SAD i Izraelu u vojnom pogledu operacija protiv Irana dosta dobro ide, ali nedostatak jasnih, izvodivih političkih ciljeva čini trajanje ove operacije neizvjesnim, kazao je za “Avaz” vojni analitičar Antonio Prlenda. On smatra da, po receptu bombardiranja Srbije 1999. godine, predsjednik SAD-a Donald Tramp (Trump) očekuje da će zračni udari biti dovoljni da iransko vodstvo privole na predaju i pregovore.
- Iran je mnogo veća zemlja od Srbije i eventualna prijetnja djelovanjem kopnenih snaga tu je mnogo manje vjerovatna i neuvjerljiva. Već je odavno jasno da se Iran ne uspijeva vojno odbraniti. Politički vrh i ključni vojni efektivi na stalnom su udaru američkih i izraelskih snaga, praćeni rijetko viđenom obavještajnom potporom. Ostavlja se dojam da napadači znaju kad koji od iranskih političara ili generala digne samo obrvu, a kamo li što više. Izrael i SAD odmah djeluju da ubiju bilo koga tko se pokaže važnim u liniji zapovjedanja – kaže Prlenda. Dodaje da su raketni udari i napadi dronovima po široj regiji jedino što Iranu preostaje, kako bi pokušao stvoriti međunarodni pritisak na Trampa da odustane od daljnje operacije.
- No, predsjednik SAD-a za to ne mari. On sluša samo Netanjahua, koji je odavno “namirisao” priliku za “konačno rješenje”. Mir ne ide u prilog njegovoj daljnjoj karijeri i pokušava ostati na političkom životu tako što će uz pomoć SAD-a kreirati to „konačno rješenje“ za Bliski istok. S njegovog aspekta, to je potpuno uklanjanje iranske prijetnje, ali promjena režima neće se dogoditi tako lako i za nju bi trebalo puno više vremena. Iran će potrošiti svoje zalihe projektila, kasnije i dronova, a SAD i Izrael će nastaviti s udarima, sve dublje po Iranu. Eventualna oružana pobuna Kurda pomogla bi u uspostavljnju kontrole na terenu, ali i za to treba vremena. Vidjet ćemo koliko će sve ovo moći izdržati Iranci – ističe Prlenda.
