Ko je toliko moćan u BiH pa da odbijanjem potpisivanja ugovora Islamske zajednice (IZ) s državom BiH na najgrublji način diskriminira muslimane u ovoj zemlji, pitanje je na koje i država i IZ dugo znaju odgovor, ali o tome nerado govore. 

Šutnju je, doduše, prekinuo reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović na prekjučerašnjoj sjednici Sabora IZ, javnosti podastirući informaciju da ugovor, nakon što je prošao sva usaglašavanja, sada stoji u ladicama Predsjedništva BiH, gdje „nisu spremni da ga podrže“. Procurilo je da potpis na ugovor ne želi dati srpska strana.

Islamska zajednica, kao zajednica koja institucionalno okuplja muslimane u zemlji, željela je upravo ugovorom s državom pokazati svoj odnos i poštovanje prema državi u kojoj egzistira, regulirajući svoje obaveze, ali i prava kako to njeni zakoni dozvoljavaju. 

Visoki srpski zvaničnici, koji IZ ne daju ovo pravo, saznajemo, već usaglašeni ugovor slali su čak Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) da o njemu da svoje mišljenje, iako od Islamske zajednice mišljenje nije traženo kad je isti takav ugovor država potpisivala i sa SPC-om, kao i s Katoličkom crkvom. Zbog čega?!

Sigurno nije u pitanju njihova zabrinutost za stanje i položaj SPC-a i pravoslavnih vjernika u BiH, ili strahovi da bi ugovorom države s IZ ta prava mogla biti narušena. Naprotiv, u pitanju je klasično političko licemjerstvo, odnosno lično dodvoravanje SPC-u od pojedinih srpskih političara u institucijama BiH, koji pod svaku cijenu, posebno u predizborno vrijeme, žele sebi priskrbiti epitet „velikih Srba“, koji su, eto, u stanju muslimanima reći ne.

IZBiH ima pravo ugovorom regulirati odnose s državom ni manje ni više nego što to pravo imaju Srpska pravoslavna i Katolička crkva. Oni koji im to pravo osporavaju, zbog načina na koji to rade, na kraju će ipak najviše štete proizvesti sami sebi.