U prvoj polovini ove godine, u BiH je otkrivena čak 41 žrtva trgovine ljudima. Zvanični su to podaci Ministarstva sigurnosti BiH, prema kojima je samo jedna žrtva punoljetna. Ostalo su djeca, među njima i bebe. Ti podaci oslikavaju zastrašujuću stvarnost krijumčarenja djece. Među identificiranim žrtvama je 19 državljana BiH, 13 iz Hrvatske, dvije iz Španije, te po jedna osoba iz Belgije i Francuske, dok za pet žrtava državljanstvo nije poznato.
Ti podaci potvrđuju da BiH i dalje ostaje zemlja porijekla, tranzita i krajnje destinacije za žrtve trgovine ljudima. Tako naša zemlja nije samo mjesto iz kojeg se ljudi odvode, već i mjesto gdje se oni iskorištavaju.
U cijeloj toj šokantnoj priči zabrinjavajuće su sive brojke, odnosno oni slučajevi koji ostaju ispod radara institucija.
Posebno je otežana identifikacija žrtava seksualne eksploatacije koja se često odvija kroz elitnu prostituciju, ali i prostituciju uopće. Nažalost, mnoge žrtve nikada ne dobiju priliku da budu spašene i da ispričaju svoju priču.
Okovani nevidljivim lancima izloženi su raznim vrstama nasilja, prisili, manipulaciji, ali i ekonomskoj ovisnosti.
Iako fenomen trgovanja ljudima i radna eksploatacija maloljetnika nije problem koji muči samo BiH, već i brojne druge zemlje, a prema nekim procjenama na trgovini ljudima se godišnje zaradi ilegalno više od 150 milijardi eura u svijetu, što je veliki motiv kriminalnim grupama da se time bave, reakcije nadležnih institucija u BiH su često spore.
Stručnjaci ukazuju i da se standardno nameće slaba i nedovoljna međuinstitucionalna saradnja zbog našeg kompleksnog administrativnog uređenja, kao i da su razlozi za loše rezultate brojni.
Stoga je jedinstvena metodologija identifikacije žrtava na terenu, ali i bolja koordinacija institucija imperativ. Jednako tako to je i stalna edukacija policijskih službenika, socijalnih radnika i inih u tom lancu, ali i građana. Jer, trgovina ljudima se ne događa samo na filmu, ona je tu, iza vrata, u komšiluku, na ulici.
