Načelnik Bugojna Edin Mašić zajedno s ministrom odbrane BiH Zukanom Helezom upriličio je prijem za mladog fudbalera Kerima Alajbegovića, člana reprezentacije BiH i porijeklom iz Bugojna, kojem su uručena priznanja za sportske uspjehe.
Ako se neko pita po kojem osnovu ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez dočekuje mladog Kerima Alajbegovića, fudbalera iz Bugojna koji igra za reprezentaciju BiH, odgovor je jednostavan – ni po kakvom funkcionalnom osnovu. Ministar odbrane nema nikakve veze s fudbalom, omladinskim sportom, razvojem mladih talenata ili stipendijama za igrače. Njegova nadležnost je vojska, sigurnost i odbrana zemlje. Sve ostalo je čisto lokalno-politički populizam i skupljanje jeftinih poena u vlastitom komšiluku.
Ako krenemo tom logikom, onda bi Denis Bećirović, kao član Predsjedništva BiH i rođeni Tuzlak, trebao sjediti na svakom prijemu u Tuzli uz gradonačelnika Zijada Lugavića, dok bi Željko Komšić trebao skoknuti do Novog Sarajeva i s Benjaminom Karić na svakoj slici čestitati lokalnim talentima. To nije državnički posao, nego provincijsko politikanstvo i zloupotreba funkcije za vlastitu promociju.
Populizam bez kraja
Problem ovakvih poteza nije što se mladom sportisti daje priznanje – to je uvijek pohvalno. Problem je što se političari guraju u prvi plan, dok je sportista zapravo sporedni rekvizit u njihovoj propagandnoj mašineriji.
Umjesto sistemske podrške mladim talentima, dobija se predstava: ministri i načelnici dijele plakete, slikaju se i uživaju u lajkovima na društvenim mrežama, a mladi sportisti i dalje sami traže načine da kupe kopačke i plate trening-kampove.
Ovo je samo nastavak beskrajne spirale populizma u kojoj se političari utrkuju ko će prije ugrabit' kadar za slikanje. Sve se pretvara u jeftinu kampanju na račun onih koji bi zapravo trebali biti podržani kroz ozbiljne programe.
Helez pod dodatnim reflektorom
Cijela scena je tim bizarnija jer se dešava svega nekoliko dana nakon što je isti taj ministar Zukan Helez snimljen na svadbi u Livnu kako stoji na stolu i pjeva Thompsonovu pjesmu “Moj Ivane”. Nakon što je izazvao val kritika, Helez se pravdao da je riječ o “domoljubnoj pjesmi” koja ga podsjeća na djetinjstvo. Ali javnost se s pravom pitala – kako jedan od vodećih bošnjačkih političara i potpredsjednik SDP-a, čovjek koji zastupa multietničku Bosnu i Hercegovinu, ne može vidjeti ništa sporno u pjevanju pjesme koju je u repertoar svrstao i pjevač kojeg se širom regiona povezuje s ustaškom ikonografijom? Na stranu što mu kao ministru nije sporno veranje po teferičkim stolovima.
Umjesto da pokaže minimum političke ozbiljnosti nakon tog skandala, Helez nastavlja turneju jeftinog populizma – ovaj put s lokalnim sportskim talentom.
Sve to pokazuje da politička scena u BiH funkcioniše po logici: nema događaja toliko malog da političar ne može uletjeti i pretvoriti ga u vlastiti PR trenutak. Umjesto da ministar odbrane rješava pitanja vojske, nabavki i sigurnosne politike, on se bavi slikama s talentovanim dječakom porijeklom iz Bugojna. A narod, već naviknut na ovaj cirkus, samo još jednom može zaključiti: nema kraja populizmu.
