogne, onda smo prepušteni sami sebi. Za sada nam niko ništa nije rekao. U subotu su nam rekli da ne dolazimo na posao – objašnjava Omić.

Upravnik Bajrić ranije je za „Avaz“ otkrio da su neke firme već zainteresovane da preuzmu određeni broj radnika. On je istakao i da je tržište trenutno takvo da vjeruje da će se veliki dio ljudi zaposliti, ali da će određeni broj ljudi ipak morati sačekati jedan period. Ipak, situacija za radnike nije tako jednostavna. Prema riječima predstavnika Sindikata Ermina Halilovića, bravari i varioci su traženi, ali je pitanje kako će se zaposliti invalidi, administrativni radnici ili oni koji su lošijeg zdravstvenog stanja. S ovim se saglasio i mašinovođa Omić, koji kaže da je teško da će naći posao u struci.

Puka sreća

-„Koksara“ je doprinosila željeznici oko 15 posto njihovog prometa. I sad gdje ćemo mi. To je puka sreća da nas neko primi na željeznicu. Svi imaju svoje mašinovođe, mlađe radnika, ne vjerujem da će neko nas da primi. Ne vidim da bih mogao igdje početi raditi kao mašinovođa. Ima znači devet mašinovođa u „Koksari“ – kazao je Omić za „Avaz“.

Od njegove plaće iz „Koksare“ živjelo je troje, kako kaže, on, žena i dijete, a za 19 godina rada svašta je prošao.

- Bilo je teških trenutaka, ali bilo je i onih lijepih, mi radnici smo se poštovali, bili smo kao jedna porodica, bilo je izuzeno lijepo raditi na poslu – kazao je.

Udar na cijelu zajednicu

- Većina radnika je iz lukavičke opštine. Pogledate samo koliko je tu radnika, tu je radilo 800 ljudi. Pa pogledajte plate radnika, bile su oko 2.000 maraka. Oko 2-3 miliona je išlo mjesečno za plate. Sad, odbit će se 10 posto samo na plate, to je 300 hiljada mjesečno manje državi, pa plus 17 posto PDV koji smo plaćali na hranu. To je udar na sve – kazao je Ernes Omić za „Avaz“.