Kompanija "Info Media Group" poslala je putem advokata demanti na tekst koji je prenio "Dnevni avaz".
Njihov demanti prenosimo u cijelosti.
Privredno društvo „Info Media Group“ d.o.o. Banja Luka, ul. Braće Pišteljića broj 1, zastupano po punomoćniku Mirzi Bajroviću, advokatu iz Banje Luke (dalje u tekstu: „Podnosilac zahtjeva“) u skladu s članom 8. Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske, podnosi „avaz-roto press“ d.o.o. Sarajevo, ul. Tešanjska broj 24a, (u daljem tekstu: „Medij“), pisani Zahtjev za hitnu objavu ispravke i demantija neistinitih navoda (zaštita ugleda i pravnih interesa) Podnosioca zahtjeva, povodom teksta objavljenog 17.2.2026. godine na internet stranici/web portalu Medija https://www.avaz.ba/ pod nazivom „Marketinški ugovori s banjalučkom firmom otkrivaju: GRAS je morao koristiti stare tramvaje da bi ispunili ugovor sa INFO MEDIA GROUP“, čiji sadržaj je prethodno objavljen na internet stranici/web portalu https://istraga.ba/, a potom preuzet, ponovo objavljen i dalje prenešen, čime je postao dostupan široj javnosti, u kojem se Podnosilac zahtjeva dovodi u vezu sa saobraćajnom nesrećom izazvanom izlijetanjem tramvaja u Sarajevu (u daljem tekstu: „Zahtjev“).
Dovođenje u vezu Podnosioca zahtjeva sa predmetnom saobraćajnom nesrećom nije zasnovano ni na jednoj pravno relevantnoj činjenici niti na bilo kakvom utvrđenom uzročno-posljedičnom odnosu, već predstavlja konstrukciju podobnu da kod prosječnog čitaoca stvori uvjerenje o postojanju odgovornosti ili makar saučesništva Podnosioca zahtjeva u događaju koji je izazvao teške posljedice. Time je pređena granica dozvoljenog novinarskog komentara i ušlo se u sferu iznošenja i pronošenja neistinitih činjenica koje ozbiljno štete ugledu i poslovnom integritetu ovog pravnog lica.
Pravni odnos koji Podnosilac zahtjeva ima sa subjektima javnog prevoza isključivo je obligacione prirode i odnosi se na zakup precizno određenog oglasnog prostora. Taj odnos ni po jednom svom elementu ne podrazumijeva upravljanje vozilima, nadzor nad njihovom tehničkom ispravnošću, niti bilo kakvu ingerenciju u pogledu bezbjednosti saobraćaja. Svako drugačije insinuiranje predstavlja pravno nedopuštenu imputaciju odgovornosti subjektu koji nema ni zakonsku ni faktičku mogućnost da utiče na tehničko stanje vozila.
Objavljivanjem spornog sadržaja stvorena je percepcija da postojanje ugovora o oglašavanju ima uticaj na odluke o zadržavanju određenih vozila u saobraćaju, te posredno i na nastanak same saobraćajne nesreće. Njeno iznošenje, u kontekstu tragičnog događaja, predstavlja kvalifikovani oblik klevetničkog izražavanja, budući da je podobno da izazove ozbiljnu štetu ugledu, povjerenju poslovnih partnera i tržišnoj reputaciji Podnosioca zahtjeva. Nastavno navedenom, objavljivanjem spornog medijskog sadržaja, u kojem su iznesene i dalje distribuirane tvrdnje bez činjeničnog i pravnog utemeljenja, Medij je preduzeo radnju koja po svojoj prirodi i pravnim efektima prelazi granice dopuštenog informisanja javnosti i zadire u sferu pravno zaštićenih dobara drugog lica. U situaciji kada se određenom pravnom subjektu javno imputira povezanost sa događajem koji ima obilježja tragične posljedice, bez postojanja relevantnih dokaza i bez uspostavljenog uzročno posljedičnog odnosa, tako postupanje poprima karakter protivpravne radnje podobne da proizvede nsrazmjerne štetne posljedice po Podnosioca zahtjeva.
Prema važecem krivičnom zakonodavstvu u Republici Srpskoj (Bosna i Hercegovina), iznošenje ili pronošenje neistinitih tvrdnji kojima se drugome nanosi šteta po čast i ugled predstavlja biće krivičnog djela klevete. Bitna obilježja ovog krivičnog djela ogledaju se u postojanju objektivno neistinite tvrdnje o određenoj činjenici, njenom saopštavanju trećim licima, te podobnosti takve tvrdnje da prouzrokuje štetnu posljedicu po ugled oštećenog. Svjesno iznošenje ili širenje takvih neistinitih navoda, uz svijest o njihovoj stetnosti, predstavlja umišljajno postupanje koje povlači zakonom propisane sankcije. U konkretnom slučaju, objavljene neistinite tvrdnje o Podnosiocu zahtjeva imaju karakter činjeničnih navoda i njihovo dalje sirenje i održavanje u javnom prostoru predstavlja kontinuiranu povredu prava na ugled, sa potencijalno teškim pravnim posljedicama po istog. Svako ignorisanje obaveze da se neistinite informacije isprave ili povuku moze se cijeniti kao svjesno istrajavanje u protupravnom postupanju Medija. Normativni okvir Republike Srpske (Bosne i Hercegovine) ne predviđa niti dopušta bilo kakav oblik tolerancije prema postupanju koje se ogleda u svjesnom iznošenju ili pronošenju neistinitih činjeničnih tvrdnji, podobnih da proizvedu štetne posljedice po ugled drugog lica. Svako takvo postupanje, ukoliko ispunjava zakonom propisana obilježja bića krivičnog djela kleveta, obavezuje nadležne organe na pokretanje i vođenje krivičnog postupka. Odgovoma lica, za koja se utvrdi da su svjesno i protivpravno iznosila ili širila neistinite činjenične navode, snose krivičnu odgovonost u punom kapacitetu, uz primjenu zakonom propisanih sankcija, srazmjerno težini povrede i nastalim posljedicama.
Međutim, protivpravnost predmetnog postupanja Medija ne iscrpljuje se u krivičnopravnoj sferi. Iznijete i dalje prenesene neistinite tvrdnje istovremeno konstituišu građanskopravnu odgovomost. Objavljivanjem spornog sadržaja kojim se Podnosiocu zahtjeva imputira povezanost sa tragičnim događajem bez postojanja pravno relevantne osnove, ostvarena je nedopustena povreda prava ličnosti pravnog lica, čime je otvoren osnov za ostvarivanje sudske zaštite u parničnom postupku. U pogledu obima naknade, primjenjuje se načelo potpune reparacije, prema kojem oštećeni ima pravo da bude doveden u imovinsko stanje u kojem bi se nalazio da štetna radnja nije preduzeta. To podrazumijeva kako naknadu stvarne štete i naknadu izmakle dobiti, tako i naknadu štete po osnovu umanjenja tržisne vrijednosti drustva. Izmakla dobit se, pritom, ne posmatra hipotetički ili apstraktno, već kao konkretan i dokaziv gubitak prihoda koji stoji u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa objavljenim sadržajem. Takav gubitak može se ogledati u prekidu ili zastoju realizacije postojećih ugovora, odustajanju potencijalnih partnera, smanjenju obima poslovanja, narusavanju kreditnog boniteta i slabljenju konkurentske pozicije na tržistu. Navedene posljedice dovode do umanjenja tržisne vrijednosti (tržišne kapitalizacije) drustva, što predstavlja mjerljivu imovinsku stetu koja može iznositi vise miliona KM.
Posebnu pravnu težinu u ocjeni intenziteta i razmjera štete ima nesporna činjenica da Podnosilac zahtjeva predstavlja međunarodno etabliranu kompaniju sa kontinuitetom poslovanja od dvadeset dvije godine (prisutna na tržištu Kantona Sarajevo ad 2006. godine), koja svoju djelatnost obavlja putem zavisnih i povezanih drustava na teritoriji vise država. Poslovne aktivnosti realizuju se u jedanaest gradova u Bosni i Hercegovini, sedamnaest gradova u Republici Srbiji, deset gradova u Republici Hrvatskoj, šest gradova u Crnoj Gori, kao i na teritoriji Ujedinjenih Arapskih Emirata, uz strateški planirano širenje na dodatna trzista ADRIA regije i druga inostrana tržišta u pogledu kojih su razvojni procesi u toku. Klijenti Podnosioca zahtjeva, kao i njegovih zavisnih i podzavisnih drustava, jesu najveće lokalne, regionalne i multinacionalne kompanije, kojima je od suštinskog značaja poslovna saradnja sa partnerima koji ne predstavljaju reputacioni rizik, imajući u vidu prirodu i obim njihovog poslovanja. Takav obim, trajanje i međunarodna struktura poslovanja nedvosmisleno potvrđuju da se radi o privrednom subjektu čiji ugled, kredibilitet i profesionalni integritet predstavljaju temeljni nematerijalni kapital i ključnu pretpostavku opstanka i razvoja. U savremenim tržišnim uslovima, reputacija kompanije ovakvog ranga predstavlja odlučujuci faktor u uspostavljanju i održavanju ugovornih odnosa, investicionih aranžmana i strateških partnerstava. Svako javno plasiranje neistinitih činjeničnih tvrdnji koje dovode u pitanje pouzdanost ili poslovnu etiku takvog subjekta proizvodi štetne posljedice višestrukog intenziteta i dalekosežnog karaktera. U uslovima globalne digitalne dostupnosti informacija, sporne objave imaju transgranično dejstvo, čime reputaciona šteta poprima međunarodnu dimenziju. Već su evidentirane konkretne posljedice u vidu otkazivanja poslovnih kampanja od strane pojedinih domaćih i inostranih klijenata, što potvrđuje da se ne radi o hipotetičkoj opasnosti, već o stvarnoj i mjerljivoj šteti čije je postojanje i visinu moguće jednostavno i neposredno dokazati pred domaćim i inostranim sudovima. Imajući u vidu vrijednost postojećih i planiranih ugovora i projekata, realno je ocekivati da ukupna steta, ukljucujuci stvarnu stetu i izmaklu dobit, može doseći višemilionske iznose. Sa aspekta međunarodnog privatnog prava i pravila o međunarodnoj nadležnosti, činjenica da Podnosilac zahtjeva posluje i ostvaruje pravne učinke u više država predstavlja osnov za pokretanje postupaka zaštite prava ne samo pred nadležnim sudovima u Bosni i Hercegovini, već i pred sudovima drzava u kojima je šteta nastupila ili u kojima spome objave proizvode pravno relevantne posljedice. Opšte je poznato da pojedini inostrani pravni sistemi, posebno u oblasti zaštite poslovnog ugleda i komercijalne reputacije, primjenjuju strožije standarde odgovornosti i dosuđuju znatno više iznose naknade stete, uključujuci i izraženu preventivnu i sankcionu komponentu građanskopravne odgovornosti. Stoga se potencijalna odgovornost za iznošenje i širenje neistinitih činjenicnih tvrdnji u konkretnom slučaju ne može posmatrati usko i izolovano, već kao pravno pitanje sa mogućim višestrukim i međunarodnim procesnim implikacijama, koje za odgovorna lica može imati izuzetno ozbiljne finansijske i pravne posljedice.
Nezavisno od imovinske štete, povreda ugleda i reputacije predstavlja samostalan osnov za dosuđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete. Sudska praksa dosljedno polazi od stanovišta da je ugled pravnog lica zaštićeno dobro, te da njegova povreda, ukoliko je rezultat protivpravnog postupanja, opravdava dosuđivanje pravične satisfakcije, nezavisno od postojanja i visine materijalne stete. U predstojećem parničnom postupku biće zahtijevana potpuna reparacija, uključujući zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štete do konačne isplate, kao i objavljivanje pravosnažne presude o trošku tuženog u istom mediju i na istovjetan nacin na koji su objavljene sporne informacije.
Ovim putem se poziva Medij, da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana od dana prijema ovog Zahtjeva, u skladu sa važecim propisima Bosne i Hercegovine, pravilima profesionalne odgovomosti i standardima dužne novinarske pažnje, na internet stranici/web portalu https://www.avaz.ba/objavi potpunu, jasnu i nedvosmislenu ispravku neistinitih tvrdnji. Ispravka (demanti) mora biti objavljena na potpuno jednak način kao i sporni tekst, u istom vremenskom trajanju, a ne u izmijenjenom, umanjenom ili formalno zadovoljavajućem obliku. To znaci da mora biti objavljena na naslovnoj stranici portala, na mjestu i sa vidljivošću uporedivom sa onom koju je imao sporni tekst. Naslov ispravke mora biti formulisan jasno i nedvosmisleno, istaknut velikim slovima, u istom tipu i veličini fonta. Grafički, tehnički i vizuelni prikaz, uključujuci raspored, format, isticanje i eventualnu upotrebu fotografija, mora biti jednak onome koji je primijenjen kod objave spornog teksta. Obim i sadržaj ispravke mora biti takav da u potpunosti neutralizuje prethodno objavljene neistinite tvrdnje. Svako objavljivanje demantija u skrivenoj rubrici, manjim slovima, kraćeg trajanja, bez istaknutog naslova, bez odgovarajuće vidljivosti ili u umanjenom formatu predstavlja suštinsko izbjegavanje obaveze potpune i efektivne ispravke i ne može proizvesti pravni efekat otklanjanja štetnih posljedica.
Dodatno, zahtijeva se da Medij istovremeno i bez odlaganja trajno ukloni sporni tekst sa internet stranice/web portala https://vvww.avaz.ba /, uključujući sve njegove podstranice, arhive, kategorije i druge digitalne lokacije pod svojom kontrolom, te da onemogući njegovu dalju dostupnost javnosti putem direktnih linkova, pretrage ili bilo kojeg drugog načina pristupa. Uklanjanje mora obuhvatiti i sve prateće multimedijalne sadržaje, fotografije, naslove, podnaslove i meta-opise povezane sa spornim tekstom, kako bi se u potpunosti spriječilo dalje širenje i nastanak štetnih posljedica.
Ukoliko Medij u ostavljenom roku ne objavi ispravku na prethodno zahtijevan nacin, Podnosilac zahtjeva će bez daljeg upozorenja pokrenuti sve raspoložive pravne mehanizme zaštite, uključujući podnošenje krivične prijave nadležnom tužilastvu, pokretanje parničnog postupka radi naknade štete zbog klevete i izgubljene dobiti, te iniciranje drugih postupaka pred nadležnim regulatornim i sudskim organima. Pored toga, imajući u vidu međunarodni karakter poslovanja Podnosioca zahtjeva i transgranične posljedice nastale objavljivanjem neistinitih činjeničnih tvrdnji, Podnosilac zahtjeva zadržava pravo da pokrene postupke zaštite svojih prava i pred nadležnim inostranim sudovima, u državama u kojima su posljedice štete nastupile.
Ovo obraćanje ne predstavlja polemiku, već formalno pravno upozorenje pred pokretanje postupaka čije će posljedice biti procesne, finansijske i reputacione prirode. Odgovornost za dalji tok i eskalaciju pravnog spora biće isključivo na onima koji su odlučili da bez pravnog osnova dovedu u vezu Podnosioca zahtjeva sa događajem za koji ono nema nikakvu nadležnost, kontrolu niti odgovornost.
