Turska je revidirala svoje planove za izvanredne situacije zbog mogućnosti vojne operacije protiv Irana koju bi predvodile Sjedinjene Američke Države, pri čemu se razmatraju i mjere poput ulaska na iransku teritoriju radi sprječavanja velikog vala izbjeglica.

Ove pripreme odvijaju se u trenutku kada je NATO svoje zračne nadzorne aktivnosti iz Turske preusmjerio s Rusije na Iran.

Napredni E-3A AWACS radarski avioni Alijanse, godinama su nadzirali obje zemlje. Međutim, učestalost letova usmjerenih prema Iranu značajno je povećana posljednjih sedmica, naveli su izvori, koji su zatražili anonimnost zbog osjetljivosti sigurnosnog pitanja.

Prema Bloombergu, Turska se aktivno priprema za mogući američki napad na Iran, za koji zvaničnici vjeruju da bi mogao biti osmišljen kako bi se Teheran prisilio na ustupke u vezi s njegovim nuklearnim programom, uz mogućnost šire vojne kampanje ako diplomatija ne uspije. Ankara je, kako navode izvori, pozvala i Vašington (Washington) i Teheran da ne eskaliraju tenzije.

Tramp razmatra napade

Ove pripreme dolaze u vrijeme kada su Sjedinjene Američke Države rasporedile značajna vojna sredstva širom Bliskog istoka, uključujući dva nosača aviona i borbene avione. Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da "razmatra" ograničene napade na Iran, dok američki i iranski diplomati pokušavaju pregovarati o novom nuklearnom sporazumu. Tramp je naznačio da želi da dogovor bude finaliziran do početka marta.

Treća glavna mlazna baza u Konji služi kao NATO-ova prednja operativna baza za AWACS avione još od 1983. godine i jedna je od tri takve baze koje održava Savezova Zračna snaga za rano upozoravanje i kontrolu.

Avioni E-3A mogu otkriti i pratiti letjelice na udaljenosti od stotina kilometara, što ovu bazu čini strateški izuzetno važnim sredstvom za nadzor zračnog prostora širom šireg Bliskog istoka, bez napuštanja turskog ili međunarodnog zračnog prostora.

Centralni izvor zabrinutosti Turske je mogućnost masovnog priliva izbjeglica, navodi Bloomberg. Zvaničnici u Ankari strahuju da bi sukob s Iranom mogao potaknuti velike mase raseljenih ljudi, posebno afganistanskih i pakistanskih državljana koji trenutno borave u Iranu, prema turskoj granici.

Turska već ugošćuje skoro tri miliona sirijskih izbjeglica, što je naslijeđe građanskog rata u toj zemlji i što je izvršilo ogroman pritisak na javne službe te postalo osjetljivo pitanje u domaćoj politici. Vlasti vjeruju da bi novi val dolazaka iz Irana dodatno pojačao pritisak na ekonomiju koja se već suočava s visokom inflacijom i usporenim rastom.

Granica između Turske i Irana, duga oko 560 kilometara, već dugo je jedan od najaktivnijih koridora neregularnih migracija u regionu, pri čemu afganistanski, pakistanski i iranski državljani redovno pokušavaju prelazak.

Turska je značajno investirala u infrastrukturu granične sigurnosti duž ove linije, uključujući betonski zid, bodljikavu žicu, nadzorne tornjeve te višeslojni sistem vojnih, žandarmerijskih i policijskih patrola.

Masovno raseljavanje

Turska je ažurirala svoje planove za vanredne situacije kako bi se pripremila za masovno raseljavanje u slučaju velikog sukoba, rekli su izvori za Bloomberg. Opcije se kreću od uspostavljanja izbjegličkih kampova blizu granice do ulaska na iransku teritoriju kako bi se spriječilo prelazak raseljenih osoba u Tursku, iako bi se potonja opcija razmatrala samo u slučaju vakuuma vlasti u Teheranu.

Ideja o uspostavljanju tampon-zone na iranskoj strani granice dobija sve veću podršku unutar turske vlade.

Ministarstvo vanjskih poslova Turske nedavno je, na zatvorenoj sjednici parlamenta, informisalo zastupnike o onome što je opisano kao skup stepenastih planova za vanredne situacije. Zvaničnici su signalizirali spremnost na poduzimanje vanrednih mjera kako bi se izbjeglo ponavljanje politike otvorenih vrata prema izbjeglicama koja je uslijedila nakon izbijanja sirijskog građanskog rata.

Iskustvo Turske sa raseljavanjem Sirijaca fundamentalno je promijenilo njen pristup migrantskim krizama. Vlada je 2012. godine pokušala ograničiti broj sirijskih izbjeglica na 100.000, ali je taj cilj brzo nadmašen, jer je u narednim godinama broj pridošlih premašio tri miliona.