Ličiti na svoj narod i identificirati se s narodom kao takvim. Dijeliti pučko dobro i zlo. Slušati narodnu muziku. Odlaziti u narodne kafane. Prakticirati narodne običaje. U stereo varijanti biti uzoran vjernik i odgovoran član naroda. Stanovati, glasati za predsjednika kućnog savjeta. Plaćati redovno režije i gajiti korektne odnose s nasmijanim poštarom. Imati kreditno zaduženje za stan i minus na kartici...
Društvene nauke tvrde kako je primarni cilj postojanja države i općenito muljanja s politikom „sinergija vlasti i ljudi koji u državi žive“. Na tom se trusnom terenu teorijske savršenosti rađaju istinski lideri, politički vizionari i mogući kapitalci.
E sad, siguran sam da ste čuli za onaj simpatični slogan poznate sarajevske ćevabdžinice što ga je, čini mi se, skont'o Senad Zaimović iz „Fabrike“, koji glasi: „Mrkva, drugo ime za ćevap.“ U potrazi za prihvatljivom predizbornom parolom (umjesto objektivno izraubovanih „vjere i zemlje, naroda koji zna, snage u jedinstvu...“) na slogan o ćevapima slučajno će nabasati i Bakir Izetbegović.
Konsekventno tom neplaniranom događaju, šef SDA istovarit će i priznanje kako je prokljuvio da je lično i personalno pljunuti svoj narod. I još će poručiti da niko ni prismrditi dugo neće njegovom trudbeničkom statusu. Jer, Izetbegović je zaista takav po cijelom (biračkom) tijelu.
Hajmo onda, mirno i dostojanstveno, priznati...
Izetbegović liči na svoj narod i identificira se s narodom kao takvim. Dijeli pučko dobro i zlo. Sluša narodnu muziku. Odlazi u narodne kafane. Prakticira narodne običaje. U stereo varijanti uzoran je vjernik i odgovoran član naroda. Stanuje, glasa za predsjednika kućnog savjeta. Plaća redovno režije i gaji korektne odnose s nasmijanim poštarom. Ima kreditno zaduženje za stan i minus na kartici...
Doduše, sa suprugom posjeduje i sedam hiljada maraka teško stečene ušteđevine. I to je, narodski odgovorno, prijavio u CIK-u.
Kažem vam, Bakir, drugo ime za Bošnjaka!
