Digitalizacija je trebala donijeti transparentnost, jednakost i kraj improvizacijama. Umjesto toga, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo na čelu s ministricom Naida Hota-Muminović ponovo se našlo u središtu skandala, što je postala gotovo tradicija od prvog dana otkako je stupila na dužnost, pa to više nikog i ne iznenađuje.
'Nenamjerna ljudska greška'
Ovog puta – zbog konkursa za upis djece u predškolske ustanove putem EMIS sistema.
Iako je zvanično najavljeno da faza izbora vrtića počinje u 10 sati, sistem je aktiviran već u 8. Ministarstvo je priznalo „nenamjernu ljudsku grešku“, ali šteta je već bila učinjena. U situaciji kada prednost, u slučaju istog broja bodova, ima dijete čiji roditelj prvi izvrši registraciju – dva sata nisu tehnički detalj. To je razlika između mjesta u vrtiću i liste čekanja.
Nakon talasa reakcija i pritužbi roditelja, Ministarstvo je bilo primorano poništiti cijelu fazu konkursa – uključujući izbor i reizbor vrtića, preliminarne i konačne rang-liste, faze prigovora i razmatranja žalbi.
Drugim riječima: sistem koji je trebao garantovati sigurnost i pravednost – pao je na osnovnom testu povjerenja.
Mjesta nestaju, brojke se mijenjaju
Roditelji su prijavljivali da su djeca u jednom trenutku bila na listi primljenih, da bi već u sljedećem – nestala. Kod pojedinih vrtića broj slobodnih mjesta se mijenjao iz dana u dan bez jasnog obrazloženja. Spominje se i primjer vrtića „Bombon“ u Hrasnom, gdje je broj slobodnih mjesta rastao sa sedam na 34.
Pitanja su brojna: Zašto je sistem aktiviran ranije? Ko je odgovoran? Kako su se mijenjali podaci o slobodnim mjestima? Zašto su konkursni rokovi objedinjeni na način koji diskriminiše roditelje čija djeca trebaju krenuti u vrtić između aprila i avgusta?
Ministarstvo najavljuje „unutrašnju provjeru“. Javnost, međutim, sve češće postavlja pitanje – koliko puta se ista greška može ponoviti prije nego što više ne bude riječ o grešci, nego o obrascu?
Nedavno je digitalizirani konkurs za prijem nastavnika u osnovne i srednje škole u Kantonu Sarajevo također bio pod snažnim kritikama. Iako je ministrica tvrdila da je sistem „izbrisao korupciju“, stotine kandidata su prijavljivale tehničke i proceduralne nepravilnosti.
Problemi su uključivali netačne rokove za žalbe, dvodnevni rok za prijavu inspekciji, odbijanje prijava podnesenih van EMIS-a, tehničke greške u prepoznavanju dokumentacije, diskriminatorno bodovanje priznanja (npr. priznavanje isključivo UNSA nagrada).
Kandidati su upozoravali da ih je sistem „progutao“, da su nestajali s listi ili bili rangirani s nulom bodova uprkos urednoj dokumentaciji. Dio njih već je najavio tužbe.
Danas, međutim, svjedočimo da je konkurs za vrtiće ipak morao biti poništen. U svakom ozbiljnom sistemu, ponavljanje grešaka povlači pitanje odgovornosti. U Kantonu Sarajevo, međutim, čini se da je standard drugačiji: prvo se problem minimizira, zatim se prizna „tehnička greška“, a onda se obeća da će „biti bolje sljedeći put“.
Digitalizacija bez odgovornosti
Digitalizacija sama po sebi nije reforma. Ona je alat. A alat u rukama loše organizacije postaje generator problema umjesto rješenja. Ministarstvo tvrdi da je više od 96 posto aplikacija obrađeno uredno. Roditelji i kandidati, s druge strane, govore o sistemskim manjkavostima, netransparentnosti i konfuznim pravilima. Ako je EMIS simbol nove transparentnosti, zašto se ključne faze konkursa moraju poništavati?
