Psihologinja Bernarda Škegro ističe da prevencija mentalnih poteškoća počinje u djetinjstvu, kroz način na koji odrasli reagiraju na emocije djeteta. Djeca ne doživljavaju frustraciju i gubitak isto kao odrasli, ono što se odrasloj osobi čini sitnicom, djetetu može biti cijeli svijet koji se urušava. Upravo kroz takve situacije dijete uči kako se nositi s izazovima, razvija otpornost i emocionalnu inteligenciju.

Ključna je prisutnost roditelja ili skrbnika koji prepoznaje osjećaje djeteta i pomaže mu da ih imenuje i adekvatno izrazi. Primjeri poput „Vidim da si tužna“ ili „To je razočaranje, hajde da zajedno pronađemo način kako dalje“ pokazuju djetetu da su njegove emocije prihvatljive i da se s njima može raditi.

Odrasli moraju svjesno regulirati vlastite emocije, jer djeca uče više iz naših postupaka nego iz riječi. Ako roditelj reagira impulzivno ili agresivno, dijete može usvojiti isti obrazac i kasnije imati poteškoće u izražavanju svojih osjećaja.

Prevencija emocionalnih poteškoća ne znači stvaranje „savršene“ djece, već pružanje okruženja u kojem se osjećaji mogu slobodno izraziti i razumjeti. Djeca koja imaju ovakvu podršku češće postaju odrasli koji znaju prepoznati i kontrolirati svoje emocije, tražiti pomoć kad im je potrebna i konstruktivno rješavati konflikte.

Učenje emocionalne pismenosti važno je ne samo za zdravlje djeteta, već i za buduće odnose, profesionalni život i unutarnju snagu. Svaka emocija – tuga, ljutnja, frustracija ili radost – vrijedi biti prepoznata, imenovana i izražena jer upravo to iskustvo oblikuje odraslu osobu spremnu za životne izazove.