Za pravoslavce Vakrs je najznačajniji blagdan, jer on sobom ruši tradicionalni doživljaj svijeta kao vodenice smrti i perspektive da je sve što činimo privremeno i uzaludno. On je praznovanje nade, radosti, optimizma koji su sve više protjerani iz današnjeg života. Vaskrsenje je podsjetnik da živimo u svijetu koji „u zlu leži“, ali da smo svi pozvani na nešto više i bolje od svakodnevnog pesimizma i puta u krajnju sebičnost.

Vidljiva razlika

Ovako o značaju i suštini Vaskrsa za „Avaz“ govori pijanista, dirigent i profesor Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci Arsen Čarkić, čije je stvaralaštvo snažno ukorijenjeno u pravoslavnoj tradiciji. Čarkić kaže da vidljiva razlika između ljudi u vjeri i onih koje to ne zanima ne postoji. 

- Danas ima mnogo ljudi koji se javno deklarišu kao vjernici, ali oni ne idu dalje od folklora, seoskog običaja, odnosno deklarativne vjere. S druge strane, ima mnogo ljudi koji zbog ovih prvih odbijaju da se nazovu vjernicima. Ali, njihov život ima jednu skrivenu duboku duhovnu dimenziju - priča Čarkić.

Dodaje da su stari ljudi na ovim prostorima imali običaj da ujutro, nakon buđenja, zahvale Bogu za još jedan dan života, i onda bi u tom stanju izmiješanog radovanja i divljenja životu pravili planove za taj dan. 

- Nakon lijeganja u krevet preispitivali bi kako su ga proveli, kajali se za rđavo što bi učinili, razmišljajući kako ubuduće da to izbjegnu, a radovali se zbog bilo čega dobrog što su donijeli na svijet. To je pitoma i tiha vjera - kaže Čarkić.

Nazadni duhom

Ističe da ga je vjera dotakla kroz čitanje starih spisa s prostora Bliskog istoka - starih molitvenika Sinajske i Palestinske pustinje i sirijskih mislilaca od petog do devetog stoljeća. 

- To me ponukalo da idem dalje i da istražujem kulturu i istoriju naroda mediteranskog basena, koji je kolijevka i svih današnjih velikih tradicionalnih vjera, a također i savremene nauke i filozofije. Kada čovjek uroni u ta vremena, uvjeri se koliko je današnja civilizacija u svojoj suštini duhom nazadna, zatvorena u sebe, sujetna i lišena suštinske osobine koja razdvaja čovjeka od ostalih bića, radoznalosti - istakao je Čarkić.

Čovjekoljublje i bogoljublje

- Vjera i filozofija starog vremena na Istoku nisu bile ideologije, kako se danas svi trude nametnuti, već nasuprot tome - neprekidno istraživanje i preispitivanje vlastitih saznanja. Tvrdovrati tradicionalizam zasigurno je najgora opcija u kojoj ljudi često odlutaju od vjere koja je po definiciji ljubav, čovjekoljublje i bogoljublje - rekao je Arsen Čarkić.