Stres i probavni sistem usko su povezani putem tzv. crijevno-moždane ose. Stoga emocionalni pritisci i napetost mogu direktno utjecati na varenje i izazvati različite vrste nelagode u stomaku.
Kada smo pod stresom, tijelo aktivira takozvanu "fight or flight" reakciju. Tada se oslobađaju hormoni poput kortizola i adrenalina, koji usmjeravaju krv prema mozgu i mišićima, dok se protok krvi u probavnom sistemu smanjuje. Kao posljedica toga, varenje može postati sporije i manje efikasno.
Digestivni trakt na stres ne reaguje isto kod svih. Kod nekih ljudi probava se usporava, što dovodi do zatvora i nadutosti, dok se kod drugih ubrzava, pa se javljaju dijareja i češće pražnjenje crijeva. Ove promjene nastaju zbog izmijenjenih signala koje mozak šalje crijevima.
Hronični stres može povećati i lučenje želučane kiseline, što često uzrokuje žgaravicu, refluks i nadražaj sluznice želuca. Osim toga, stres utječe i na ravnotežu crijevne mikrobiote, smanjujući broj korisnih bakterija i omogućavajući razvoj onih štetnih, što dodatno narušava probavu i imunitet.
Pod utjecajem stresa crijeva mogu postati osjetljivija, pa se čak i normalni procesi varenja mogu doživljavati kao bolni. Tada se često javljaju grčevi, nadutost i osjećaj neprijatnosti, iako ne postoji jasno organsko oboljenje.
Probavni sistem posjeduje vlastiti nervni sistem, poznat kao enterični nervni sistem ili "drugi mozak", koji je u stalnoj dvosmjernoj komunikaciji s mozgom. Zbog toga stres u mozgu lako djeluje na rad crijeva, dok problemi s probavom mogu dodatno pojačati osjećaj napetosti i stresa.
Stres može promijeniti i apetit te način ishrane. Neki ljudi gube volju za hranom, dok drugi jedu više nego inače, što dodatno opterećuje probavni sistem.
