Pred državnim poslanicima danas će se naći pet prijedloga za buduće uređenje Mostara. Konačno bismo ovog 27. aprila morali dobiti jasan odgovor na pitanje hoće li se status quo i mučna trakavica s gradom na Neretvi nastaviti ili će iz najvišeg zakonodavnog tijela države biti poslana zdrava poruka kao temelj sretnije budućnosti, prema mnogima, najljepšeg grada ovog dijela Evrope. Ali, ne samo njega.
Ako je suditi prema stavu Mostaraca, prijedlog koji su poslije velike medijatorske uloge Fahrudina Radončića ponudili SDA i SBB jeste najzdraviji i najviše mostarski, te je kao takav objedinio sve probosanske snage. Tako smatra i dugogodišnji bivši gradonačelnik Safet Oručević, koji je s porukom "ne igrajte se Mostarom" ovog proljeća vratio svoj grad na mape ključnih političkih tema u zemlji.
Kakav će Mostar biti poslije ovog dana i hoće li Mostarci 2016. na izbore, i to poslije osam godina, ovisit će o tome kakvu viziju države BiH imaju naši lideri. Bošnjaci Mostara ne smiju biti gurani u geto. To nije dobar put ni za Bošnjake, a sigurno ni za Hrvate. Vrlo jasno, Mostar nad kojim će se svako malo stavljati šahovnice ne može biti opcija!
Ali, jednako tako bošnjačka politika mora biti jasna i bez figa u džepu kada Hrvatima obećava zajedničku i pravednu FBiH i državu. A to mora i dokazati prije svega u pitanju izbora člana Predsjedništva BiH. Na koncu, državnički je odgovorno vratiti Mostaru i njegove Srbe i obećati im dostojno mjesto u upravi.
Ako ništa, onda zbog onog Mostarca izbjeglog u Nevesinje ("majke mi moje"), čiji su duh i žudnju za rodnim gradom milioni mogli vidjeti na internetu.
Hoće li konsenzusa o uređenju Mostara biti, ovisi i o ulozi međunarodne zajednice, koja je zakuhavala mostarsku čorbu i valja joj je s nama kusati. Ona svojom snagom danas mora osigurati da se u fotofinišu usvoji najbolje rješenje, ne za političare i stranke, već za odavno uništene Mostarce.
Možda je onaj spomenuti virtuelni Mostarac najbolji dokaz da najveći grad Hercegovine nije ni bošnjački, ni hrvatski, ni srpski, već mostarski. I to nije vic! Na koncu, nije li najveću slavu Mostara ionako pronio čuveni Veležov BMW (Bajević, Marić, Vladić). Parlamentarci, zapamtite to!
