Jedan od junaka velike pobjede košarkaša BiH nad Grčkom bio je plejmejker Džon Roberson (John). On je proradio u toj utakmici gdje je postigao 18 koševa i bio nositelj igre naše reprezentacije. Iako osporavan prije Prvenstva, Roberson je pokazao da ga Bećiragić nije bezveze poveo na Prvenstvo.Džon Roberson rođen je 28. oktobra 1988. godine u Kanzasu. Košarku je počeo igrati u Pleno srednjoj školi, nastavio na Teksas Teh univerzitetu, dok je profesionalni igrački put počeo 2011. u Zlatorogu.U karijeri je promijenio 14 klubova. S ASVEL-om je 2017. bio prvak Francuske, a najduži period proveo je u švedskim Sedertelje Kingsima, čiji je dres nosio u dva navrata (2012.-2014., 2014.-2015.), a gdje je sarađivao s bivšim bh. selektorom Vedranom Bosnićem.Na Bosnićevu inicijativu je i došao u naš državni tim, za koji je debitirao u novembru 2020. u utakmici protiv Bugarske.

Džon Roberson rođen je 28. oktobra 1988. godine u Kanzasu

Džon Roberson: Odlična igra

Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine jučer je u Limazolu u četvrtom kolu EuroBasketa rezultatom 80:77 slavila protiv favorizovane Grčke i ostala u igri za plasman u osminu finala.Iako su sa po 18 poena najefikasniji u našoj selekciji bili Nurkić i Roberson, ključnu ulogu je odigrao vođa iz sjene u nedostatku Džanana Muse, Edin Atić.Atić je na parketu proveo 33 minute i 19 sekundi, najviše od svih igrača na terenu. Imao je 15 poena, osam skokova i tri asistencije.Poslije utakmice je dobio pohvale od Jusufa Nurkića i selektora Adisa Bećiragića, što dodatno govori o njegovoj ulozi i partiji koju je odigrao te doprinosu koji je dao velikoj pobjedi nad Grčkom.

U izostanku Džanana Muse s EuroBasketa, Edin Atić je preuzeo njegovu ulogu - vodio nas je do velike pobjede protiv Grčke

Edin Atić: Vođa iz sjene

Tragična smrt 19-godišnjeg Mehmeda Hasanamidžića iz naselja Hodžići kod Doboja, koji je stradao u minskom polju još nas je jednom podsjetila na to da mine nisu prošlost već porazna zbilja. Ona koja govori da se kontaminirana površina u BiH prostire na 800 kvadratnih kilometara, a u čijoj blizini živi gotovo pola miliona ljudi čiji jedan pogrešan korak može biti koban.Na toj minski sumnjivoj površini, prema dosadašnjim procjenama, nalazi se približno 170.000 mina koje nisu očišćene ni čak tri decenije od rata.Od 1992. do 2024. godine od mina, kasetne municije ili eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata u BiH je stradala 8.471 osoba. Od mina je tokom rata stradala 6.391 osoba. Od 1996. do 2024. u eksplozijama mina u BiH stradala je 1.781 osoba, od čega 624 smrtno. Tokom obavljanja poslova deminiranja u BiH su poginula 53 deminera, dok je 81 teže ili lakše ranjen.Ti podaci, kao i posljednji tragični slučaj, ukazuju da mine ne nestaju same od sebe, već da ostaju tamo gdje su postavljene, i to decenijama, dok s druge strane, proces deminiranja predugo traje.Iako su se na tom putu ispriječili brojni problemi, poput nedostatka sredstava i činjenice da je donatora sve manje do toga da je sve manje onih koji se žele baviti opasnim, deminerskim poslom, porazno je da institucije BiH ni nakon toliko godina ne preuzimaju odgovornost.Tako su rokovi za potpuno uklanjanje mina zaostalih iz rata više puta pomjerani i sasvim je jasno da ako ne bude političke volje, podrške svih nivoa vlasti, BiH neće ni do 2034. godine biti očišćena od mina.Proces deminiranja ne smije ostati na marginama, jer to nije samo sigurnosni problem. Činjenica da je naša zemlja toliko zagađena minama predstavlja prepreku i povratku, i razvoju, i turizmu, i investicijama, a posebno ljudskoj svakodnevici. Vrijeme je da se ovo poglavlje zatvori.

Proces deminiranja ne smije ostati na marginama, jer to nije samo sigurnosni problem

Nevidljive ubice

Prijevoznici u Bosni i Hercegovini jučer su se okupili na ulicama gradova blokirajući brojne saobraćajnice kako bi još jednom ukazali na svoje probleme. Iako su više puta upozoravali nadležno ministarstvo, pomaka nije bilo. Oni su ustali i digli glas kako bi vlasti ispunili njihove zahtjeve.Još jednom, ukazali su na svoje nezadovoljstvo!Zbog velikog broja kamiona na magistralnim putevima kao i gradskim saobraćajnicama, graničnim prijelazima i carinskim terminalima, nastao je saobraćajni kolaps. Ministarstvo komunikacija i prometa BiH tvrdi da su uradili ono što je u njihovoj nadležnosti. Kako kažu u saopćenju, realizirali su jedanaest zahtjeva, a pet je u fazi realizacije.Glavni koordinator Konzorcijuma Logistika BiH Velibor Peulić potvrdio je kako će njihov protest trajati sve dok im vlast ne ispuni zahtjeve. Poručio je kako su oni krvotok privrede i da je ovo bilo sasvim normalno za očekivati. Mnogi vozači iz BiH rade u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i drugim zemljama. Oni održavaju veze između dijaspore i domovine – i često šalju doznake koje su važne za ekonomiju BiH.Postavlja se pitanje do kada će uvijek narod trpiti? Zašto se vozači hapse koji svojim mukotrpnim radom pokušavaju zaraditi za koru hljeba?!

Još jednom, ukazali su na svoje nezadovoljstvo


Prijevoznici digli glas!

Novak Đoković još jednom je potvrdio zašto ga mnogi smatraju najvećim teniserom svih vremena. U posljednjem meču pokazao je nepokolebljivu snagu, nevjerovatnu smirenost i šampionski duh, upisavši novu pobjedu koja ga dodatno učvršćuje na tronu svjetskog tenisa.Njegova posvećenost sportu i želja da stalno pomjera granice postali su sinonim za vrhunsku profesionalnost. Publika širom svijeta, pa i u regionu, s ponosom prati svaki njegov korak, jer Đoković ne donosi samo sportske trijumfe, već i inspiraciju mladim generacijama koje sanjaju o uspjehu.Svaka njegova pobjeda odavno je više od običnog rezultata – ona je podsjetnik na snagu rada, discipline i vjere u sebe. Zato nije slučajno što se Novak već godinama nalazi na vrhu, a upravo ova posljednja pobjeda samo je još jedan pečat u impresivnoj karijeri teniskog majstora iz Srbije.Novak Đoković rođen je 22. maja 1987. godine u Beogradu. Pet puta je bio proglašen za najboljeg sportistu svijeta, rekorder je po broju osvojenih Gren slemova (24), a sada je i olimpijski prvak. Ima i 99 titula u svojoj bogatoj karijeri.

Svaka njegova pobjeda odavno je više od običnog rezultata – ona je podsjetnik na snagu rada, discipline i vjere u sebe

Novak Đoković: Nikada ne prestaje

Pod sloganom „Kad svijet šuti, mi dižemo sidro“, flotila s humanitarnom pomoći i aktivistima, među kojima je i Greta Tunberg (Thunberg), krenula je jučer iz Barselone kako bi ponovo pokušali prekinuti ilegalnu opsadu Gaze.U narednim danima flotili koja nosi hranu, lijekove i jasnu poruku svijetu: „Solidarnost nije zločin, a pomoć nije prijetnja“ će se pridružiti i brodovi koji će isploviti iz Italije i Tunisa 4. septembra. Među učesnicima je i Sarajlija, Boris Vitlačil. Njegov čin zaslužuje iskreno divljenje i duboku zahvalnost jer nam pokazuje šta znači istinska solidarnost, hrabrost i humanost, i to u trenucima kada mnogi okreću glavu od užasne patnje naroda Gaze.U simboličnom ispraćaju Borisa na Sarajevskom aerodromu naglašena je solidarnost između Sarajeva i Gaze – između gradova koji poznaju šta znači opsada. Simboli te povezanosti bili su Vučko s palestinskom kefijom i Handala, univerzalni lik palestinskog otpora i nade.U svojim medijskim istupima, ovaj aktivista i humanitarac je naglašavao kako ovo nije priča o njemu, nego o ljudskoj pravednosti.

Sarajlija na brodu koji će pokušati probiti opsadu Gaze

Boris Vitlačil: Čin vrijedan divljenja

Bosna i Hercegovina je u dva dana prošla cijeli svoj sportski ciklus: pobjeda nad trećerazrednim Kiprom i zatim bolna lekcija od Španije. Teren je pokazao ono što svi znamo, ali ne želimo priznati – nemamo kvalitet da igramo s velikima. To nije sramota. Sramota je što svaki put sami sebe ubijedimo da imamo.Naš mentalitet najbolje se ogleda kroz sport. Prije svakog prvenstva narodna prognoza glasi: „Idemo po medalju, razbit ćemo ih.“ Hajde, narodu se to nekako i može oprostiti. Ali kada vam to istu izjavljuju selektor i igrači, onda imamo posla ili s ozbiljnim deluzijama i neznanjem.Na osnovu čega se tačno BiH mogla nadati medalji? Na osnovu jednog NBA igrača, 2-3 iz Eurolige i ostalih iz prosječnih ekipa?Umjesto ozbiljnih priprema – svadbe, derneci, janjetina i Sinan. Kad najbolji igrač ode na operaciju, uvjeravamo se da će to nadoknaditi penzioner iz druge turske lige. Pobijedimo Kipar i opet smo u transu. Onda nas prva ozbiljna ekipa razbije dvadesetak razlike i probudi iz sna.Nakon toga slijedi već uhodani ritual: kmečanje, traženje krivaca, teorije zavjere. Savez nema pojma, trener je nesposoban, država nešto mora uraditi.Male zemlje poput Litvanije ili Srbije pokazale su da se u sportu može dominirati, ali samo uz ozbiljan rad, jasnu strategiju i kulturu koja sport gradi dugoročno. Kod nas se sve svodi na euforiju i depresiju – od medalja do nacionalne tragedije u tri dana.Poraz od Španije sam po sebi nije tragedija. Tragedija je što iz njega ni ovaj vjerovatno ništa nećemo naučiti. Dok god budemo igrali prvenstva u vlastitim glavama, umjesto na parketu, naše medalje ostat će kafanske, a ne sportske.

Kod nas se sve svodi na euforiju i depresiju – od medalja do nacionalne tragedije u tri dana

Iluzije i stvarnost bosanskog sporta

Dok se cijeli region vrti u krugovima ekonomskih, političkih i društvenih problema, jedno je neosporno – mi, Bosanci i Hercegovci, smo nenadmašni u jednoj disciplini. Ne, nije ni fudbal, ni košarka, ni bilo koji drugi sport ili nauka. Mi smo najbolji u muzičkim takmičenjima. Kad sve drugo zakazuje, tu barem postoji neka utjeha.Uzmimo za primjer „Zvezde Granda“. Ako pogledate pobjednike posljednjih 15 godina, primijetit ćete poznata imena iz Bosne i Hercegovine. Od Džejle Ramović, Mirze Selimovića, Ibre Bublina, pa sve do Amara Gileta – gotovo kao pravilo, bosanski glasovi osvjetljavaju prvo mjesto. Da ne spominjemo i ostale regionalne festivale i emisije, gdje Bosanci redovno odnose krune.U „Zvezdama Granda“ je gotovo postala praksa da prvo mjesto uvijek pripada nekome iz Bosne i Hercegovine, valjda smo toliko predani u glasanju za naše, da i ne biramo i ne slušamo, već je najvažnije da naš bude prvi. Onako žustro i jako glasamo, kao da nam život zavisi od toga. Iako, posmatrajući to reklo bi se da smo i po drugim pitanjima vrlo ažurni, međutim, kad treba podignuti glas oko društvenih pitanja, tada nastaje tajac.Možda nam je u ovom suludom vremenu ostala samo muzika kao slamka spasa, pa čim vidimo da neko s naših prostora zapjeva u nekom od muzički takmičenja, to shvatamo kao ljudsku obavezu da glasamo za njega.Uskoro kreću „Pinkove zvezde“, možda ćemo sada i tu da narednih nekoliko sezona Bosance i Hercegovce dovodimo do pobjeda, jer smo definitivno u “Zvezdama Granda” uzeli primat koji teško ko može da nadvlada.U krajnjoj liniji, dok se drugi bave političkim igrama i prepucavanjima, mi kroz pjesmu šaljemo poruku – nije sve izgubljeno. U svemu drugom smo na margini, pa bar u muzici možemo ponosno da kažemo da smo prvi.&nbsp;

Možda nam je u ovom suludom vremenu ostala samo muzika kao slamka spasa

Ako ništa, bar smo muzički prvaci

Selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine Adis Bećiragić može biti izuzetno zadovoljan nakon sjajnog otvaranja Eurobasketa. Njegova ekipa upisala je prvu pobjedu, savladavši domaćina Kipar rezultatom 91:64, uz podršku oko 2000 navijača u dvorani u Limasolu.Iako su mu nedostajali ključni igrači (poput Muse), Bećiragić je uspio složiti ekipu i odvesti ih do uvjerljive pobjede. Pod njegovim vodstvom, Zmajevi su dominirali od prve minute, pokazujući timski duh, disciplinu i borbenost.Bećiragić je rođen 18. juna 1970. godine u Sarajevu, a košarku je počeo trenirati u Bosni za koju je debitovao sa samo 16 godina. Jedno vrijeme je igrao i za Sarajevo, a rat je dočekao kao igrač zeničkog Čelika.Nakon što je s reprezentacijom Bosne i Hercegovine napustio opkoljeno Sarajevo, po povratku s Evropskog prvenstva u Njemačkoj otišao je u Tursku gdje je potpisao za PTT iz Ankare. Sjajne partije su ga dovele do Ülkera, tadašnje najjače turske ekipe za koju je igrao od 1996. do 2000. godine kada je odlučio završiti karijeru sa samo 30 godina.

Može biti zadovoljan nakon otvaranja Eurobasketa

Adis Bećiragić: Selektor s vizijom

Podaci Direkcije za civilnu avijaciju BiH zgrozili su javnost. Međunarodni aerodrom Sarajevo nije uskladio svoje akte i organizaciju s čak 20 odredbi domaćih i međunarodnih akata koji se odnose na sigurnost. Na čelu Međunarodnog aerodroma se nalazi NiP-ovac Sanin Ramezić, inače adut Elmedina Konakovića, predsjednika ove stranke. On je u decembru prošle godine imenovan na ovu poziciju, a već je uspio da ugrozi poslovanje kompanije, koje su prethodni rukovodioci godinama stvarali i dovodili na svjetski nivo.Ovo je izuzetno alarmantna informacija i pokazuje koliki je stepen neodgovornosti u institucijama koje bi morale biti stub sigurnosti države. Aerodrom Sarajevo je ulazna kapija Bosne i Hercegovine i svaka greška ili propust može imati nesagledive posljedice.Ako zaista kontrole vrše neosposobljeni i necetrificirani kadrovi, onda to znači da sigurnosni sistem praktično ne postoji. Putnici koji dolaze i odlaze mogu s pravom osjećati strah i nesigurnost. Ovakvo stanje šalje vrlo lošu poruku i međunarodnoj zajednici i turistima. Nije normalno da se u 2025. godini sigurnosni pregled povjerava ljudima bez adekvatne obuke.To direktno otvara prostor za šverc, kriminal i potencijalne terorističke prijetnje. Odgovornost snose oni koji su postavili takve ljude na ta mjesta. Politička kadrovska trgovina i zapošljavanje po stranačkoj liniji opet dolazi na naplatu. U ozbiljnim državama, ovo bi već izazvalo ostavke ili smjene. Međutim, u BiH se vjerovatno sve opet pokušava zataškati. Građani i putnici zaslužuju da znaju ko je krivac. Sigurnost Aerodroma je prioritet koji ne smije biti predmet improvizacije. Ako se hitno ne reagira, BiH bi mogla doći pod sankcije i zabrane letenja. Ova afera je dokaz raspada sistema.

Ako zaista kontrole vrše neosposobljeni i necetrificirani kadrovi, onda to znači da sigurnosni sistem praktično ne postoji

Raspad sistema

Dva dana nakon što je Smiljan Novak iz Zenice preminuo i nepomično ležao u svom stanu, komšije su konačno pronašle njegovo tijelo. Iako su pokušavali kontaktirati nadležne institucije, niko nije želio preuzeti odgovornost za organizaciju ukopa.U situaciji bezizlaza, pomoć je pružio hfz. Sumedin ef. Kobilica, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Zenici, koji je poznavao Smiljana iz naselja Brist. Efendija je samostalno odlučio organizirati i finansirati ukop, ističući da to radi iz ljudskosti i poštovanja prema svom komšiji.- Nisam očekivao medijsku pažnju, ali kao musliman i čovjek želim da se o ovome govori. Briga o komšiji je temeljna vrijednost naše zajednice – kazao je ef. Kobilica.On je odmah stupio u kontakt s protojerejem Markom Malešem, policijom i pogrebnim preduzećem „Neven“, dogovorio besplatne usluge i najniže troškove. Kasnije se javila i Smiljanova sestra iz Zagreba, koja je preuzela organizaciju i finansiranje ukopa.Efendija je zahvalio i lokalnim policijskim zvaničnicima na podršci, poručivši da svi moramo voditi računa jedni o drugima, posebno u teškim trenucima.Ovaj slučaj podsjeća na to koliko je važna solidarnost i koliko jedan čovjek, poput hfz. Kobilice, može učiniti kada sistem zakaže. Njegov čin humanosti i odgovornosti sada je primjer zajedničke brige i poštovanja u zajednici.

Odmah stupio u kontakt s protojerejem Markom Malešem

Kobilica: Svi moramo voditi računa jedni o drugima

Hfz. Sumedin ef. Kobilica: Veliko srce imama iz Zenice

Karatista, višestruki državni prvak, reprezentativac BiH i viceprvak svijeta, Hamza Turulja osvojio je titulu univerzitetskog prvaka Evrope u kategoriji seniori do 84 kg na EUSA Combat 2025, održanom u Varšavi. Na ovom prestižnom takmičenju Turulja je savladao predstavnike Velike Britanije, Italije, Albanije i Bosne i Hercegovine i nakon prošlogodišnjeg srebra, ove godine uspio je doći do najsjajnijeg odličja.Kolika je veličina ovog uspjeha bh. karatiste, govori činjenica da je na takmičenju učestvovalo 1.430 sportista iz četiri borilačka sporta, sa 385 univerziteta iz 32 evropske države. Svojim rezultatom još je jednom pokazao zbog čega se nalazi na samom svjetskom vrhu. Turulja, koji je član Univerzitetskog karate kluba Bosna Sarajevo i student Univerziteta u Sarajevu jedan je od najboljih mladih sportista naše države.Rođen je u Sarajevu 9. avgusta 2001. godine. Na nekoliko svjetskih takmičenja bio je osvajač i prvih zlatnih medalja u historiji BiH.

Osvojio titulu univerzitetskog prvaka Evrope

Hamza Turulja: Zlatni karatista

Bosna i Hercegovina je država koja funkcioniše sama od sebe. Bez jasnog pravca i bez političke volje da se bilo šta promijeni. Više ambicije i optimizma je bilo u prvim godinama nakon agresije na našu državu. Danas, vlast je zarobljena u beskonačnim političkim kalkulacijama. Institucije su ostavljene da se same snalaze. Evropska unija, nekada ključna tema u svakoj izbornoj kampanji i obećanjima lidera, potpuno je nestala iz fokusa. Nema više govora o reformama. Nema ni volje da se proces pristupanja EU održi živim.Naše niko ništa ne pita, oni nikome ne odgovaraju.Umjesto evropske perspektive, građanima se svakodnevno serviraju iste priče o nacionalnim interesima, preglasavanjima i vječnim nadležnostima. Dok političari prave od države poligon za međusobne obračune, sistem se urušava. U tišini. Nema više ni ulice, ako je ikada i bilo.Sudovi su pretrpani neriješenim predmetima, zdravstvo se bori s dugovima i odlaskom kadra, obrazovanje tone u zastarjelim programima, a korupcija i nepotizam kao dvije sestre rođene u ponoć, jedna malo prije a druga kasnije.Evropski put BiH, koji je trebao biti izlaz iz ovog začaranog kruga, više niko i ne spominje ozbiljno. Šatro lideri znaju da reformski zahtjevi znače gubitak privilegija, pa je lakše gurati sve pod tepih i držati građane u uvjerenju da promjene nisu moguće.Ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da građani polako gube nadu. Umor, apatija i odlazak mladih postaju svakodnevica. Što narod manje vjeruje u promjene, to je vladajućima lakše – jer se u tišini i bez pritiska može nastaviti po starom. Takvo stanje odgovara svim nacionalnim elitama, bez obzira na to da li sjede u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru.Ukratko, ko nas je kleo, nije dangubio.&nbsp;

Evropska unija, nekada ključna tema u svakoj izbornoj kampanji i obećanjima lidera, potpuno je nestala iz fokusa

Ko nas je kleo, nije dangubio

Stolački Bošnjaci su više od deceniju strpljivo čekali da gradske vlasti iznađu rješenje za novu lokaciju harema, budući da su dva postojeća mezaristana već odavno popunjena. I baš kad se činilo da je rješenje iznađeno, da su u svojoj vlastitoj sredini uspjeli ostvariti osnovno ljudsko pravo, ono na dostojanstven ukop i nakon što su otpočeli radove, brzo ih je zapljusnula bolna zbilja - poništavanje rješenja za gradsko mezarje u blizini Radimlje, jer se, eto, radi o državnom zemljištu.Iako u cijelom procesu nije izvršena promjena titulara, već je zemljište tamošnjem Medžlisu Islamske zajednice dato na korištenje, Gradska administracija odlučila je poništiti ranije date dozvole. Štaviše, gradske vlasti su otišle i korak dalje, nakon što su preglasavanjem bošnjačkih vijećnika usvojili Prostorni plan, i to bez prethodne saglasnosti i odobrenja nadležnog kantonalnog ministarstva i ucrtavši u njega drugu lokaciju za harem na nepristupačnom i zabačenom području Dragovilja prema Ljubinju blizu administrativne entitetske granice.Iako čine gotovo 40 posto stanovništva grada na Bregavi, stolačke Bošnjake se nije pitalo za drugu lokaciju baš kao što im je bez dijaloga poništeno rješenje za prethodnu. U međuvremenu je MIZ Stolac na poništeno rješenje uložio žalbu, ali su Bošnjaci Stoca odlučili na sve dati građanski odgovor i to izgradnjom zida. Onim oko budućeg harema i koji svjedoči o dostojanstvu, odlučnosti i borbi za osnovno ljudsko pravo. Jer, kad se jedna zajednica mora boriti da za mjesto ukopa u svom gradu, u svojoj zemlji, onda to nije pitanje komunalne infrastrukture.Svoj graditeljski poduhvat započeli su bez pompe, gotovo šutke, ali je taj čin bio glasniji od bilo kakvog predizbornog skupa. Više od stotinu njih održali su mnogima lekcije u ovoj zemlji i pokazali da se samo zajedništvom mogu nositi s dubokom nepravdom koju proživljavaju. I trebao im je samo jedan dan da izgrade zid koji je simbol otpora nepravdi i diskriminaciji, ali i istrajnosti u njihovoj borbi za osnovna ljudska prava.

Kada se jedna zajednica mora boriti za mjesto ukopa u svom gradu, u svojoj zemlji, onda to nije pitanje komunalne infrastrukture

Stolačka lekcija

Amir Hadžiahmetović postao je novo pojačanje engleskog Hal Sitija. Vijest je to koja je jučer odjeknula u sportskoj javnosti nakon što su pregovori između Bešiktaša i kluba iz Championshipa uspješno okončani.Tako će ovaj 28-godišnji veznjak u novoj sezoni igrati kao posuđen igrač u Hal sitiju, a BiH će uz Asmira Begovića imati još jednog predstavnika u Championshipu.Prošlu sezonu Hadžiahmetović je proveo u dresu Rizespora, a budući da na njegove usluge Ole Gunnar Solskjer nije računao ni ove sezone, odlučeno je da potraži novu sredinu.On se na kraju odlučio za Englesku i klub koji s klupe vodi bh. stručnjak Sergej Jakirović. Nema sumnje da će novi dres za Hadžiahmetovića biti ozbiljan izazov.Hadžiahmetović je rođen 1997. godine u danskom gradu Nexonu. Svoju fudbalsku karijeru je započeo u tamošnjem lokalnom klubu, nakon čega je prešao u Željezničar.U Turskoj je od 2016. godine, gdje je nastupao za Konjaspor, a u februaru 2023. godine je u transferu vrijednom tri miliona eura potpisao za Bešiktaš. Od svoje rane mladosti iskazivao je želju da nastupi u dresu BiH.

Fudbaler je novo pojačanje engleskog Hal Sitija

Amir Hadžiahmetović: Ozbiljan izazov

Pobjedom u prijateljskom meču protiv Belgije bh. košarkaška reprezentacija najavila je nastup na Evropskom prvenstvu, gdje će svoju priliku tražiti u duelima sa Španijom, Italijom, Grčkom, Gruzijom i Kiprom, s kojim već u četvrtak igramo prvu utakmicu.Najefikasniji u redovima košarkaških Zmajeva bio je Jusuf Nurkić, s postignutih 25 poena, koji je u danu velike pobjede protiv Belgije proslavio svoj 31. rođendan. Sjajnim nastupom Bosnian Beast pokazao je zašto je jedan od glavnih aduta ove generacije. Zanimljivo je da je, nakon utakmice protiv Belgije, u Skenderiji doživio iznenađenje, kada mu je saigrač Edin Atić uručio sliku s karikaturama bh. košarkaša. Izazvalo je to novo oduševljenje i potvrdilo dobru atmosferu pred EuroBasket.Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. godine u Živinicama. U NBA je zakoračio 2014. godine. Nakon tri godine u dresu Denver Nuggetsa, igrao je za Portland Trail Blazers, Phoenix Suns, a zatim Charlotte Hornets, te Utah Jazz.

Džon Roberson: Odlična igra

Edin Atić: Vođa iz sjene

Nevidljive ubice

Prijevoznici digli glas!

Novak Đoković: Nikada ne prestaje

Boris Vitlačil: Čin vrijedan divljenja

Iluzije i stvarnost bosanskog sporta

Ako ništa, bar smo muzički prvaci

Adis Bećiragić: Selektor s vizijom

Raspad sistema

Hfz. Sumedin ef. Kobilica: Veliko srce imama iz Zenice

Hamza Turulja: Zlatni karatista

Ko nas je kleo, nije dangubio

Stolačka lekcija

Amir Hadžiahmetović: Ozbiljan izazov

Jusuf Nurkić: Slavljenik pod koševima

Kolumne

Džon Roberson: Odlična igra

Edin Atić: Vođa iz sjene

Nevidljive ubice

Prijevoznici digli glas!

Novak Đoković: Nikada ne prestaje

Boris Vitlačil: Čin vrijedan divljenja

Iluzije i stvarnost bosanskog sporta

Ako ništa, bar smo muzički prvaci

Adis Bećiragić: Selektor s vizijom

Raspad sistema

Hfz. Sumedin ef. Kobilica: Veliko srce imama iz Zenice

Hamza Turulja: Zlatni karatista

Ko nas je kleo, nije dangubio

Stolačka lekcija

Amir Hadžiahmetović: Ozbiljan izazov

Jusuf Nurkić: Slavljenik pod koševima