Nakon što su američke specijalne jedinice otele venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura i njegovu suprugu, iz State Departmenta je poslata poruka cijeloj zapadnoj hemisferi: „Ovo je naša hemisfera i predsjednik Donald Trump neće dopustiti da se ugrozi naša sigurnost.“ Postavlja se pitanje: ko je sljedeći na nišanu Vašingtona?
Odmah do Sjedinjenih Država
Iako se najčešće spominje Grenland, barem geografski gledano, u znatno većoj opasnosti nalazi se Kuba, jer se ta ostrvska država, smještena svega 145 kilometara južno od Floride, nalazi pod američkim trgovinskim embargom još od ranih 1960-ih, nakon pobjede Kubanske revolucije koju je predvodio Fidel Castro.
Osim toga, Kuba je decenijama dobijala naftu iz Venecuele (do 35.000 barela dnevno) u zamjenu za ljekare, pomoć Madurovoj vojsci te sigurnosnim snagama. Sada, kada je Washington najavio kontrolu izvoza venecuelanske nafte „na neodređeno vrijeme“, Havana, koja se već nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi, rizikuje da zapadne u još težu situaciju, iako s Kube poručuju da je „Kuba već 66 godina pod napadom Sjedinjenih Američkih Država i spremna je braniti svoju nezavisnost do posljednje kapi krvi“, kako je nedavno izjavio predsjednik Miguel Díaz-Canel, koji je 2018. godine zamijenio Raúla Castra.
Teško da će ovakve izjave odvratiti Washington. Jedan od glavnih protivnika komunističke vlasti na Kubi je državni sekretar Marco Rubio, Amerikanac kubanskog porijekla i bivši senator iz Floride, savezne države u kojoj živi najveća kubanska dijaspora. Rubio je predvodio kampanju političkog i vojnog pritiska na Madura, koja je završila uklanjanjem venecuelanskog diktatora s vlasti. „Rubijeva doktrina“ svodi se na uvjerenje da će rušenje Madurovog režima značajno oslabiti kubansku vlast i okončati 60 godina komunističke vladavine u domovini njegovih roditelja.
Čak i bez američkog pritiska, Kuba prolazi kroz najgoru ekonomsku krizu od Hladnog rata. „Sedmični nestanci struje, nestašice hrane i lijekova, gomile neodvezenog smeća i nehigijenski uslovi, stari sovjetski automobili – to je svakodnevna stvarnost većine Kubanaca“, navodi se u nedavnoj reportaži španskog lista El País. Pored toga, posljednjih sedmica širom Kube izbila je epidemija koju prenose komarci, dok se zdravstveni sistem, nekada smatran draguljem revolucije, teško nosi s novonastalom situacijom.
Ipak, najveći problem predstavlja promjena u Venecueli, koja je od 1999. godine snabdijevala Kubu naftom u zamjenu za medicinske usluge. Kubanski medicinski timovi poslani u inostranstvo donijeli su Havani 2014. godine gotovo 10 milijardi eura prihoda od izvoza, ali je taj iznos do 2022. godine prepolovljen. Kriza izazvana koronavirusom dodatno je drastično smanjila prihode od turizma, dok se proizvodnja šećera, kao okosnica otočne agroindustrije, posljednjih godina gotovo urušila.
Uz sve to, Trump je zaprijetio da Kuba više neće dobiti ni jedan barel nafte iz Caracasa te je insistirao da Delcy Rodríguez, koja je privremeno preuzela Nicolásovo mjesto na čelu Venecuele, u potpunosti prekine ekonomske veze s Havanom. Za ostrvsku ekonomiju pogođenu krizom, stalnim nestancima struje, nehigijenskim uslovima i masovnim odlaskom Kubanaca u SAD, gubitak ovih energetskih resursa mogao bi biti poguban.
Kubanski režim se godinama oslanjao na pomoć saveznika, prvenstveno Rusije i Kine, ali je Havana sada, poput Teherana i Caracasa, ostala bez stvarne podrške Kremlja u svom najkritičnijem trenutku. „Dok Putin fokus preusmjerava na rat u Ukrajini, njegovi autoritarni saveznici širom svijeta osjećaju se zapostavljeno – ili još gore“, primijetio je Bloomberg.
Meksiko pritekao u pomoć
Ipak, Kuba zasad neće ostati bez nafte jer je u pomoć pritekao Meksiko. Ovih dana meksička predsjednica Claudia Sheinbaum izjavila je da pad Madura pozicionira njenu zemlju kao značajnog dobavljača nafte Kubi.
„Meksiko već dugo snabdijeva Kubu naftom. Imamo ugovor s njima i to je istovremeno naša humanitarna gesta prema kubanskom narodu. Oduvijek smo se protivili američkom embargu zbog njegovih štetnih posljedica po stanovništvo“, objasnila je Sheinbaum, uvjeravajući istovremeno da se „ne isporučuje više nafte nego ranije“.
Prema službenim podacima meksičke državne kompanije Petróleos Mexicanos, od januara do 30. septembra 2025. godine Meksiko je Kubi dnevno isporučivao 17,2 hiljade barela nafte i dvije hiljade barela naftnih derivata. Poređenja radi, u posljednja tri mjeseca Madurova vlada izvozila je u prosjeku 35 hiljada barela nafte i naftnih derivata dnevno na Kubu. Koliko god zvučalo kao lažna vijest, američki ministar energetike Chris Wright priznao je u intervjuu za CBS da je trenutna strategija Washingtona da se Meksiku dozvoli nastavak snabdijevanja Kube naftom.
Prema izvorima CBS Newsa, Trump trenutno ne želi izazvati pad kubanskog režima, već namjerava pregovarati s Havanom o mirnom prelazu iz autoritarnog komunističkog sistema u višestranačje. Međutim, predsjednik Díaz-Canel je negirao da se takvi razgovori vode s Washingtonom, a poznavajući Trumpa, demokratija mu vjerovatno nije prioritet.
Sjedinjene Američke Države odlučile su se za politiku „mrkve i batine“. U srijedu su Kubi poslale tri miliona dolara humanitarne pomoći, ali uz prijetnju da će „predsjednik Trump poduzeti mjere ako Kuba ne postupi onako kako on želi“. Pomoć će se distribuirati putem kubanske Katoličke crkve i strogo nadzirati, izjavio je Jeremy Lewin, visoki američki zvaničnik za vanjsku pomoć, humanitarna pitanja i vjerske slobode, dodajući da će SAD Kubu smatrati „odgovornom“ ukoliko dođe do bilo kakvog preusmjeravanja pomoći.
„Ovo je naša hemisfera i, kao što je predsjednik rekao nakon operacije hvatanja Madura, američka dominacija u našoj hemisferi više nikada neće biti dovedena u pitanje“, zaprijetio je Lewin, dodajući da bi slučaj Venecuele „trebao jasno poručiti kubanskom režimu i svakom drugom despotu širom svijeta da se ne igraju s predsjednikom Trumpom“.
