Umjesto da se posveti konkretnim mjerama u nadležnosti entitetske vlade, kojima bi ublažio sve težu poziciju građana ovog dijela BiH ili da traži način kako da otplati stotine miliona maraka kredita koji stižu na naplatu i prijete stabilnosti budžeta, premijer RS Savo Minić rado bi se izgleda bavio međunarodnim odnosima.&nbsp;U jednom danu daje nalog ministru unutrašnjih poslova da provjeri zašto je MUP Hrvatske gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića zadržavao na granici, a već drugog dana organizira sastanak na granici u Bosanskoj Gradišci, kako bi razgovarao o problemima bh. prijevoznika, koji već mjesecima traže način za dogovor sa susjednom Hrvatskom i Briselom kako da budu izuzeti od pravila koje im već duže od godinu zagorčava život.Minić je vozačima najprije zabranio proteste na graničnim prijelazima i poslao policiju da ih s cesta ukloni, izbivši im tako posljednji alat kojima su vlasti namjeravali podstaknuti da ih primijete i da rade svoj posao. A onda je vješto iskoristio njihov očaj i nezadovoljstvo, preobrazio se u zaštitnika njihovih ljudskih i radničkih prava, bijes usmjeravajući u pravcu Sarajeva. Mnogo toga mogao je i može riješiti u Banjoj Luci, u vladi nadležnoj za veliki broj problema na koje ukazuju iz Konzorcijuma Logistika BiH, ali Miniću je valjda bilo jednostavnije s graničnog prijelaza slati populističke izjave i pokušavati ostvariti nekoliko političkih poena. Unaprijed je mogao znati da niko od njegovih kolega iz federalne vlade i Vijeća ministara BiH neće doći u Gradišku, pogotovo ne da s njim razgovara o pitanjima za koje nije nadležan.Stalni pokušaji zvaničnika RS da entitet odijevaju u ruho države, međutim, ne oslobađaju od odgovornosti ostale nivoe vlasti da problem prijevoznika iz BiH najozbiljnije shvate. Ako pozivi za prisustvo sastanku i nisu zvanično stigli, mogli su ih vidjeti putem medija, pa na njih odgovoriti, ponuditi prijedloge, novi termin i mjesto sastanka, jer ignoriranje upozorenja iz transportnog sektora i gubljenje vremena nikome ne ide u prilog. Ovako je Minić pokazao „dobru volju“, a oni nezainteresiranost, pa ne trebaju čuditi ni najave dolaska stotina kamiona u Sarajevo.&nbsp;Uostalom, prijevoznici već 14 mjeseci, kako kažu, „lutaju od jedne do druge vlade“, tražeći spas za sektor s 47.000 zaposlenih, za čiji će kolaps ekonomija platiti cijenu, a vlasti morati položiti račun.

Njegovo ponašanje ne abolira ostale nivoe vlasti

Minić vodi državne poslove

Pouzdan simptom da su građani Bosne i Hercegovine nadomak još jednih izbora je porast međunacionalnih sukoba i napada na povratnike i bogomolje. U nedostatku planova za ekonomski oporavak ili tehnološki napredak, pred izbore nam nude prežvakani repertoar huškačke retorike i podjele na naše i njihove.Sukob muralima i pesnicama u Stocu, praćen etno-navijačkim sukobom palicama i bakljama u Mostaru, najavljuju izbore pouzdano kao što zlaćani jaglac i laste najavljuju proljeće. Nadam se da se varam, i da nećemo uskoro slušati o napadima na povratnike, ali nisam optimista.Nije to subjektivni osjećaj. Porast mržnjom motivisanog nasilja u predizbornim periodima godinama dokumentuju organizacije, poput OSCE-a, OHR-a ili Vijeća Evrope. Situacija u BiH se često opisuje kao stabilna, što je statistički potpuno tačno. Građanin BiH ima statistički manje šanse da postane žrtva ubistva, oružane pljačke ili nasumičnog nasilja, nego stanovnik EU. Međutim, EU prosjek je nama nedostižan kada posmatramo institucionalnu zaštitu žrtava, te rizik od eskalacije nasilja usljed političkih tenzija.Analize ukazuju na jasnu vezu između agresivne političke retorike i porasta incidenata na terenu u BiH. Oni su ogledalo neodgovornosti lidera, poput Milorada Dodika, koji nekažnjeno demoniziraju Bošnjake i etiketiraju ih kao radikale i teroriste. Nije on jedini, ali je najradikalniji. Političari brižljivo njeguju ekosistem u kojem zapaljiva izjava s govornice brzo postaje kamen bačen na tuđi prozor, ili uvredljivi grafit na džamiji i crkvi.Nakon nasilja, nastavlja da boli izostanak zakonske i moralne kazne za sijanje mržnje. Patriotsku maglu prodaju zaštićeni političkim imunitetom, lošim pravosuđem i milionima u stranim bankama. Žrtve nisu samo povratnici, već i radikalizovani mladići skriveni fantomkama i naoružani palicama.&nbsp;

Nekažnjeno huškanje i sijanje mržnje

Predizborna kampanja fantomkama i palicama

Muhamed Kahrimanović, svjetski rekorder iz Ilijaša poznat kao Hammerhand, svojim nesvakidašnjim talentom i upornošću ostavio je snažan trag na svjetskoj sceni.On je jedan od rijetkih bh. građana čije se ime našlo u Ginisovoj knjizi rekorda (Guinness). Prvi put rekord je oborio 2002. godine. Tada je uspio razbiti 67 kokosovih oraha za 60 sekundi. Inače, Kahrimanović je vlasnik više od 80 svjetskih rekorda, od kojih je više od 30 upisano u Ginisovu knjigu rekorda.Od djetinjstva se bavi taekvondoom, a razbijao je kokosove orahe, bejzbol-palice, limenke, betonske ploče. Zbog snage i vještine koje posjeduje mediji u Njemačkoj dali su mu nadimak Hammerhand (Ruka kao čekić).Iako je još prošle godine, na 70. rođendan Ginisove knjige rekorda, najavljivao oproštaj i prepuštanje podijuma mlađima, ipak je u 67. godini prihvatio još jedan poziv.Nakon fantastičnog nastupa u Pasadeni, Kahrimanović se plasirao u polufinale takmičenja „America‘s Got Talent“ američkog NBC-a, inače jedne od najgledanijih emisija u svijetu. Popularni Hammerhand oduševio je Ameriku, postavio novi Ginisov svjetski rekord i kraj nastupa i dodjelu službenog certifikata dočekao praćen ovacijama publike.Tokom spektakularnog nastupa Kahrimanović je pokazao jedinstvenu kombinaciju snage, tehnike i mentalne izdržljivosti, te je za manje od 30 sekundi polomio 31 bejzbol-palicu.Njegov posljednji uspjeh još jednom potvrđuje da granice postoje samo da bi ih pomjerao, učvršćujući status jedne od najimpresivnijih ličnosti.

Hammerhand nastavlja niz uspjeha

Muhamed Kahrimanović: Kralj Ginisovih rekorda

Dok građani u Bosni i Hercegovini strepe pred rastom cijena na benzinskim pumpama, petnaest delegata u Domu naroda BiH ponovo igra staru političku igru zvanu rušenje kvoruma. Rasprava o smanjenju akciza na gorivo u Domu naroda završila je prije nego što je zapravo i počela. Delegati SNSD-a su rušenjem kvoruma blokirali mogućnost da se uopće razgovara o mjeri, koja bi mogla donijeti barem malo olakšanje građanima i privredi. Time su još jednom pokazali da političke kalkulacije imaju prednost nad interesom građana.Prenos nadležnosti, davanje novčanika Sarajevu, donose se odluke u ime Banje Luke, udar na budžet, udar na porez, samo su neki od izgovora za neusvajanje, koje je bilo mučno slušati. Čak i kada se pozvalo na primjer vlada drugih zemalja u regiji, delegati SNSD-a su kazali da mi nemamo vladu nego Vijeće ministara. Možeš misliti, nije šija nego vrat.Možda bi rasprava bila i drugačija da oni koji odlučuju moraju sami osjetiti posljedice visokih cijena goriva. Međutim, političare ne zanimaju cijene goriva jer ih voze službene limuzine, a gorivo im plaćaju institucije, odnosno mi građani. Zato i ne čudi ona stara narodna da „sit gladnog ne razumije“.Prema nekim tvrdnjama, entitet RS je u ozbiljnim finansijskim problemima. Ako se to uzme u obzir, onda ne čudi ovakav stav SNSD-a i ova grčevita borba za svaki fening od akciza. U tom slučaju, „treba nahraniti mnogo gladnih usta“.

Većina političara ne stoji na benzinskim pumpama i ne broji marke prije nego napuni rezervoar

'Sit gladnog ne razumije'

Višestruko nagrađivani naučnik iz BiH Andrej Gajić uključen je u svjetski projekt zaštite jedne od najrjeđih životinjskih vrsta na svijetu. Na ovaj način dokazao je još jednom da su stručnjaci iz BiH cijenjeni i uvijek rado pozivani u međunarodne projekte zbog svoje stručnosti i predanosti u radu.Projekt u koji je uključen daje vrijedne podatke za buduće programe zaštite sredozemne medvjedice, izuzetno rijetke vrste, inače među najugroženijim morskim sisarima, s populacijom manjom od približno 450 jedinki.Da je Bosna i Hercegovina zemlja bogata vrhunskim stručnjacima potvrđuje upravo Andrej Gajić, koji je međunarodno nagrađivani naučnik, istraživač, predavač, akademski savjetnik i dokumentarni filmski stvaralac. S više od 70 naučnih publikacija, bio je i glavni istraživač na 21 regionalnom projektu, uključujući National Geographic, Explorers Club i Discovery Channel. Kao glavni govornik na brojnim forumima širom Evrope, Azije, Afrike i SAD, ovaj naučnik svijetom širi najljepšu moguću sliku o ljudima iz Bosne i Hercegovine.

Nagrađivani naučnik iz BiH u važnom projektu

Naučnik Andrej Gajić: Život u službi zaštite ugroženih vrsta  

Sergej Barbarez danas okuplja fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i time praktično počinje ono što svi priželjkujemo – pohod na Svjetsko prvenstvo.Pred Zmajevima je najveći izazov posljednjih godina, a pred selektorom trenutak za koji se, bez dileme, živi. Već 26. marta u Kardifu naš tim igra polufinale baraža protiv Velsa, dok bi eventualno finale 31. marta u Zenici donijelo meč protiv pobjednika duela Italija – Sjeverna Irska.Malo je ljudi u bh. fudbalu koji mogu probuditi emociju kao Barbarez. Kao nekadašnji kapiten bio je simbol ponosa, borbe i karaktera, a sada ima priliku da s klupe povede Zmajeve ka najvećoj pozornici.Navijači ponovo vjeruju, reprezentacija ponovo ima energiju, a ime Sergeja Barbareza ponovo nosi posebnu težinu. Baraž je pred vratima, a BiH sanja veliki povratak među najbolje nakon 12 godina čekanja.

Selektor danas okuplja nacionalni tim pred potencijalno historijske utakmice

Sergej Barbarez: Predvodnik Zmajeva

Prije nekoliko mjeseci, gotovo ispod radara, Vlada Federacije vratila je verbalni delikt u krivični zakon - samo pod novim, uljepšanim imenom: „psihičko nasilje“.U starom sistemu barem si znao na čemu si. Postojala je Partija, postojao je Tito i postojao je jasan okvir šta se smije, a šta ne smije reći. Danas je stvar mnogo gora - jer je sve nejasno, rastezljivo i proizvoljno.Više nije potrebno vrijeđati državu, rušiti poredak ili napadati vlast. Dovoljno je da se neko - bilo ko, a najbolje političar na funkciji ili barem njegova supruga - osjeti pogođenim vašim pisanjem ili izgovorenom riječju. I to je to. Otvara se prostor za krivičnu prijavu.Ne govorimo ovdje o prijetnjama, uhođenju ili kontinuiranom maltretiranju - jer je to već regulisano zakonima. Govorimo o tome da sada možete završiti u krivičnom postupku zato što ste nekome nanijeli “psihičku bol”, kategoriju koja je toliko široka da u nju može stati sve - od kolumne do govora na TikToku.Ako vam to zvuči kao alat za zloupotrebu - u pravu ste.Jer upravo tako je i uveden. Hinjski. U paketu sa zakonom o femicidu, bez javne rasprave, bez ozbiljne debate, bez objašnjenja. Kao da su i sami znali da ovo ne može proći na svjetlu dana.I sada imamo apsurdnu situaciju: u Republici Srpskoj se digla kuka i motika zbog kriminalizacije klevete - gdje je predviđena drakonska novčana kazna - dok se u Federaciji šuti na zakon koji otvara mogućnost zatvora zbog riječi. Ne zbog laži. Ne zbog prijetnje. Nego zbog “osjećaja”.Valjda zbog toga što je kao prva žrtva ovog zakona pala osoba koja je često bila s one strane zakona. Drže ga u pritvoru već skoro pola godine. A novinari se valjda boje da se kritika samog zakona ne protumači kao podrška toj osobi.Čak i da niko nikada ne bude osuđen, šteta je već napravljena. Jer zakon nije samo ono što se primjenjuje - nego i ono što visi nad glavom. Dovoljno je da vas neko prijavi, da vas razvlače po policiji i tužilaštvu, da vam šalju poruku: pazi šta govoriš.A ovi na vlasti su izgleda jedva dočekali takvu mogućnost što pokazuje i aktuelni proces, dok njihove režimske analitičarke javno prijete da će prijavljivati svakog ko ih kritikuje.Ovo nije zakon koji štiti građane. Ovo je zakon koji štiti vlast od kritike i javnost od slobode. I zato ga treba nazvati pravim imenom: povratak verbalnog delikta. I zato ga treba ukinuti.

Imamo zakon koji pretvara uvrijeđenost u krivično djelo... I svi šute

Verbalni delikt 2.0

Šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH Luiđi Soreka (Soreca) napisao je kolumnu u kojoj se osvrnuo na dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora.Kolumnu prenosimo u cijelosti:-	Prije dvije godine, dana 21. marta 2024. godine, Evropsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom. U danu ispunjenom optimizmom, znamenitosti širom zemlje bile su osvijetljene bojama zastave Evropske unije, uz nadu o novom početku.Pristupni pregovori, kao strukturisani proces između Bosne i Hercegovine i EU, i dalje predstavljaju najbolju priliku za dugoročna, sveobuhvatna rješenja izazova koji već dugi niz godina koče Bosnu i Hercegovinu. Pregovori su najefikasniji način za jačanje funkcionisanja demokratskih institucija države, osiguravanje vladavine prava i radikalno unapređenje životnog standarda, kao što je to bio slučaj u svakoj drugoj zemlji na putu ka članstvu.Dvije godine kasnije, umjesto novog početka koji bi pomogao da se ubrza iskorištavanje značajnog, neiskorištenog potencijala Bosne i Hercegovine, čini se da je na pomolu još jedna propuštena prilika.Stav Evropske unije je jasan – želimo Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji. Međutim, ne možemo željeti članstvo ove zemlju više nego što to žele domaće vlasti. Isto tako, moramo jasno naglasiti da propuštene prilike imaju svoju cijenu.Rizici nečinjenja za Bosnu i Hercegovinu više nisu apstraktni: sporije evropske integracije, propuštene reforme, izgubljene šanse za ekonomski i politički napredak te zaostajanje za susjedima. I dalje se propuštaju rokovi povezani s Reformskom agendom Plana rasta. Sada postoji vrlo realan rizik da ćemo, nažalost, svjedočiti umanjenju sredstava izdvojenih za Bosnu i Hercegovinu u iznosu do 976,6 miliona eura prijeko potrebnih investicija u okviru Plana rasta. Taj novac bi mogao napraviti ogromnu razliku za građane. Neiskorištavanje takvih prilika je neobjašnjivo, pa čak i neodgovorno.U trenutnom, izrazito nestabilnom i neizvjesnom geopolitičkom okruženju, postoji snažan zamah ka proširenoj Evropi u kojoj cvjetaju mir, stabilnost i prosperitet. Neke zemlje kandidati, u regionu i šire, iskoristile su ovaj novi geopolitički kontekst za značajne iskorake na svom evropskom putu, dok druge, poput Islanda, ozbiljno razmatraju ponovno pokretanje pristupnih pregovora. Nažalost, isti nivo političke volje i ambicije izostaje u Bosni i Hercegovini.Koristi napretka na evropskom putu su opipljive i značajne. Zemlje članice ili one koje su trenutno predvodnice na putu ka članstvu nisu posmatrale izgradnju funkcionalnih institucija, jačanje vladavine prava i borbu protiv korupcije kao „zahtjeve iz Brisela“, već kao temelje države koja funkcioniše u interesu vlastitih građana. Bez toga, ekonomski rast ostaje nedovoljan, povjerenje javnosti slabi, a mladi ljudi nastavljaju odlaziti. Plan rasta za Zapadni Balkan, čiji je ključni dio Reformska agenda, predstavlja značajnu priliku za produbljivanje ekonomske integracije s Evropskom unijom, na primjer kroz pridruživanje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA), čime bi se drastično smanjili troškovi prekograničnih transfera. Sveobuhvatne reforme unaprijedit će poslovno okruženje i privući investicije. Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju iste standarde i prilike kao građani širom Evropske unije.Smatramo da je sada pravo vrijeme za političku volju i djelovanje vlasti. Izborna godina ne bi smjela biti izgovor za nedjelovanje. Istinska posvećenost osiguravanju koristi članstva u EU za građane zahtijeva da reforme povezane s EU budu visoko među političkim prioritetima.U protekle dvije godine jeste ostvaren određeni napredak. Nakon značajnog kašnjenja, Reformska agenda je konačno usvojena. Međutim, usvajanje na papiru ne znači i provedbu u praksi. Ključni koraci i dalje nisu završeni, uključujući ratifikaciju Sporazuma o Instrumentu i Sporazuma o zajmu, koji, iz imenovanje koordinatora za Reformsku agendu, čine pravni osnov za bilo kakve isplate. Upravo iz tog razloga, čak ni predfinansiranje u okviru Plana rasta u iznosu od 68 miliona eura, na koje Bosna i Hercegovina ostvaruje pravo, još uvijek nije dostupno.EU ističe svoju punu podršku i pomoć na evropskom putu Bosne i Hercegovine, ali ne može biti zamjena za domaće liderstvo. Politički akteri u zemlji su to i ranije pokazali, uključujući period uoči odluke Evropskog vijeća prije dvije godine, da kada postoji politička volja, mogu postići konsenzus i iznaći rješenja u korist svih. Vrijeme je da se ta politička volja ponovo pronađe – navodi se u kolumni.&nbsp;

Stav Evropske unije je jasan – želimo Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji, navodi Soreka 

Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na evropskom putu?

Devetogodišnja Sarajka Nia Avdić već sada ima planinarsku biografiju o kojoj mnogi odrasli mogu samo sanjati. Ova hrabra djevojčica, zajedno s roditeljima Naidom i Aldinom, nedavno je osvojila Kilimandžaro, najviši vrh Afrike visok 5.895 metara, još jednom pomjerivši granice i pokazavši da ljubav prema planinama ne poznaje godine.&nbsp;Nia je na planinu prvi put došla kada je imala samo mjesec. Od tada su njeni roditelji, i sami zaljubljenici u prirodu i sport, pažljivo prilagođavali planinarske avanture njenom uzrastu. Već s osam mjeseci Nia je bila na Pirinejima na vrhu višem od 3.000 metara, što je bio tek početak njenog planinarskog puta. Njena upornost i ljubav prema planinama brzo su postali prepoznatljivi.&nbsp;Sa samo osam godina uspjela je osvojiti vrh Toubkal u Maroku, visok 4.167 metara, čime je postala najmlađa državljanka Bosne i Hercegovine koja je stigla na taj vrh. Ipak, porodica Avdić ove godine napravila je još veći korak.&nbsp;Uspon na Kilimandžaro bio je novi izazov, ali i dokaz koliko su disciplina, priprema i zajednička porodična podrška važni za ostvarivanje velikih ciljeva. Nia je taj izazov savladala hrabro i s osmijehom, noseći sa sobom uspomene koje će pamtiti cijeli život.&nbsp;Iako još dijete, Nia već pokazuje izuzetnu snagu karaktera i odlučnost. Na planinama, gdje su potrebni strpljenje, izdržljivost i hrabrost, ona uspješno savladava sve prepreke i dokazuje da godine nisu barijera kada postoji snažna volja. Njena priča inspiracija je mnogima – podsjetnik da se snovi ostvaruju uz trud, podršku i ljubav prema onome što radimo.&nbsp;Za Niu Avdić planine su odavno postale više od hobija – one su dio njenog odrastanja i identiteta.

Nia je na planinu prvi put došla kada je imala samo mjesec

Nia Avdić: Djevojčica koja je s devet godina osvojila najviši vrh Afrike

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, koja je formalno sazvana kako bi se raspravljalo o osudi i zabrani promovisanja ideologije i simbola NDH te ustaške, nacističke i fašističke ideologije, javnost je, očekivano, dobila nešto sasvim drugo.Umjesto ozbiljne rasprave o totalitarnim ideologijama, sjednica se pretvorila u demonstraciju historijskog revizionizma i političke improvizacije. U polemici s delegatom SDP-a Mirsadom Duratovićem, šef Kluba SDS-a Ognjen Bodiroga odlučio je otići korak dalje – ne samo relativizirati četničke zločine i veličati četnički pokret nego i otvoreno braniti narative koji nemaju nikakvo uporište u relevantnoj historiografiji.Tako smo, između ostalog, mogli čuti da je čuveni Valter Perić u Sarajevu bio četnik iz Beograda, da bitka na Sutjesci “ne postoji” i da su četnici zapravo bili regularna vojska, a ne pokret čiji su zločini dokumentovani u brojnim historijskim izvorima. Ukratko: kompletan paket mitova, poluistina i potpunih nebuloza, izrečen bez ikakvog osjećaja odgovornosti.Vladimir Perić Valter nije bio nikakav četnik, nego jedan od ključnih ljudi partizanskog ilegalnog pokreta u okupiranom Sarajevu, član Komunističke partije i organizator otpora protiv nacista i njihovih saradnika. Poginuo je 1945. u završnim operacijama za oslobođenje grada i proglašen je narodnim herojem. Njegova uloga nije stvar interpretacije, nego historijske činjenice koja je višestruko dokumentovana – u arhivima, svjedočenjima i ozbiljnoj historiografiji.Pa odakle onda priča o “četničkom Valteru”?Iz klasične zamjene teza. Da, postojao je i drugi čovjek s nadimkom “Valter” – četnički oficir Žarko Todorović iz Beograda u kojem je djelovao i u Drugom svjetskom ratu, ali on nije imao nikakve veze ni sa Sarajevom ni sa onim Valterom iz filma (a koji je uglavnom plod čiste umjetničke slobode fikcije).Naravno, to nije spriječilo srpski „Telegraf“ da 2013. objavi senzacionalistički tekst da je upravo Todorvić „pravi Valter“ po kojem je snimljen čuveni film. U tabloidnoj verziji historije to nije ništa neobično: uzme se ime, izbriše kontekst, malo se slaže, malo se nakiti i onda se cijela priča preokrene.Problem nastaje, međutim, kad tabloidi postanu izvor znanja i informisanja onih koji hoće da vode državu.Dobro je ovdje kamen na kamenu.

Od lažnog Valtera do stvarnih gluposti u Narodnoj skupštini RS

Seks, droga, Bodiroga

S aktuelnom vlašću opozicionim strankama i ne treba previše političkog umijeća, truda i visprenosti da se u izbornoj godini nametnu kao alternativa postojećem neznanju, bahatosti i haosu. Naprotiv, dovoljno je pratiti odluke koje donosi, rezultate kojih nema, zaokrete koje pravi, porediti stavove ujutro i popodne, pa u apsurdnim situacijama i svojevrsnoj tragikomediji koju živimo samo pravovremeno reagirati.Upravo tako su postupili funkcioneri stranaka opozicije u RS, nakon što se premijer tog entiteta ili barem osoba koja se tako predstavljala jučer probudila s mišlju da je ponedjeljak idealan dan za podnošenje ostavke. Drugi put. I pritom da poruči kako tim činom aktuelni režim pokazuje političku snagu i ozbiljnost?! U samo nekoliko rečenica obrazloženja ove odluke Savo Minić je nekoliko puta šokirao javnost. Ne trepnuvši je izjavio da se na ovakav potez odlučio “kako bi se obezbijedio legalitet i legitimitet ove vlade”, pa prosta logika nameće zaključak da ova dosadašnja nije bila ni legalna ni legitimna. Kao ni ona prva, na koju se već zaboravilo.Začešljao se Minić i za još jedan pokušaj, treću sreću da, ovaj put valjda po slovu ustava i zakona preuzme fotelju u kojoj mu se ne da da zanoći. Sada bi ga za mandatara konačno trebao imenovati predsjednik entiteta - Siniša Karan, za razliku od dosadašnjih pokušaja, kada su to činili bivši predsjednik Milorad Dodik, kojem je presudom Suda BiH oduzet mandat i zabranjeno mu političko djelovanje, ili v.d. predsjednika Ana Trišić-Babić, koja za takvu odluku također nije bila ovlaštena.Svaki put ostavka iz neustavno zaposjednutog kabineta premijera RS stiže u trenutku kad sudije Ustavnog suda BiH presaviju tabak da daju ocjenu ustavnosti njegovog imenovanja. I svaki put zvaničnici RS pomisle, a neki uz širok osmijeh i izgovore, kako su domišljatim manevrima preduhitrili suce. Hoće li i kada neko biti procesuiran i kažnjen zbog kaubojskih imenovanja i poigravanja s procedurama u vremenu kada vlast sasvim sigurno ima prečih poslova i obaveza prema građanima, pitanje je na koje na kraju niko i ne odgovori.Nakon što je NSRS usvojila ostavku Save Minića, očekuje se da za mandatara bude predložen Savo Minić. Komentarima da bi pred ovakvim scenarijima i nenadmašni „Nadrealisti“ mogli oboriti pogled, te da bi vlada na čelu s Minićem mogla imati više nastavaka od “Rokija”, jednog od najpoznatijih filmskih serijala u historiji svjetske kinematografije, nema se šta dodati.

U samo nekoliko rečenica obrazloženja ove odluke Savo Minić je nekoliko puta šokirao javnost

I nakon Save – Savo

Kada se govori o najvećim sportistima koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, ime Edina Džeke stoji pri samom vrhu. Dijamant nije samo vrhunski golgeter, nego i simbol jedne generacije, čovjek koji je godinama nosio reprezentaciju na svojim leđima i u najtežim trenucima ulijevao vjeru navijačima da je moguće napraviti veliko djelo. Njegov put od sarajevskih terena do najvećih evropskih stadiona ostaje jedna od najljepših fudbalskih priča koje je ova zemlja ispričala.Džeko je tokom karijere izgradio reputaciju napadača svjetske klase, a brojke same govore koliko je trajao i koliko je značio. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je više od 140 nastupa i više od 70 pogodaka, što dovoljno govori o njegovoj veličini i kontinuitetu na najvećoj sceni. Ipak, njegov utjecaj nikada se nije mjerio samo golovima, nego i harizmom, liderskom ulogom i činjenicom da je generacijama mladih fudbalera pokazao da se iz Bosne i Hercegovine može stići do samog vrha evropskog i svjetskog fudbala.Zbog svega što je dao klupskom i reprezentativnom fudbalu, Edin Džeko odavno je prerastao okvire običnog sportiste. On je ponos Sarajeva, Bosne i Hercegovine i svih onih koji su kroz njegove golove, pobjede i kapitenske trenutke osjećali posebnu emociju. Zato njegov 40. rođendan nije samo lični jubilej jednog velikana, nego i povod da mu cijela zemlja kaže – sretan rođendan najvećem.

Kapiten Zmajeva ulazi u petu deceniju života, nadamo se da će uskoro slaviti novi plasman na Svjetsko prvenstvo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

Po Ustavu, vanjsku politiku Bosne i Hercegovine bi trebalo voditi Predsjedništvo BiH, koristeći Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatsku mrežu kao glavne alate. U stvarnosti se te ustavne odredbe ne poštuju.Milorad Dodik do podne vuče ka Sjedinjenim Američkim Državama, a popodne ka Rusiji. Tročlano Predsjedništvo BiH se ne može dogovoriti ni o jelovniku. Ministarstvo vanjskih poslova, koje je po Ustavu tek izvođač radova, demonstrira da se vanjska politika može krojiti i bez Predsjedništva BiH.Uz to, jedina smo država u Evropi koja nema Zakon o vanjskim poslovima. Nakon duže od dvije decenije, zapeo je na usaglašavanju u Parlamentu, pred entitetskim vetom i strahom Republike Srpske od prenosa nadležnosti na državni nivo.Bez pravila o napredovanju, edukaciji i disciplinskoj odgovornosti diplomata, političke stranke lakše trguju, i u diplomatska predstavništva imenuju osobe bez diplomatskog iskustva i obrazovanja. Nerijetko i one pod istragama i sa sumnjivim diplomama, koje padaju na sigurnosnim provjerama zemlje domaćina.Nižu se skandali na štetu države, poput izdavanja viza Sirijcima i Iračanima, bez neophodnih sigurnosnih provjera, ili one kad je sin ambasadora slupao službeno auto i pobjegao. Nestajale su i desetine hiljada KM iz naših ambasada, kroz nezakonite transakcije.Stoga ne čudi da je vanjska politika BiH puna hijerarhijskih rupa, u kojima su stranački apetiti jaki, a državni interesi nebitni. Naša diplomatija nam često donosi više štete nego koristi, svedena na nivo poligona za političku trgovinu i prepucavanja.Političari svih profila na međunarodnoj sceni iznose lične, a ne usaglašene stavove institucija, a međunarodni rejting BiH jedva da i postoji. Bez zakona da spriječi anarhiju i soliranje funkcionera na međunarodnoj sceni, ostat ćemo na svjetskoj pozornici tek nebitni posmatrač koji najviše šteti sebi.&nbsp;

Zakon o vanjskim poslovima kao žrtva entitetskog veta

BiH diplomatija

Bh. fudbal dobija novu sudijsku snagu. Armin Kukić posljednjih sedmica sve češće potvrđuje da pripada vrhu domaćeg suđenja, a nastupi u velikim derbijima pokazuju da ima potencijal da u narednim godinama preuzme još značajniju ulogu.U derbiju na Grbavici između Željezničara i Borca Kukić je vodio utakmicu mirno, sigurno i autoritativno. Bez nepotrebnog isticanja držao je meč pod kontrolom, a ključni trenutak dogodio se u finišu kada je Sijariću pokazao drugi žuti, odnosno crveni karton, ostajući pribran i u završnici susreta.Ovo mu je bio drugi veliki derbi u samo 15 dana. Prethodno je sudio i susret Borca i Sarajeva u Banjoj Luci, gdje je također pokazao da može odgovoriti pritisku utakmica visokog rizika, uprkos određenim pritužbama iz bordo tima. Upravo su takvi mečevi često najteži test i za mnogo iskusnije arbitre, ali Kukić je pokazao da posjeduje osjećaj za igru, autoritet i dosljedan kriterij.Rođen 18. novembra 1989. godine, Kukić se nalazi u godinama koje se za sudije smatraju idealnim – dovoljno iskusan da razumije ritam velikih utakmica, a istovremeno dovoljno mlad da može još dugo napredovati.Bosanskohercegovačko suđenje godinama je imalo oslonac u Irfanu Peljti, koji je izgradio status najboljeg domaćeg arbitra, ali sve više nastupa Armina Kukića, kao i nekoliko mlađih sudija poput Nihada Ljajića, ulijeva optimizam da iza njega dolazi nova generacija spremna za velike izazove.

Odlično iznio derbi Željezničara i Borca u WWin ligi Bosne i Hercegovine

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Vlada Federacije BiH nema viziju održivog ekonomskog razvoja, već funkcioniše na principu „novi dug za tekuće potrebe“. To je pokazala i krajem februara, novim zaduženjem putem emisije trezorskih zapisa od 400 miliona KM za finansiranje tekućih troškova.Stručnjaci upozoravaju da ovo nije razvojno zaduženje, već isključivo mjera za održavanje likvidnosti budžeta. Vlada čak četvrtinu ovogodišnjeg budžeta, ili gotovo 2,3 milijarde KM, planira finansirati novim dugom. Ne za refinansiranje postojećeg, već za tekuću potrošnju.To je recept za fiskalnu propast, po uzoru na porodicu koja bezbrižno diže nove kredite da kupi skuplju limuzinu i ode na luksuzniji godišnji odmor, a već je preopterećena starim kreditima.Zaduženje od 400 miliona je tek prvi paket, a Vlada će do kraja godine otići na Londonsku berzu po još 800 miliona. Sad je već svima jasno da Federalna vlada ide istim putem kojim je prije nekoliko godina prošla Vlada Republike Srpske, zbog čega su je oštro kritikovali.Struktura novih zaduženja dodatno razotkriva kratkovidost, jer su izdaci razdijeljeni po rokovima od šest mjeseci do deset godina. Dominira kratkoročno „gašenje požara“.Gotovo sve vladine trezorske zapise su očekivano kupile banke. To pokazuje da banke preuzimaju teret, dok Vlada stvara privid stabilnosti. Banke znaju da će od države sigurno naplatiti dug, dok Vlada zna da dugove neće plaćati ministri nego svi građani.Prošlogodišnje zaduženje trezorskim zapisima od 685 miliona KM, potvrđuje trend rasta javnog duga bez ikakve strategije za povećanje produktivnosti ili investicije. Ovakav model kratkoročnog preživljavanja dok dug raste, nije samo neodrživ, on je opasan i neodgovoran.

Federalna vlada ide stopama Vlade Republike Srpske, koju je oštro kritikovala

Opasno i neodgovorno zaduživanje

U svijetu pozorišta rijetko se pojavi režiser čiji svaki potez odjekuje snagom vizije i preciznošću izvođenja, a Andrej Cvetanovski upravo je takva ličnost. Njegovo ime posljednjih dana zasluženo privlači pažnju publike i kritike, a posljednji dokaz njegovog majstorstva vidjeli smo u premijeri predstave „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ u Narodnom pozorištu Sarajevo.Sve reprize već su odavno rasprodane, što samo potvrđuje koliko publika prepoznaje njegov talent i sposobnost da svaki scenski detalj pretvori u nezaboravno iskustvo.Cvetanovski je dokazao da razumije suštinu drame, ali i kompleksnost klasičnih djela. U njegovoj režiji, napeta priča Agate Kristi (Agatha Christie) dobila je potpuno novu dimenziju – svaki lik, svaki dijalog i svaki pokret na sceni postali su instrument u orkestru napetosti i misterije. Njegova sposobnost da izvede predstavu u kojoj prostor, svjetlo i muzika rade u savršenoj harmoniji s glumcima, svjedoči o njegovoj dubokoj posvećenosti umjetnosti i detaljima.Pod njegovim rukovodstvom, čak i već poznate i voljene priče dobijaju svježinu i originalnost. Andrej Cvetanovski zna kako da publiku povede na putovanje kroz emocije, intrige i napetost, ali i da svaki gledalac osjeti jedinstvenu atmosferu koju stvara njegov scenski rukopis. Njegova režija ne samo da respektuje izvornu priču, nego je oplemenjuje – dodajući vizuelnu raskoš, precizno tempiranje i dramaturšku dubinu koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim.Ono što posebno odlikuje Cvetanovskog jeste njegova sposobnost da okupi vrhunske saradnike i stvori tim koji zajedno radi ka jedinstvenom cilju – publici pružiti predstavu koja će dugo ostati u pamćenju. Saradnja sa scenografima, kostimografima i muzičarima, pod njegovim vođstvom, pokazuje kako spoj talentovane ekipe i jasne vizije može dati vrhunski rezultat.Publika to prepoznaje – pune dvorane, ovacije i rasprodane reprize samo su potvrda da je Andrej Cvetanovski uradio odličan posao.&nbsp;

Cvetanovski: Predstava „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ rasprodana

Reditelj krimi predstave rađene po romanu Agate Kristi

Minić vodi državne poslove

Predizborna kampanja fantomkama i palicama

Muhamed Kahrimanović: Kralj Ginisovih rekorda

'Sit gladnog ne razumije'

Naučnik Andrej Gajić: Život u službi zaštite ugroženih vrsta

Sergej Barbarez: Predvodnik Zmajeva

Verbalni delikt 2.0

Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na evropskom putu?

Nia Avdić: Djevojčica koja je s devet godina osvojila najviši vrh Afrike

Seks, droga, Bodiroga

I nakon Save – Savo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

BiH diplomatija

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Opasno i neodgovorno zaduživanje

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Kolumne

Minić vodi državne poslove

Predizborna kampanja fantomkama i palicama

Muhamed Kahrimanović: Kralj Ginisovih rekorda

'Sit gladnog ne razumije'

Naučnik Andrej Gajić: Život u službi zaštite ugroženih vrsta

Sergej Barbarez: Predvodnik Zmajeva

Verbalni delikt 2.0

Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na evropskom putu?

Nia Avdić: Djevojčica koja je s devet godina osvojila najviši vrh Afrike

Seks, droga, Bodiroga

I nakon Save – Savo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

BiH diplomatija

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Opasno i neodgovorno zaduživanje

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište