Autoimune bolesti, kod kojih imuni sistem greškom napada vlastite ćelije, predstavljaju jedan od najvećih dijagnostičkih izazova savremene medicine. Postoji više od 80 različitih autoimunih bolesti, među kojima su reumatoidni artritis, lupus, multipla skleroza i celijakija. Njihovi simptomi često su slični i nespecifični – hronični umor, bolovi u mišićima i zglobovima, povišena temperatura ili osip na koži – zbog čega je put do dijagnoze često dug.
Prvi pokazatelji upale
Prvi korak u dijagnostici obično su testovi koji otkrivaju upalne procese u organizmu. Najčešće se rade sedimentacija eritrocita (SE) i C-reaktivni protein (CRP). Povišene vrijednosti mogu ukazivati na upalu, ali nisu specifične samo za autoimune bolesti jer mogu biti posljedica infekcija ili drugih stanja.
Važna uloga ANA testa
Jedna od ključnih pretraga je ANA test (antinuklearna antitijela) koji otkriva autoantitijela usmjerena protiv jezgre ćelija. Pozitivan nalaz može ukazivati na bolesti poput sistemskog lupusa, sklerodermije ili Sjögrenovog sindroma. Ipak, ovaj nalaz se uvijek tumači zajedno sa simptomima jer se može pojaviti i kod potpuno zdravih osoba.
Dodatne analize za precizniju dijagnozu
Ako je ANA test pozitivan, rade se dodatne analize poput ENA panela, koji pomaže razlikovati pojedine autoimune bolesti. Kod sumnje na reumatoidni artritis određuju se reumatoidni faktor (RF) i anti-CCP antitijela, dok se kod drugih bolesti traže specifična autoantitijela poput ANCA, anti-TPO ili anti-TG.
Važan je cjelovit pristup
Osim laboratorijskih nalaza, važnu ulogu imaju kompletna krvna slika, analiza proteina komplementa te dijagnostičke metode poput ultrazvuka, rendgenskog snimanja ili magnetne rezonance. U pojedinim slučajevima potrebna je i biopsija tkiva.
Konačnu dijagnozu postavlja ljekar specijalista, najčešće reumatolog ili imunolog, koji sve nalaze tumači zajedno sa simptomima i kliničkim pregledom pacijenta. Samo takav cjelovit pristup omogućava pravovremeno liječenje i kontrolu bolesti.
