Predstava "lajfkouč.ba" Dragana Marinkovića Mace nakon dvije rasprodate sarajevske premijere u rekordnom roku krajem marta započinje svoju prvu bosanskohercegovačku turneju.Ovo je snažna monodrama u kojoj Maca brutalno iskreno, bez zadrške i kompromisa secira savremeno društvo. Kroz humor koji boli i riječi koje režu, publiku vodi od gromoglasnog smijeha do potpune tišine, od surove ironije do iskrenog samopreispitivanja. Nakon uspjeha predstave "Kakva ti je žena, takav ti je život", Maca se odlučuje na hrabar iskorak - stvara komad koji je istovremeno dijagnoza našeg vremena i snažan poziv na buđenje.Pred nama stoji čovjek koji više nema potrebu da se dokazuje, već da progovori. On ne nudi rješenja, nego ogledalo, a u tom ogledalu svi mi. Smijeh koji se pretvara u stid. Suza koja oslobađa. To je predstava koja se ne gleda samo očima, već i dušom. Da li je psovka postala oružje istine, a humor način preživljavanja? "lajfkouč.ba" nije predstava koja miluje. Ona udara, provocira, razbija…Ovo nije predstava koja miluje - ona provocira, razbija iluzije i postavlja pitanje: dokle ćemo trpjeti cirkus koji zovemo život? Ne nudi rješenja. Nudi ogledalo, a u tom ogledalu svi mi. "lajfkouč.ba" je više od predstave. To je poziv na buđenje.Datumi i lokacijeSarajevo - 25. mart, Bosanski kulturni centar Sarajevo - druga reprizaBrčko - 26. mart, Dom kulture Brčko - premijeraTuzla - 27. mart, Bosanski kulturni centar Tuzla - premijeraZenica - 28. mart, Bosansko narodno pozorište - premijeraMostar - 29. mart, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača - premijeraKarte su dostupne na biletarnicama gdje igra predstava i putem sistema kupikartu.ba i mondoco.ba.

Pred nama stoji čovjek koji više nema potrebu da se dokazuje, već da progovori

Nova predstava Dragana Marinkovića Mace "lajfkouč.ba" kreće na bh. turneju

U Kamernom teatru 55 večeras, u 20.00 sati, bit će upriličena drama “Blank” urađena prema istoimenom romanu Feđe Štukana, objavljenom 2018. godine.&nbsp;Štukan je prikazao svoju borbu s vlastitim demonima, traume rata i ovisnost. Sirova iskrenost ovog djela izazvala je brojne reakcije i među publikom i među kritikom, zbog čega je roman doživio više izdanja.Režiju potpisuje Kokan Mladenović, a glumačku postavu predvodi autor Štukan.&nbsp;Ostale uloge tumače: Maja Izetbegović, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Davor Golubović, Dina Mušanović, Senad Alihodžić, Amar Selimović, Boris Ler, Enes Kozličić, Anja Kraljević, Nadine Mičić, Aldin Omerović, Alen Muratović, Merima Ovčina, Elma Juković i Sin Kurt.

Urađena prema istoimenom romanu Feđe Štukana

U Kamernom teatru 55 večeras drama “Blank”

Zbog tehničkih poteškoća odgađaju se pretpremijera, premijera i izvedbe za građane predstave "Teško je promijeniti dlaku", autora Feđe Isovića, u produkciji JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo (JU CKM), koje su bile planirane za 16, 17, 18. i 19. mart.&nbsp;&nbsp;Novi termini izvođenja bit će uskoro objavljeni putem zvaničnih kanala informisanja, o čemu će javnost i publika biti blagovremeno obaviješteni. Povrat novca za kupljene ulaznice moguće je izvršiti na mjestima kupovine.Inače, radnja predstave prati Grubog, lokalnog kriminalca koji s ambicioznom suprugom Bibom živi u luksuznom stanu, okružen ljudima iz političkog i društvenog vrha. Njihova želja za statusom, ugledom i ulaskom u "visoko društvo" pokreće niz komičnih, apsurdnih i moralno upitnih situacija.Kada se njihov život ispreplete s predsjednikom političke stranke i njegovim krugom moćnika, granice između kriminala i politike postaju sve tanje, gotovo neprimjetne. Kroz duhovite dijaloge, britku satiru i elemente groteske, predstava razotkriva licemjerje elite, mehanizme moći i duboko ukorijenjenu korupciju, postavljajući pitanje koliko je zapravo teško – ili nemoguće – promijeniti vlastitu "dlaku".Glumačku postavku čine Aleksandar Seksan, Vanesa Glođo, Armin Omerović, Aida Bukva, Irfan Ribić, Edin Avdagić i Vedran Đekić, donoseći živopisne i upečatljive likove kroz prepoznatljiv Isovićev humor.

Aida Bukva o novoj komediji "Teško je promijeniti dlaku": Najbolje je govoriti o ozbiljnim temama kroz humor

Scenografiju potpisuje Vedran Hrustanović, kostimografiju Lejla Graho, muziku bend Karne, dok je dizajn plakata radio Admir Halilović. Fotografiju potpisuje Muhamed Borović, šminku Vesna Husić, a za ton i svjetlo zadužen je Abdulamir Albaldawi. Asistent produkcije je Selma Kadrić.&nbsp;

 Povrat novca za kupljene ulaznice moguće je izvršiti na mjestima kupovine

Uskoro novi datum: Odgođena premijera predstave "Teško je promijeniti dlaku" Feđe Isovića

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras, u 19.30 sati, na repertoaru je drama „Uhvati zeca“ autorice Lane Bastašić. Režiju potpisuje Lajla Kaikčija, a igraju: Vedrana Božinović, Amra Kapidžić, Dino Bajrović, Una Kostić, Ana-Marija Tomić i Mak Čengić. <h2>“Totovi”&nbsp;</h2>Sarajevski ratni teatar (SARTR) večeras, u 20.00 sati, prikazuje predstavu “Totovi” Ištvana Erkenja.&nbsp;Reditelj je Andraš Urban, a uloge tumače: Sead Pandur, Davor Sabo, Adnan Kreso, Džana Džanić, Ana Mia Karić, Snežana Bogićević i Emir Fejzić.<h2>“Blank”</h2>U Kamernom teatru 55 večeras, u 20.00 sati, bit će upriličena drama “Blank” urađena prema istoimenom romanu Feđe Štukana, objavljenom 2018. godine. Režiju potpisuje Kokan Mladenović, a glumačku postavu predvodi autor Štukan. Ostale uloge tumače: Maja Izetbegović, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Davor Golubović, Dina Mušanović, Senad Alihodžić, Amar Selimović, Boris Ler, Enes Kozličić, Anja Kraljević, Nadine Mičić, Aldin Omerović, Alen Muratović, Merima Ovčina, Elma Juković i Sin Kurt.

SARTR prikazuje predstavu “Totovi”, a Kamerni teatar 55 “Blank”

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama "Uhvati zeca"

Ime i prezime: Danka Ignjatović.Datum i mjesto rođenja: 17. mart 1988., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Odgodim alarm za još 5 minuta, bar dva puta.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Izabrala bih književnost ili istraživačko novinarstvo.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Prve honorare sam zaradila u gimnaziji za snimanje i montiranje košarkaških utakmica.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Knjiga.Šta gledate na televiziji: Rijetko gledam TV, osim kada imam vrijeme za maratonski susret s Netflixom.Šta Vas nervira: Licemjerje, ambicija bez pokrića, alavost, nasilnost u svim oblicima.Najdraži grad: Banja Luka.Najbolji poklon koji ste dobili: Kćerka Irina.Čega se plašite: Ljudi bez duše i razuma.S kim najradije pijete kafu: S Vanjom, Andreom i Lidijom.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Nemam uzore. Nastojim da budem dosljedna sebi.Najdraži pisac: Meša Selimović.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ograničila bih količinu moći pojedinca i odabrane grupe ljudi.Omiljeni muzičar ili bend: To je promjenljivo. Npr., „Vaya con dios“, „Elemental“.Omiljena pjesma: Posljednjih dana intenzivno slušam Sasjinu pjesmu "No problemo".Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Prije sumraka", Elevterios G. Elevteriadis.Tim za koji navijate: Nisam opredijeljena za neki određeni tim.Omiljena narodna izreka: „Ničija nije do zore gorjela“.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Ima ih više, ali recimo Kler Andervud (House of cards).Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Francusku, posebno unutrašnjost.

Prve honorare sam zaradila za košarkaške utakmice

Glumica Danka Ignjatović: Ograničila bih količinu moći pojedinca

Muzej Sarajeva obilježava 77 godina postojanja – institucija koja je od skromnog početka izrasla u nezaobilaznog čuvara kulturnog i historijskog naslijeđa glavnog grada. Osnovan s misijom da prikuplja, proučava i prezentira bogatu prošlost Sarajeva, Muzej je tokom decenija postao mjesto susreta epoha, priča i identiteta – ustanova koja svjedoči o kontinuitetu grada koji je kroz stoljeća mijenjao oblike, ali ne i svoju dušu.Od prvobitnog sjedišta u Vijećnici, Muzej danas ima matičnu zgradu s depoima i administracijom (vila Koste Hermana), te pet muzejskih objekata: Svrzina kuća, Despića kuća, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878-1918 i Muzej Jevreja BiH. <h2>Duga historija</h2>Godišnjica je bila prilika da se podsjeti na značaj ove institucije, ali i da se otvore pitanja o njenoj ulozi u savremenom društvu. O tome, kao i o planovima za budućnost, razgovarali smo s direktoricom Muzeja Sarajeva Indirom Kučuk Sorguč.- Muzej Sarajeva je kroz svoju dugu historiju bio i ostao živa institucija kolektivnog pamćenja Sarajeva, mjesto na kojem se susreću prošlost i sadašnjost – ne kao apstraktne crtice iz udžbenika, nego kao stvarne priče koje oblikuju identitet našeg grada. Kroz muzeološki obrađene predmete i izložbe u naših pet depandansa – od neolita, antike, osmanske i austrougarske arhitekture do priča Jevreja Bosne i Hercegovine i svakodnevnog života Sarajeva – mi čuvamo sjećanja koja bi bez nas i bez srodnih institucija nestala u prolazu vremena – rekla nam je Kučuk Sorguč. Prateći dinamiku savremenog društva, Muzej je, dodaje, nastojao prilagoditi sadržaje svim generacijama.- U današnjem dinamičnom društvu, gdje se informacije brzo izmjenjuju, naša je uloga prevoditi historijske narative na jezik koji razumiju savremene generacije. To radimo kroz interaktivne programske sadržaje – VR priče, edukativno-kreativne radionice, pozorišne predstave, multimedijalne pristupe i događaje koji historiju čine bliskom i relevantnom. Program koji smo organizirali 19. februara, uključujući predstave Karađoza za djecu i edukativne radionice, pokazuje kako muzejski prostor može biti mjesto učenja kroz igru, kreativnost i iskustvo, a ne hermetični neoživljen repozitorij. Takav pristup omogućava da naše kolektivno pamćenje ne ostane unutar zidova muzeja, već da živi u svakoj generaciji građana – povezujući ih s korijenima, ali i potičući kritičko razmišljanje o identitetu Sarajevu danas – dodala je direktorica ove institucije.<h2>Više misija</h2>Strategija razvoja Muzej Sarajeva, dodaje, zasniva se na jačanju edukativne uloge, digitalizaciji sadržaja, internacionalnoj saradnji i razvoju naučno-istraživačkog rada. Fokus je na programima za mlade i porodice, interaktivnim i multimedijalnim postavkama te većoj digitalnoj dostupnosti muzejske građe.Istovremeno, Muzej će intenzivirati saradnju s regionalnim i evropskim partnerima kroz zajedničke projekte i gostujuće izložbe, ali i nastaviti njegovati nematerijalno naslijeđe, poput programa „Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući“. Posebno važan segment ostaje naučno-istraživački rad i izdavanje stručnog časopisa „Prilozi za proučavanje historije Sarajeva“ čime Muzej potvrđuje svoju ulogu relevantne kulturne i naučne institucije.- Naš cilj je da Muzej Sarajeva bude istovremeno čuvar baštine, edukativni centar, međunarodni kulturni partner i relevantna naučno-obrazovna i kulturno-umjetnička institucija – mjesto gdje prošlost nije zatvorena u vitrini, već aktivno sudjeluje u oblikovanju savremenog identiteta Sarajeva – pojasnila je Indira Kučuk Sorguč.

Čuvamo sjećanja koja bi bez nas i bez srodnih institucija nestala u prolazu vremena, kaže Kučuk Sorguč

Muzej Sarajeva obilježava 77 godina postojanja: Mjesto na kojem se susreću prošlost i sadašnjost

Skoro četiri decenije prisustva na sceni, bez kalkulacija i bez oslanjanja na prečice, učinile su Izudina Bajrovića jednim od najprepoznatljivijih i najrespektovanijih glumaca u Bosni i Hercegovini. Njegov profesionalni put obilježen je snažnim teatarskim i filmskim ulogama, tihim, ali postojanim autoritetom i dosljednošću umjetnosti. Dugogodišnji član Narodnog pozorišta Sarajevo, Bajrović je generacijama publike ostao simbol glumačke ozbiljnosti i predanosti pozivu.U razgovoru za “Dnevni avaz” govori o četrdeset godina karijere, odnosu prema Bosni i Hercegovini, izazovima savremene umjetničke scene, ali i o posebnoj emociji koju nosi činjenica da njegov sin Dino korača istim putem.<h2>Pobjede i porazi</h2>Iza Vas su skoro četiri decenije bogate karijere – kada danas pogledate unazad, šta smatrate svojom najvećom profesionalnom pobjedom?- Četrdeset godina jeste dug period, ali je to mjera i za dužinu puta koji je pređen za tolike godine, a koji je bio dug. Svega je na tom putu bilo: uspona i nizbrdica, oštrih i blažih krivina, pa i poneka ravna dionica. Ne volim u svom poslu govoriti o pobjedama i porazima, jer nije ni rat ni sport, ali ako postoji neki uspjeh, onda bi to bila činjenica da sam taj put prešao sam i da me niko nije pridržavao. Noge jesu malo umorne, ali još me, kako-tako, nose.Narodno pozorište Sarajevo je Vaša umjetnička kuća dugo godina. Šta Vam lično znači ta institucija i koliko je oblikovala Vaš identitet kao glumca?- Svakako da osjećam povezanost s tom ustanovom. Bilo je tu divnih kolega i koleginica, uz koje sam učio i sazrijevao. Tamo sam bio i početnik, tzv. mladi glumac, a sad sam jedan od najstarijih, ako ne i najstariji. Kako sam se ja mijenjao kao čovjek i kao glumac, tako je i pozorište doživljavalo razne promjene, ali i dalje služi svrsi, i to je najvažnije.Često ste igrali u projektima koji duboko govore o Bosni i Hercegovini i njenom društvu. Kako Vi danas vidite Bosnu i Hercegovinu – kao umjetnik, ali i kao čovjek?- Bosnu se uvijek guralo u stranu i na nju se gledalo više kao na teritoriju i plijen nego kao na subjekt, kao na ravnopravnog partnera. Kao što je u bivšoj državi izgrađen autoput Bratstva i jedinstva, koji je spojio dva centra i koji je išao tik uz Bosnu, ali nigdje nije ušao u nju, tako je i danas Bosna malo „sa strane“. Ne dozvoljava joj se da postane „faktor“. Kao umjetnik, Bosnu doživljavam kao snažnu inspiraciju, a kao čovjek osjećam tugu zbog silne nesreće koja Bosnu prati i zbog koje Bosna pati. Je li i do nas? Jeste. Mogli smo i više i jače, ali išli smo putem konformizma kad je trebalo zasukati rukave i raditi.<h2>Glumac pravi uloge</h2>Koliko je teško ostati vjeran umjetnosti i kvalitetu u vremenu kada dominiraju komercijalni i brzi projekti?- Mislim, ili se bar nadam, da jedno ne poništava drugo, da ima mjesta i za komercijalno i za ono što je neprolazno, u smislu vrijednosti. Svako nek' bira šta mu je draže, bitno je da postoji ponuda.Publika Vas pamti po snažnim, autoritativnim i emotivnim ulogama. Koliko Vas svaka nova uloga mijenja privatno?- Tačno je da glumac pravi uloge, ali je također tačno da i te uloge grade nas. Otvaraju nam vrata za koja nismo pretpostavljali ni da postoje, omogućavaju nam da počnemo sebe doživljavati kritički, te da u sebi, a ne samo u drugima, otkrivamo ono što nije dobro, što nas čini manje savršenim u svojim očima nego što bismo mi to željeli.Da li ste kroz karijeru imali trenutke kada ste željeli odustati i šta Vas je vraćalo glumi?- Živ sam čovjek (još uvijek) i, naravno, prolazio sam i prolazim kroz razne krize s kojima sam se nosio kako sam znao – nekad uspješnije, nekad manje uspješno. Ne mislim da sam nekad poželio baš odustati, ali da sam se hiljadu puta pokajao što sam i počeo – to da.

Kada biste morali u jednoj rečenici opisati šta za Vas znači gluma, kako bi ta rečenica glasila?- To bi značilo da bih trebao izvaliti neku frazu, smisliti svoju ili ukrasti nečiju tuđu, a to neću. Možda mogu reći da sam osjetio par puta kako sam bio blizu da otkrijem suštinu same glume, ali samo sam bio blizu.<h2>U istom kadru sa sinom</h2>Vaš sin Dino krenuo je Vašim stopama. Koliko ste ponosni na njegov put i kakav je osjećaj dijeliti isti poziv s vlastitim djetetom?- Dino hrabro korača svojim putem i ja mu na njegovom putu želim svaku sreću. Želim mu da nađe više radosti nego gorčine u poslu za koji se opredijelio. Sad mi je, naravno, važnije kako ide njemu nego meni, a lijepo je kada se ponekad sretnemo na sceni ili u kadru.

Ne volim u svom poslu govoriti o pobjedama i porazima, jer nije ni rat ni sport, kaže

Glumac Izudin Bajrović o 40 godina karijere i državi kao inspiraciji: Bosna je uvijek bila plijen, nikad faktor

Mlada glumica Anastasija Dunjić pripada generaciji umjetnika koji hrabro i posvećeno grade svoj put između pozorišne scene i malih ekrana. Publika ju je imala priliku gledati u predstavama koje otvaraju važna društvena pitanja, ali i u televizijskim projektima koji donose drugačiji i savremeniji izraz domaćoj produkciji.<h2>Važne teme</h2>O svom umjetničkom putu, izazovima mlade glumice, pozorištu kao prostoru slobode i planovima za budućnost govorila je za „Dnevni avaz“. Najprije smo se dotaknuli predstave „Snajper“, realizirane u okviru novoosnovanog Teatar071, koja je oduševila publiku.- Proces je bio veoma uzbudljiv. Kada radite sa dobrom ekipom, pod vodstvom reditelja Dine Mustafića, sve ide lako. Željeli smo da napravimo jednu novu i drugačiju stvar zajedno sa direktorom novoosnovanog teatra Senadom Alihodžićem i ja mislim da smo uspjeli u tome. Igranja su bila rasprodata, publika je bila puna impresija. Kolega Vedad Čano i ja kao mladi glumci smo bogatiji za još jedan dobar i veoma zreo proces. Samim tim novoosnovani Teatar071 donio je pravo osvježenje za publiku – rekla nam je Dunjić. Mlada glumica smatra da je veoma važno da postoje ovakvi prostori, koji daju slobodu, neovisnost, a ujedno i otvaraju važna pitanja.- Jedan ovakav prostor daje priliku mladim ljudima da govore o aktuelnim dešavanjima u društvu. Drago mi je da u Sarajevu postoji takvo mjesto, nadam se da će ih biti još više, jer sam kroz ovaj projekat vidjela kolika je zainteresovanost publike da gleda nešto novo i drugačije, a tiče se problema sa kojima se susrećemo danas – pojasnila je mlada glumica te dodala: - Važno je da se govori o temama koje mogu popraviti stanje u društvu, a kada to možeš da radiš kroz umjetnost, evo konkretno kroz teatar, nema ljepšeg i boljeg osjećaja.

<h2>Ogromna ljubav</h2>Osim rada na pozorišnoj sceni, Anastasija Dunjić prepoznatljivo je i TV lice. Serija „Komar“ tako je uvrštena i u program Berlinale Series Market – Selects, što, dodaje, nije mala stvar za našu kinematografiju. S našim čitateljima podijelila je i na kakvim projektima trenutno radi.- Igrala sam u seriji 'Komar' autora Timura Makarevića koja se trenutno prikazuje na malim ekranima i koja je veoma gledana i ljudi su zaista oduševljeni i željni su nekog novog žanra i izražaja, a to ova serija jeste i ponosna sam na nju! Trenutno radim na predstavi „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ u režiji Andreja Cvetanovskog u Narodnom pozorištu Sarajevo. Premijera predstave je zakazana za 10. mart, a reprizna izvođenja su 11. i 26. marta. Dođite da nas gledate – poručila je Dunjić.S obzirom na to da je jako mlada, a izazova u kulturi je mnogo, otkrila nam je i kako uspijeva održati dosljednost. Kako kaže, ključ je u ljubavi prema pozivu.- Ja sam imala tu sreću da mi se ukazala prilika da još kao student radim na različitim projektima i veoma sam zahvalna na tome. Rad, trud, ambicija i jaka volja se definitivno isplate. Ono što me motiviše i vodi naprijed jeste ogromna ljubav prema ovom poslu – istaknula je Dunjić.

Stoljeće „Male Floramye“ – Aida Čorbadžić o bezvremenskoj junakinji: Duša koja pjeva o ljubavi iz ljubavi

<h2>Kompatibilne oblasti</h2>Za kraj smo je pitali čime bi se bavila da nije glumica.- Pored glume, moja velika ljubav jeste i muzika. Završila sam osnovnu muzičku školu, smjer klavir i solo pjevanje. Željela bih i muzikom da se bavim u budućem vremenu i nadam se da ću tu želju i ostvariti. Gluma i muzika su kompatibilne i idu ruku pod ruku. U svakom slučaju, bavila bih se umjetnošću – zaključila je Dunjić.

Važno je da se govori o temama koje mogu popraviti stanje u društvu, kaže

Anastasija Dunjić o teatru i istrajnosti: Rad, trud i jaka volja se definitivno isplate

Rat u Bosni i Hercegovini nije počeo samo razaranjem gradova, nego i razaranjem svakodnevice. U proljeće 1992. godine, u zemlji koja je donedavno bila dio jedne države i jednog sistema, granice su se odjednom pojavile između naselja, ulica, pa i među ljudima koji su do jučer dijelili isti život. Sarajevo je dospjelo pod brutalnu opsadu i četverogodišnje razaranje, infrastruktura je bila uništena, a svakodnevni ritam sveden na potragu za vodom, hranom i sigurnošću. U takvim okolnostima, kultura nije nestala - promijenila je oblik.<h2>Simbolička težina</h2>Muzika je postala jedan od najdirektnijih i najdostupnijih načina izražavanja iskustva rata. Nastajala je bez velikih produkcija, često u improviziranim uslovima, ali je imala snažan odjek među ljudima koji su u tim pjesmama prepoznavali vlastitu stvarnost, a nekih od tih pjesama vjerovatno se ne bi ni MTV postidio. Neke su bile posvete gradovima pod opsadom, neke konkretno borcima i jedinicama, a neke su govorile o gubitku, rastanku i neizvjesnosti. Zajedno su činile neformalni zvučni zapis rata - paralelnu historiju, ispričanu ne kroz izvještaje i dokumente, nego kroz glasove onih koji su ga živjeli.

Jedna od najpoznatijih među njima bila je „Vojnik sreće“ Dine Merlina, objavljena početkom rata i ubrzo prihvaćena kao jedna od ključnih pjesama tog perioda. Njen videospot nosi dodatnu simboličku težinu: u njemu su se pojavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Republike Bosne i Hercegovine, Odreda Bosna, pod komandom Dragana Vikića, jedne od centralnih figura odbrane Sarajeva. U vremenu kada su međunarodne televizijske mreže rijetko prikazivale bosansku perspektivu rata, ovaj spot je emitovan i izvan zemlje, dokumentujući postojanje organizovanog otpora.Ako je Merlinova pjesma predstavljala univerzalnu priču o pojedincu u ratu, onda je „Ponesi zastavu“, u interpretaciji Mladena Vojičića Tife, bila direktnija posveta konkretnim ljudima i jedinicama. Njeni stihovi, koji se obraćaju Draganu Vikiću po imenu, pretvorili su pjesmu u muzički spomenik jednoj od najvažnijih jedinica koje su branile Sarajevo u prvim, najneizvjesnijim mjesecima rata i njenom legendarnom komandantu.

U opkoljenom gradu, gdje je svakodnevni život bio sveden na preživljavanje između granata, nastajale su i intimnije, tiše pjesme. Kemal Monteno, jedan od najvažnijih kantautora Sarajeva, snimio je 1992. godine „Pismo prijatelju“, s tekstom Zlatana Fazlića Fazle. Pjesma nije bila borbena, niti je pozivala na mobilizaciju. Bila je lična, gotovo privatna refleksija o ratu koji je razdvojio ljude, pretvarajući prijatelje u stanovnike različitih svjetova.

<h2>Emotivna dimenzija</h2>Sličnu emotivnu dimenziju nosile su i pjesme Mugdima Avdića Hende, posebno one s albuma „Zaboravljeni grad“ iz 1993. godine. Njegove pjesme poput „Sviraj mi, sviraj brate“ i „Sarajevska raja“ nisu slavile rat, nego su dokumentovale njegovu psihološku cijenu. Njegova muzika postala je dio svakodnevice grada, zvučna pozadina života pod opsadom.

Paralelno s tim intimnim izrazima, postojala je i tradicija patriotskih budnica. Jedna od najpoznatijih bila je „Ja ti odoh majku Bosnu braniti“, autora Zaima Poturića, koja je pripadala starijem obrascu ratnih oproštajnih pjesama, u kojima pojedinac napušta dom svjestan rizika koji ga čeka. Kantautor Nazif Gljiva napisao je niz pjesama posvećenih braniocima Sarajeva, dajući muzički oblik kolektivnom iskustvu odbrane grada, među kojima su svakako najpoznatiji stihovi „Šta se ono tamo čuje/Ko to tamo pjesmu pjeva/To heroji idu majko/Branioci Sarajeva!“.

Među kolektivnim projektima posebno se izdvojila pjesma „Mojoj dragoj BiH“, autora Ismeta i Fikreta Kurtovića, prvi put emitovana u Zagrebu 1992. godine. U njenom snimanju učestvovalo je više izvođača i horova, a pjesma je nastala kao izraz podrške zemlji koja se nalazila pod opsadom. Njena televizijska verzija, snimljena u ratnim uslovima, postala je jedan od najprepoznatljivijih vizuelnih i muzičkih zapisa tog perioda.

U istom vremenu, tradicionalna melodija poznata kao „Nizamski rastanak“ dobila je novi tekst. Benjamin Isović napisao je riječi koje će postati „Šehidski rastanak“, a pjesmu je otpjevao Safet Isović, jedan od najvažnijih interpretatora bosanske tradicionalne muzike. Rezultat nije bila borbena pjesma, nego elegija, pjesma rastanka, gubitka i pamćenja.

Od Merlinovog „Vojnika sreće“ do Montenovog „Pisma prijatelju“, ratne pjesme nastajale su bez studija i sigurnosti

Uz ove pjesme se odbranila Bosna

Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo opereta „Mala Floramye“ ponovo pronalazi svoj glas, emociju i publiku. Među umjetnicima koji joj udahnjuju život posebno mjesto pripada prvakinji sarajevske Opere Aidi Čorbadžić, čija interpretacija naslovne junakinje spaja vokalnu virtuoznost i snažnu glumačku osjećajnost.<h2>Između lakoće i težine</h2>Floramye nije samo operetna heroina – ona je lik koji se proteže između mladalačke zanesenosti, ratnih lomova i zrelosti koju donosi vrijeme. Upravo u toj transformaciji krije se izazov, ali i ljepota uloge koja se, kako ističe Čorbadžić, ne igra samo glasom nego i srcem.U razgovoru za naš list istaknuta umjetnica govorila je o emotivnoj povezanosti s ovim bezvremenskim projektom, energiji ansambla te o tome zašto publika danas, možda više nego ikada, traži autentičnu emociju i živ susret s umjetnošću.Kao prvakinja Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, kako doživljavate povratak operete „Mala Floramye“ na scenu u godini kada se obilježava stotinu godina od njene praizvedbe. Kako ste gradili ovaj lik i u čemu je njegov najveći umjetnički izazov, vokalno i, naravno, glumački?- Mala Floramye je jedna od uloga koja se osjeća, voli, živi. Duša koja pjeva o ljubavi iz ljubavi. Ona je simbol nježnosti, snage i transformacije od mlade zaljubljene djevojke do žene koju životne okolnosti i rat ne slome. Najveći umjetnički izazov kod Male Floramye je zadržati vokalnu “lakoću” dok istovremeno glumački donosite svu težinu, koju sa sobom nose nostalgija i čežnja.Djelo odiše mediteranskim duhom, nostalgijom i humorom. Kako pronalazite balans između tehničke zahtjevnosti, lakoće, šarma i topline koje publika očekuje od ove operete?- Balans pronalazim vrlo jednostavno - u radosti same igre ovog prekrasnog djela. Tehnika se negdje podrazumijeva, ali iskrenost i toplina dolaze iz srca, a to je ono što publika prepoznaje. Kako? Divni Ivan Leo Lemo, režiser naše „Male Floramye“, nas je od prve probe obasuo ljubavlju i povjerenjem, a mi mu sa radošću uzvratili. Hvala ti za ljubav, dragi Lemo. Hvala ti za našu predstavu.<h2>Dirigent i orkestar</h2>Koliko orkestar utječe na energiju i emociju koju prenosite publici?- U samom procesu nastajanja predstave orkestar nam se pridružuje na samom kraju i diktira puls predstave. Kada dirigent i orkestar udahnu život partituri. To pjevaču daje krila, kolegama iz baleta vjetar u leđa i tek je onda sve na svom mjestu, a čarolija može da počne.Kako vidite poziciju opere danas u savremenom društvu?- Mislim da publika danas, zasićena digitalnim svijetom, i više nego ikad traži autentičan ljudski glas i živu emociju. Operu moramo igrati iskreno i strastveno, a bar toga u našem ansamblu ne fali. Slijedi svijetla budućnost sarajevske opere.

<h2>Živa umjetnost</h2>Smatrate li da publika pokazuje novu znatiželju prema ovom žanru i šta je, prema Vašem mišljenju, ključno da bi opera ostala živa, relevantna i bliska novim generacijama?- Ključ za privlačenje novih generacija je upravo u tome da im pokažemo da su te priče univerzalne i da opera nije muzej, već živa umjetnost. Sa vještim režiserskim rješenjima opera se može približiti publici. To je sjajni Ivan Leo Lemo, veliki zaljubljenik i poštovalac djela Ive Tijardovića, i dokazao prošle godine u Splitu kada je praizvedena opera Ive Tijardovića “Dioklecijan”. Igrajući Valeriju, Dioklecijanovu kćer, imala sam čast biti dijelom i te magije koju je Lemo stvorio na sceni HNK Split. Poseban je doživljaj bilo premještanje zadnjeg čina predstave iz standardnog okruženja na Peristil, kako za publiku tako i za izvođače.

Jedna od uloga koja se osjeća, voli, živi l Čarolija može da počne, priča prvakinja sarajevske Opere

Sarajevski ratni teatar (SARTR) večeras, u 20.00 sati, upriličit će dramu “Moj sin samo malo sporije hoda” Ivora Martinića. Reditelj je Ivan Plazibat, a igraju: Jasna Diklić, Snežana Bogićević, Mirela Lambić, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Džana Džanić, Matea Mavrak i Enes Kozličić.<h2>"Schindlerov lift"</h2>U Kamernom teatru 55 večeras, u 20.00 sati, bit će izvedena drama "Schindlerov lift" u režiji Kokana Mladenovića, nastala prema istoimenom romanu bh. pisca Darka Cvijetića. Uloge tumače: Tatjana Šojić, Gordana Boban, Admir Glamočak, Aleksandar Seksan, Muhamed Hadžović, Maja Izetbegović, Senad Alihodžić, Sabit Sejdinović, Davor Golubović, Dina Mušanović i djeca: Tijana Zeherović, Lana Zeničanin, Sin Kurt, Isa Seksan te Dino Hamidović.<h2>“Mala Floramye”</h2>Narodno pozorište Sarajevo večeras, u 19.30 sati, prikazuje operu “Mala Floramye” Ive Tijardovića.Dirigent je Dario Vučić, reditelj Ivan Leo Lemo, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Amna Kunovac-Zekić, a koreografkinja Belma Čečo-Bakrač.

Kamerni teatar 55 prikazuje dramu "Schindlerov lift", a NPS operu “Mala Floramye”

Detalj iz predstave “Moj sin samo malo sporije hoda”

U SARTR-u večeras drama “Moj sin samo malo sporije hoda”

U prepunoj sali Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu prije desetak dana Osman Džiho održao je večer humora i smijeha neobičnom formom pripovijedanja vlastite biografije. Autobiografski šou „U avliji“ pokazao je da životna priča, kada je ispričana iskreno i duhovito, može biti sve samo ne dosadna.Autobiografije su, izuzmemo li one velikih svjetskih ličnosti, često opterećene uljepšavanjem i retuširanjem stvarnosti, s namjerom da se ostavi slavna slika o sebi. Džiho je krenuo potpuno suprotnim putem – ogolio je vlastite uspone i padove, od djetinjstva i avlija, preko Mostara i Balkana, pa sve do dijaspore i savremenog života. Upravo u toj iskrenosti publika je prepoznala sebe.Večer je bila ispunjena vrhunskim humorom, imitacijama i situacijama iz svakodnevice. Posebno mjesto zauzeli su legendarni segmenti poput „Otkačenog telefona“, liskaluci i likovi u kojima se svako mogao prepoznati – bez vulgarnosti, bez uvreda, ali s puno istine i smijeha. Džiho njeguje nenasilni, inteligentni humor, često zasnovan na ironiji i iznevjerenom očekivanju – publika očekuje jedan rasplet, a dobije potpuno drugačiji, neočekivan i komičan obrat.Možda je upravo zato velika sala bila ispunjena do posljednjeg mjesta. U vremenu u kojem dominiraju strah, neizvjesnost i društvene tenzije, smijeh postaje svojevrsni ventil. Još je Aristotel govorio da je smijeh osobina svojstvena samo čovjeku, a teoretičari smijeha podsjećaju da humor oslobađa od straha i donosi katarzu. Smijati se znači na trenutak nadvladati težinu stvarnosti. Džiho to razumije i vješto koristi – ostaje miran i ozbiljan dok publika grohotom reagira, potvrđujući staru tezu da humorista mora biti pribran kako bi proizveo snažan komični efekat.Osman Džiho već decenijama uživa status vrhunskog humoriste i imitatora. Realizirao je više od sedamsto emisija „U tuđoj avliji“, a autor je i nekoliko knjiga humora, među kojima su „Živio humor“, „Republika Smiješna“, „Na Drini korupcija“ i „Vakcina protiv mržnje“. Njegov rad odavno je prepoznat kao društveno angažiran – kroz smijeh progovara o mentalitetu, političkim i socijalnim prilikama, ali i o univerzalnim ljudskim slabostima.„U avliji“ nije samo šou koji nasmijava, već i onaj koji dira. Spaja generacije, podsjeća na razlike između „nekad i sad“ i potvrđuje da nas, bez obzira gdje živimo, povezuju slična iskustva i emocije.Zbog velike potražnje, Osman Džiho se vraća u Bosanski kulturni centar 1. aprila, simbolično na Dan šale, kada će sarajevska publika ponovo imati priliku da kroz smijeh pogleda i sebe i svijet oko sebe – malo lakše, malo vedrije i s više optimizma.

Večer je bila ispunjena vrhunskim humorom, imitacijama i situacijama iz svakodnevice.

Ljekoviti humor Osmana Džihe: Ponovo u BKC-u

U Kamernom teatru 55 večeras, u 20.00 sati, bit će upriličena drama “Majka” Floriana Celera (Zeller). Režiju potpisuje Dino Mustafić, a glumačku postavu čine: Tatjana Šojić, Enes Kozličić, Elma Juković i Mehmed Porča.Cilj predstave, kao i cijele trilogije “Sin”, “Majka”, “Otac”, jeste da se u pozorištu progovori o društveno neprihvaćenim temama kao što su: suicid, razvod, mentalne bolesti, pozicija žene u porodici, dječija perspektiva na turbulentni svijet, starenje i smrt.Narodno pozorište Sarajevo večeras, u 19.30 sati, prikazuje operu “Mala Floramye” Ive Tijardovića.Dirigent je Dario Vučić, reditelj Ivan Leo Lemo, scenografkinja Vesna Režić, kostimografkinja Amna Kunovac-Zekić, a koreografkinja Belma Čečo-Bakrač.

Narodno pozorište prikazuje operu “Mala Floramye”

U Kamernom teatru 55 večeras drama “Majka”

Opereta „Mala Floramye“, stotinu godina nakon praizvedbe, ponovo oživljava na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Nakon trogodišnje pauze, kultno djelo splitskog kompozitora Ive Tijardovića vraća se pred sarajevsku publiku 27. i 28. februara u 19.30 sati, donoseći duh Mediterana, nostalgiju i bezvremensku priču o ljubavi koja nadživljava vrijeme.Tokom probe kojoj smo prisustvovali, iza kulisa je vladala uzbudljiva atmosfera. Orkestar i solisti usklađuju posljednje muzičke detalje, dok se koreografija precizno dorađuje do najsitnijih pokreta. Kostimi i scenografija već prizivaju mediteranski ambijent i humor koji ovu operetu čine bliskom publici i danas.Naslovnu ulogu tumači prvakinja sarajevske Opere Aida Čorbadžić, koja ističe da ova predstava za ansambl ima i posebnu emotivnu vrijednost.

- Počeli smo probe 2020. godine i baš u trenutku kada smo trebali krenuti s radom na sceni, došla je korona i onda je naša “Mala Floramye” čekala svoj nastavak dvije godine. I u samoj priči, Floramye u prvom činu je ona mlada djevojka, nestašna i zaljubljena. U drugom činu se dešava rat i treći čin je gdje se vraća njena ljubav i događa se 'sretan kraj'. Tako je isto bilo sa našom Floramye. Desila se ljubav 2020. godine, čekali smo izvjesni period i eto 2022. godine se rodila naša Floramye. Četiri godine nismo igrali tako da smo svi uzbuđeni i radujemo se jer mnogo volimo ovu predstavu - rekla je umjetnica na konferenciji za medije.Predstava nastaje pod dirigentskom palicom maestra Hari Zlodre i u režiji Ivana Lea Leme.Kako ističe Zlodre, rad u Sarajevu obilježila je spremnost i profesionalizam ansambla.- Krasni umjetnici koje sam zatekao ovdje, vokalisti, solisti, odličan orkestar, predivan zbor, balet jako uvježban, tako da smo praktički u tri-četiri dana napravili posao i vratili “Malu Floramye” u život nakon gotovo tri godine. To je bio dosta težak rad, ali smo uz probe dostigli jedan nivo s kojim sam jako zadovoljan i vidim da su i drugi zadovoljni. Nadam se da ćemo napraviti lijepu predstavu. Ono što sam zatekao jeste već spremne ljude, a onda nije problem napraviti posao do kraja i finalizirati cijelu stvar - pojasnio je dirigent i profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu i dugogodišnji saradnik Hrvatskog Narodnog kazališta, također u Splitu.

U opereti nastupaju Hanadi Karić, Vedrana Arapović, Ileš Bečei, Gina Tipurić, Nedim Bašić, Siniša Markanović, Majo Marilović, Dejan Kajević, Jasmin Bašić, Josip Katavić i Dejan Bojanić. Lik pukovnika Monforta tumači glumac dramskog ansambla Mak Čengić, dok u predstavi učestvuju i solisti te Hor Opere i Balet Narodnog pozorišta Sarajevo.Autorski tim čine koreografkinja Belma Čečo Bakrač, scenografkinja Vesna Režić i kostimografkinja Amna Kunovac Zekić.Ulaznice za predstave dostupne su putem zvanične web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo, platforme karter.ba te na blagajni pozorišta.

Naslovnu ulogu tumači prvakinja sarajevske Opere Aida Čorbadžić, koja ističe da ova predstava za ansambl ima i posebnu emotivnu vrijednost

Pogledajte posljednje pripreme: "Mala Floramye" spremna za povratak na scenu

U Kamernom teatru 55 večeras, u 20.00 sati, na repertoaru je drama “Sjećaš li se Doli Bel” u režiji Kokana Mladenovića, koja s pravom nosi titulu jedne od najnagrađivanijih predstava ovog teatra. Uloge tumače: Emir Hadžihafizbegović, Gordana Boban, Tatjana Šojić, Feđa Štukan, Davor Golubović, Elma Juković, Muhamed Hadžović, Admir Glamočak, Sabit Sejdinović, Amar Selimović, Enes Kozličić i Sin Kurt. Predstava, rađena prema kultnom djelu Abdulaha Sidrana, otvara mnoge teme i pitanja koja publiku vode na putovanje kroz vrijeme i prostor sjećanja. Emotivni uragan koji donosi ovaj komad publiku poziva da zajedno s likovima “prebira kutije sjećanja” i otkriva njihove skrivene tajne i emocije.

Predstava, rađena prema kultnom djelu Abdulaha Sidrana, otvara mnoge teme

U Kamernom teatru 55 večeras drama „Sjećaš li se Doli Bel“

Ime i prezime: Hana Mirvić.Datum i mjesto rođenja: 8. decembar 2008., Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Razmišljam o obavezama i planovima za taj dan.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Vjerovatno opet nečim vezanim za umjetnost.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Asistent u mojoj školi glume, Drama Kids Akademiji.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Telefon.Najdraža pjesma: "Svadbarskim sokakom" Zdravka Čolića.Šta gledate na televiziji: Najviše naše filmove i serije.Šta Vas nervira: Pesimistični i negativni ljudi.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Privjesak s posvetom.Čega se plašite: Da ne ostvarim svoje ciljeve i gubitka najmilijih.S kim najradije pijete kafu: S prijateljicama.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Plava i ljubičasta.Ko Vam je uzor: Moja mama.Najdraži pisac: Tenese Vilijams (Tennessee Williams).Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Izmislila bih lijek za sve bolesti.Omiljeni muzičar ili bend: Zdravko Čolić.Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Ujka Vanja” od Čehova.Tim za koji navijate: Radi mira u kući, moram biti neutralna.Omiljena narodna izreka: „Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore“.Koje pitanje najviše mrzite: "Kako misliš živjeti od glume?"Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Svi likovi koje igra Al Paćino (Pacino).Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Englesku.

Nova predstava Dragana Marinkovića Mace "lajfkouč.ba" kreće na bh. turneju

U Kamernom teatru 55 večeras drama “Blank”

Uskoro novi datum: Odgođena premijera predstave "Teško je promijeniti dlaku" Feđe Isovića

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama "Uhvati zeca"

Glumica Danka Ignjatović: Ograničila bih količinu moći pojedinca

Muzej Sarajeva obilježava 77 godina postojanja: Mjesto na kojem se susreću prošlost i sadašnjost

Glumac Izudin Bajrović o 40 godina karijere i državi kao inspiraciji: Bosna je uvijek bila plijen, nikad faktor

Anastasija Dunjić o teatru i istrajnosti: Rad, trud i jaka volja se definitivno isplate

Uz ove pjesme se odbranila Bosna

Stoljeće „Male Floramye“ – Aida Čorbadžić o bezvremenskoj junakinji: Duša koja pjeva o ljubavi iz ljubavi

U SARTR-u večeras drama “Moj sin samo malo sporije hoda”

Ljekoviti humor Osmana Džihe: Ponovo u BKC-u

U Kamernom teatru 55 večeras drama “Majka”

Pogledajte posljednje pripreme: "Mala Floramye" spremna za povratak na scenu

U Kamernom teatru 55 večeras drama „Sjećaš li se Doli Bel“

Glumica Hana Mirvić: Uzor mi je mama

Kultura

Nova predstava Dragana Marinkovića Mace "lajfkouč.ba" kreće na bh. turneju

U Kamernom teatru 55 večeras drama “Blank”

Uskoro novi datum: Odgođena premijera predstave "Teško je promijeniti dlaku" Feđe Isovića

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras drama "Uhvati zeca"

Glumica Danka Ignjatović: Ograničila bih količinu moći pojedinca

Muzej Sarajeva obilježava 77 godina postojanja: Mjesto na kojem se susreću prošlost i sadašnjost

Glumac Izudin Bajrović o 40 godina karijere i državi kao inspiraciji: Bosna je uvijek bila plijen, nikad faktor

Anastasija Dunjić o teatru i istrajnosti: Rad, trud i jaka volja se definitivno isplate

Uz ove pjesme se odbranila Bosna

Stoljeće „Male Floramye“ – Aida Čorbadžić o bezvremenskoj junakinji: Duša koja pjeva o ljubavi iz ljubavi

U SARTR-u večeras drama “Moj sin samo malo sporije hoda”

Ljekoviti humor Osmana Džihe: Ponovo u BKC-u

U Kamernom teatru 55 večeras drama “Majka”

Pogledajte posljednje pripreme: "Mala Floramye" spremna za povratak na scenu

U Kamernom teatru 55 večeras drama „Sjećaš li se Doli Bel“

Glumica Hana Mirvić: Uzor mi je mama