Glukozamin je prirodni aminošećer koji tijelo samo proizvodi i koristi kao osnovni građevni materijal za vezivna tkiva, posebno hrskavicu. Hrskavica omogućava da se zglobovi kreću glatko, bez bola i trenja, a glukozamin je važan dio strukture koja joj daje čvrstoću i elastičnost.Kako starimo, proizvodnja glukozamina u tijelu opada, što može doprinijeti trošenju hrskavice i razvoju bolesti poput osteoartritisa. Zbog toga se ovaj suplement već godinama koristi kao podrška zdravlju zglobova, posebno kod starijih osoba i sportista.<h2>Kako djeluje</h2>Teorija iza upotrebe glukozamina je da dodatni unos može pomoći ćelijama hrskavice da se obnavljaju i smanji upala u zglobovima. Neka laboratorijska istraživanja pokazuju da može djelovati protuupalno i usporiti razgradnju tkiva.Postoje studije koje su pokazale da dugotrajno uzimanje glukozamin sulfata može smanjiti bol, poboljšati pokretljivost i čak usporiti sužavanje zglobnog prostora kod osteoartritisa koljena. U nekim slučajevima zabilježena je i manja potreba za operacijom ugradnje umjetnog zgloba.Međutim, rezultati nisu uvijek dosljedni, pa dio naučne zajednice smatra da efekti mogu biti umjereni i zavisni od osobe do osobe.<h2>Da li je siguran</h2>Glukozamin se uglavnom smatra sigurnim dodatkom prehrani. Nuspojave su rijetke i obično blage, poput mučnine, nadutosti ili žgaravice.Oprez se preporučuje osobama alergičnim na školjke, kao i onima koji uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi. Trudnice, dojilje i osobe s hroničnim bolestima trebaju se prije upotrebe posavjetovati s ljekarom.Glukozamin može pomoći nekim ljudima, ali nije čudesno rješenje. Njegov učinak zavisi od individualnog stanja, dužine korištenja i kombinacije s drugim metodama liječenja i zdravim načinom života.

Popularni dodatak za zglobove koristi se protiv bolova i osteoartritisa, ali naučni dokazi o njegovoj učinkovitosti su podijeljeni

Šta je glukozamin i da li zaista djeluje

Hronični nedostatak sna najčešće povezujemo s očiglednim simptomima poput iscrpljenosti, ali tijelo često šalje i suptilnije znakove koji mogu proći neprimijećeno. Upravo ti signali mogu značajno uticati na zdravlje i svakodnevno funkcionisanje.Jedan od neobičnih simptoma je pojačan apetit, posebno želja za slatkom i brzom hranom. Kada ne spavate dovoljno, dolazi do poremećaja hormona koji regulišu glad, pa tijelo traži brzi izvor energije. Zbog toga mnogi ljudi stalno imaju potrebu za grickanjem, čak i kada nisu stvarno gladni.Emocionalna preosjetljivost je još jedan važan znak. Ako vas sitnice lako iznerviraju ili reagujete intenzivnije nego inače, uzrok može biti upravo manjak sna. Mozak bez dovoljno odmora teže kontroliše emocije, pa stres djeluje jače nego inače.Problemi s pamćenjem i koncentracijom također su česti. Ako zaboravljate svakodnevne stvari, gubite fokus ili vam treba više vremena za donošenje odluka, to može biti znak da vaš mozak nije imao dovoljno vremena za oporavak.Nedostatak sna može uticati i na koordinaciju. Ako vam stvari ispadaju iz ruku, češće se spotičete ili imate osjećaj nespretnosti, moguće je da je nervni sistem iscrpljen.Škrgutanje zubima i stiskanje vilice često se povezuju sa stresom, ali mogu biti i povezani s poremećajima disanja tokom sna, što dodatno ukazuje na nekvalitetan odmor.Na kraju, oslabljen imunitet je jedan od ozbiljnijih znakova. Ako se često razbolijevate ili vam treba duže da se oporavite, vaš organizam možda pati zbog hroničnog nedostatka sna.Iako ovi simptomi mogu djelovati nepovezano, imaju zajednički uzrok tijelo koje nema dovoljno vremena za regeneraciju. Prepoznavanje ovih znakova prvi je korak ka promjeni navika i poboljšanju kvaliteta sna, koji je ključan za cjelokupno zdravlje.

Osim umora i pospanosti, organizam šalje skrivene signale koji ukazuju na ozbiljan manjak kvalitetnog sna

Suptilni signali tijela: Neobični znakovi da vam hronično nedostaje sna

Panofobija, poznata i kao strah od svega, predstavlja rijedak i složen oblik anksioznosti u kojem osoba osjeća stalnu napetost i očekivanje da će se desiti nešto loše. Za razliku od uobičajenih strahova koji su vezani za određene situacije ili objekte, ovaj osjećaj može se pojaviti gotovo u svakom trenutku i okruženju.Naziv dolazi iz grčkog jezika, gdje riječ “pan” znači “sve”, a povezuje se i s mitološkim likom Panom, simbolom iznenadnog straha i panike. Iako panofobija nije zvanično priznata dijagnoza, koristi se za opisivanje stanja stalne, raspršene tjeskobe bez jasnog uzroka.<h2>Kako izgleda život s panofobijom?</h2>Osobe koje se suočavaju s ovim stanjem često žive u konstantnoj napetosti. Mozak stalno “traži” opasnost, pa čak i neutralne situacije mogu djelovati prijeteće.To može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, povlačenja iz društva i osjećaja nesigurnosti gotovo svuda – kod kuće, među ljudima ili tokom svakodnevnih aktivnosti. Često se javlja i strah od same tjeskobe, što dodatno pogoršava stanje.<h2>Najčešći simptomi</h2>Panofobija uključuje kombinaciju psihičkih i fizičkih simptoma:- Stalan osjećaj straha i nelagode- Pretjerano razmišljanje o najgorim scenarijima- Osjećaj gubitka kontrole- Ubrzan rad srca- Otežano disanje- Znojenje i drhtavica- Vrtoglavica i iscrpljenost- Panični napadiDugotrajni simptomi mogu dovesti i do hroničnog umora, glavobolja i problema s probavom.Uzrok panofobije najčešće nije jedan, već kombinacija više faktora:- Ranija traumatska iskustva- Nasljedna sklonost anksioznosti- Dugotrajan stres- Razvoj iz drugih, specifičnih strahovaMozak postaje preosjetljiv na potencijalne prijetnje i reaguje čak i kada realna opasnost ne postoji.Iako panofobija nije zvanična dijagnoza, stručnjaci je najčešće povezuju s generaliziranim anksioznim poremećajem ili paničnim poremećajem.Pomoć je važno potražiti kada simptomi traju duže vrijeme i počnu ometati svakodnevni život, posao ili odnose s drugima.<h2>Liječenje i oporavak</h2>Dobra vijest je da se stanje može uspješno kontrolisati i liječiti.Najčešći pristupi uključuju:- Kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT) – pomaže u mijenjanju negativnih obrazaca razmišljanja- Postepeno suočavanje sa strahovima u sigurnom okruženju- Lijekove (po preporuci ljekara) za regulaciju tjeskobe- Tehnike opuštanja poput meditacije, disanja i jogeUz pravilan pristup i podršku, moguće je smanjiti intenzitet straha i ponovo uspostaviti osjećaj sigurnosti i kontrole nad vlastitim životom.

Stalni osjećaj opasnosti bez jasnog razloga može ozbiljno narušiti kvalitet života, ali uz pravilan pristup moguće je ublažiti simptome

Kad mozak vidi prijetnju svuda: Šta trebate znati o panofobiji

Istraživanja pokazuju da oko 20% trudnica osjeća tjeskobu povezanu s trudnoćom. Hormonalne promjene, posebno povećanje kortizola, estrogena i progesterona, mogu uticati na raspoloženje i izazvati osjećaje nervoze, razdražljivosti i umora.Osim hormona, dodatni faktori rizika uključuju ličnu ili porodičnu historiju anksioznosti, ranije traume, kao i prethodne komplikacije u trudnoći ili gubitak trudnoće.<h2>Simptomi tjeskobe&nbsp;</h2>Tjeskoba se može manifestovati na različite načine, a najčešći simptomi su:- Osjećaj stalne napetosti ili nervoze- Pretjerana briga o zdravlju bebe i toku trudnoće- Problemi sa snom- Strah u gužvama ili neugodnim situacijama- Poteškoće s opuštanjem- Rastresenost i manjak koncentracije- Nizak nivo energije i promjene raspoloženja-Napadi panike ili ubrzane misli<h2>Kako ublažiti&nbsp;</h2>1. Isprobajte kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT)Ova terapija pomaže da prepoznate negativne obrasce razmišljanja i zamijenite ih zdravijim načinima razmišljanja i reagovanja.2. Praktikujte tehnike opuštanjaMeditacija, lagana muzika, duboko disanje i prenatalna joga mogu pomoći da smanjite stres i opustite tijelo.3. Obratite pažnju na ishranuUravnotežena prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama (poput lososa), kao i vitaminom D (jaja, sardine), može pozitivno uticati na raspoloženje. Smanjite unos kofeina i šećera.4. Budite fizički aktivniAko vam ljekar dozvoli, lagane aktivnosti poput šetnje ili joge mogu značajno smanjiti stres i poboljšati raspoloženje.5. Dajte prednost odmoruPokušajte osigurati dovoljno sna i odmora. Kratko dnevno drijemanje i opuštajuća večernja rutina mogu pomoći kod nesanice.6. Fokusirajte se na ono što možete kontrolisatiOrganizacija svakodnevnih sitnica može pomoći da se osjećate stabilnije i smirenije.7. Uvedite ritmičke aktivnostiSlušanje lagane muzike, gledanje omiljenih sadržaja ili ponavljajuće aktivnosti mogu pomoći da um uspori i da se osjećate sigurnije.Tjeskoba u trudnoći nije neuobičajena, ali je važno prepoznati simptome i reagovati na vrijeme. Ako osjećaj tjeskobe postane intenzivan ili dugotrajan, obavezno se obratite stručnjaku.

Tjeskoba u trudnoći je česta pojava zbog hormonskih promjena i životnih okolnosti, ali postoje jednostavni načini kako je ublažiti 

Kako pobijediti tjeskobu u trudnoći: 7 jednostavnih koraka koji djeluju odmah

Hronični nedostatak sna često se povezuje s umorom i pospanošću, ali tijelo šalje i suptilnije, ponekad neočekivane signale da mu nedostaje kvalitetan odmor.<h2>Pojačan apetit</h2>Jedan od češćih, ali manje prepoznatih znakova je pojačan apetit, posebno izražena želja za slatkom i brzom hranom. Poremećaj hormona koji regulišu glad dovodi do toga da organizam traži brzu energiju, pa se javlja stalna potreba za grickanjem.<h2>Emocionalna osjetljivost</h2>Emocionalna osjetljivost također može biti pokazatelj. Kada nema dovoljno sna, mozak slabije kontroliše emocije, pa sitnice mogu izazvati jače reakcije nego inače.Problemi s koncentracijom i pamćenjem još su jedan čest znak. Zaboravljanje jednostavnih stvari, slabiji fokus i otežano donošenje odluka mogu ukazivati na umor mozga.<h2>Napetost</h2>Kod nekih osoba javlja se i nespretnost u svakodnevnim aktivnostima, poput ispadanja predmeta iz ruku ili slabije koordinacije pokreta.Stručnjaci ukazuju i na škrgutanje zubima tokom sna, koje se često povezuje sa stresom, ali može biti i posljedica poremećaja disanja i lošeg kvaliteta sna.<h2>Smanjen imunitet</h2>Smanjen imunitet predstavlja jedan od ozbiljnijih signala, jer organizam bez dovoljno odmora teže se bori protiv infekcija i sporije se oporavlja.Iako se ovi simptomi naizgled razlikuju, zajednički uzrok im je nedovoljno sna, zbog čega je pravilan odmor ključan za fizičko i mentalno zdravlje.

Manjak kvalitetnog odmora može se manifestovati kroz neobične fizičke i emocionalne promjene

Suptilni znakovi koji otkrivaju hronični nedostatak sna

Hiljade žena godinama žive s bolnim i iscrpljujućim simptomima prije nego što dobiju tačnu dijagnozu endometrioze, bolesti koja pogađa oko jednu od deset žena. Novi naučni pristupi mogli bi to promijeniti i omogućiti ranije i preciznije otkrivanje.Endometrioza nastaje kada tkivo slično sluznici maternice počne rasti izvan nje, najčešće na jajnicima, crijevima ili mokraćnom mjehuru. Simptomi su raznoliki i često zbunjujući, pa se bolest nerijetko pogrešno povezuje s drugim stanjima. Zbog toga ženama u prosjeku treba i do devet godina da dobiju tačnu dijagnozu.Nova pilot-studija pokazuje da bi kombinacija CT snimanja i posebnog molekularnog markera mogla pomoći u ranijem otkrivanju bolesti. Ova metoda ciljano detektuje promjene povezane s razvojem novih krvnih žila, što može ukazivati na prisutnost endometrioze u ranim stadijima.U dosadašnjim testiranjima metoda je pokazala visoku preciznost u prepoznavanju prisustva ili odsustva bolesti, kao i u otkrivanju slučajeva koji su kasnije potvrđeni operativnim putem.Stručnjaci naglašavaju da bi ranija dijagnoza značajno promijenila kvalitet života oboljelih, omogućila pravovremeno liječenje i smanjila dugogodišnje patnje kroz koje mnoge žene prolaze bez jasnog odgovora.Trenutno je jedini siguran način dijagnostike laparoskopski zahvat, koji je invazivan i često se izvodi tek nakon dugogodišnjeg čekanja i niza drugih pretraga. Zato se nove, neinvazivne metode smatraju velikim korakom naprijed.Iako su prvi rezultati obećavajući, stručnjaci upozoravaju da je potrebno dodatno istraživanje na većem broju ispitanica kako bi se potvrdila pouzdanost metode i njena sigurnost u svakodnevnoj primjeni.Osim dijagnostike, nova tehnologija mogla bi pomoći i u praćenju toka bolesti te procjeni uspješnosti terapija.Simptomi endometrioze koji se ne smiju ignorisati uključuju jake menstrualne bolove, obilna krvarenja, hronični umor, bolove u donjem dijelu stomaka i leđa, bol tokom mokrenja ili odnosa, te poteškoće sa začećem.Stručnjaci poručuju da je rano prepoznavanje simptoma ključno za pravovremenu dijagnozu i kvalitetnije liječenje, što može značajno poboljšati svakodnevni život žena koje se suočavaju s ovom bolešću.

Inovativna kombinacija CT snimanja i molekularnog markera pokazuje obećavajuće rezultate u ranijem otkrivanju bolesti 

Menstrualni ciklus može biti izazovno razdoblje za mnoge žene

Hiljade žena godinama čekaju dijagnozu: Nova metoda mogla bi ubrzati otkrivanje endometrioze

Ponavljajuće urinarne infekcije kod djece nisu rijetkost i često nisu slučajne, već su povezane s navikama koje se mogu prepoznati i promijeniti na vrijeme. Pravovremeno djelovanje ključno je za zaštitu bubrega i očuvanje zdravlja mokraćnog sistema.Urinarne infekcije spadaju među najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi i javljaju se kod značajnog broja djece. Češće su kod djevojčica nakon prve godine života, dok su u ranom periodu života izraženije kod dječaka, posebno ako postoje urođene anomalije mokraćnog sistema.Stručnjaci upozoravaju da se kod ponavljajućih infekcija često ne radi o izolovanom incidentu, već o skrivenom uzroku koji zahtijeva dodatnu dijagnostičku obradu.Kod mlađe djece infekcije mogu biti povezane s urođenim anomalijama mokraćnog sistema, dok su kod starije djece češće posljedica svakodnevnih navika. Neredovno mokrenje, zadržavanje urina, nedovoljan unos tečnosti i sjedilački način života značajno povećavaju rizik od ponavljanja infekcija. Posebno se ističe i zatvor kao jedan od važnih faktora rizika, jer pritisak na mokraćni mjehur otežava njegovo potpuno pražnjenje i pogoduje razmnožavanju bakterija.Simptomi često mogu biti nespecifični. Kod male djece to može biti povišena temperatura bez jasnog uzroka, razdražljivost, slabije napredovanje ili problemi s probavom. Kod starije djece znakovi mogu uključivati učestalo mokrenje, neugodan miris urina, bol u donjem dijelu stomaka ili ponovno pojavljivanje nekontrolisanog mokrenja.Prevencija se u velikoj mjeri zasniva na svakodnevnim navikama. Djecu treba poticati na redovno mokrenje svaka dva do tri sata, bez odgađanja. Također je važan dovoljan unos tečnosti, prvenstveno vode, tokom dana, a ne tek u večernjim satima. Veliki broj djece u vrtiću i školi unosi premalo tečnosti i često odgađa odlazak u toalet, što povećava rizik od infekcija.Jednako važna je i regulacija stolice. Redovna i mekana stolica smanjuje pritisak na mokraćni mjehur i omogućava njegovo pravilno pražnjenje. Kod djevojčica se posebno naglašava pravilna higijena i brisanje od naprijed prema nazad.Kada do infekcije dođe, neophodno je pravovremeno liječenje antibioticima, uz odgovarajuću dijagnostičku obradu nakon terapije. Kod ponavljajućih infekcija preporučuje se dodatna obrada kako bi se utvrdio uzrok i spriječilo dalje ponavljanje.Osim antibiotika, sve veći značaj imaju i neantibiotske mjere prevencije. Tu spadaju probiotici, preparati koji sprječavaju vezivanje bakterija za sluznicu mokraćnog sistema, kao i vitamin D koji doprinosi jačanju imunološkog sistema. Primjena ovih mjera uvijek se individualno prilagođava i provodi uz stručni nadzor.Poruka stručnjaka je jasna: ponavljajuće urinarne infekcije kod djece ne treba posmatrati kao prolazan problem. U većini slučajeva uzrok se može pronaći, a pravilnim navikama i pravovremenom reakcijom moguće je spriječiti komplikacije i sačuvati zdravlje bubrega.

Stručnjaci upozoravaju da svakodnevne navike, poput odgađanja mokrenja i zatvora, često stoje iza učestalih infekcija mokraćnog sistema kod djece

Zbunjujući nalaz urinokulture: Kada "miješana flora" nije razlog za paniku

Male navike, veliki problem: Kako spriječiti ponavljajuće urinarne infekcije kod djece

Saša Bašćevan ističe da je najvažniji faktor za očuvanje zdravlja zglobova i kičme&nbsp; kretanje. Prema njegovim riječima, ljudsko tijelo je prirodno prilagođeno za hodanje, trčanje, penjanje i aktivnost, dok dugotrajno sjedenje predstavlja jedan od glavnih uzroka ortopedskih problema današnjice.U Poliklinici Patela proces liječenja organizovan je kroz zajednički rad ortopeda i stručnjaka za rehabilitaciju. Nakon prvog pregleda izrađuje se individualni plan oporavka, koji može uključivati operaciju ili odmah rehabilitaciju. Poseban akcenat stavlja se na objektivne pokazatelje napretka, a ne subjektivne procjene.Interdisciplinarni pristup kao prednostBašćevan naglašava da je saradnja ortopeda, fizioterapeuta i drugih stručnjaka ključ uspješnog liječenja. Iako se dio procesa optimizuje kroz direktan rad ortopeda i rehabilitacionog tima, u kasnijim fazama uključuju se i kineziolozi, posebno kod povratka pacijenata sportskim aktivnostima.Pacijenti sve informisaniji ali i zbunjenijiSve više pacijenata dolazi s informacijama pronađenim na internetu. To ponekad pomaže, ali može i otežati dijagnostiku jer dolazi do pogrešnih zaključaka. Stručnjaci zato imaju zadatak da usmjere pacijenta na tačan i objektivan tok liječenja.Rehabilitacija nije ista za sveJedna od najčešćih zabluda jeste da je operacija uvijek najbolje rješenje. Bašćevan ističe da se operacija radi samo kada je stvarno potrebna, dok se mnogi problemi mogu uspješno riješiti konzervativnim pristupom.Također, trajanje rehabilitacije ne može se unaprijed fiksirati jer zavisi od objektivnih parametara poput snage, stabilnosti i funkcionalnog oporavka.Budućnost ortopedije: robotika i vještačka inteligencijaU narednih deset godina očekuje se veća primjena robotike i umjetne inteligencije u operacijama, dok će rehabilitacija postati preciznija zahvaljujući naprednim alatima za mjerenje oporavka. Ipak, ljudski kontakt i dalje ostaje nezamjenjiv dio procesa.Najvažniji savjet: više kretanja, manje sjedenjaNajjednostavnija i najvažnija poruka je da se zdravlje zglobova i kičme čuva redovnim kretanjem. Dugotrajno sjedenje predstavlja ozbiljan rizik, dok prilagođena fizička aktivnost i pravilna priprema značajno smanjuju mogućnost povreda.

Većina problema nastaje zbog modernog načina života tijelo nije stvoreno za sjedenje

Zdravlje zglobova i kičme: Ključ je u kretanju, a ne u sjedenju

Rak debelog crijeva sve se češće javlja i kod mlađih osoba, a stručnjaci upozoravaju da su način života i ishrana među glavnim faktorima rizika. Posebno se ističe uloga crijevnog mikrobioma i namirnica koje ga mogu zaštititi.Lubenica se povezuje sa oko 26% manjim rizikom zahvaljujući likopenu, vitaminu C i visokom udjelu vode. Jabuke smanjuju rizik oko 25% jer sadrže vlakna i antioksidanse koji hrane dobre bakterije u crijevima.Kivi može smanjiti rizik za oko 13% i poboljšava probavu zahvaljujući enzimima i vlaknima. Citrusi poput narandže i limuna povezani su sa oko 9% manjim rizikom zbog vitamina C i flavonoida.Bobičasto voće poput borovnica i malina dodatno pomaže zbog polifenola i vlakana koji smanjuju upale.Stručnjaci ipak naglašavaju da nijedna namirnica nije dovoljna sama najvažnija je raznovrsna i uravnotežena ishrana.

Ishrana kao ključ prevencije

Pet voćki koje mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva

Novo istraživanje pokazuje da čak i umjerena konzumacija alkohola može imati negativan utjecaj na mozak. Naučnici su uočili povezanost između alkohola, smanjenog protoka krvi u mozgu i stanjenja moždane kore dijela zaduženog za razmišljanje i donošenje odluka.Zabrinjava to što su promjene primijećene i kod osoba koje piju u granicama koje se smatraju “sigurnim”. Iako studija ne dokazuje direktan uzrok, rezultati ukazuju da se štetni efekti mogu gomilati s godinama.Stručnjaci sve češće dovode u pitanje postojanje potpuno sigurne količine alkohola i savjetuju smanjenje unosa radi očuvanja zdravlja mozga.

I umjereno pijenje može štetiti mozgu

Postoji li sigurna mjera konzumacije alkohola: Novo istraživanje dalo odgovor

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da je u borbi protiv virusnog hepatitisa ostvaren napredak, ali bolest i dalje predstavlja ozbiljan globalni problem.&nbsp;- Posljedice ovog oboljenja osjećat ćemo godinama ako ne ubrzamo djelovanje - poručeno je na svjetskom samitu o hepatitisu.Prema najnovijim podacima, hepatitis B i C odgovorni su za oko 95% smrtnih slučajeva povezanih s ovom bolešću. U 2024. godini odnijeli su oko 1,34 miliona života, dok se svakodnevno bilježi više od 4.900 novih infekcija.Od 2015. godine zabilježen je napredak broj novih infekcija hepatitisom B smanjen je za 32%, a smrtnost od hepatitisa C pala je za 12%. Ipak, čak 287 miliona ljudi i dalje živi s hroničnim infekcijama, a veliki broj njih nije dijagnosticiran niti liječen.Najčešće komplikacije su ciroza i rak jetre, koji predstavljaju vodeće uzroke smrti kod oboljelih. Iako postoje efikasna rješenja poput vakcine protiv hepatitisa B i terapija koje mogu izliječiti hepatitis C u više od 95% slučajeva, problem ostaje nedovoljna dostupnost liječenja.Stručnjaci ističu da je za uspješnu borbu protiv hepatitisa potrebno jačanje zdravstvenih sistema, bolji pristup terapiji i veća ulaganja, kako bi se do 2030. godine bolest stavila pod kontrolu.

Napredak postoji, no milioni ljudi i dalje bez dijagnoze i terapije

WHO: Hepatitis u padu, ali i dalje ubija milione

Tuna tartar važi za sofisticirano jelo koje osvaja kombinacijom okusa i nutritivnih vrijednosti. Bogata je proteinima, omega-3 masnim kiselinama, vitaminima B grupe i mineralima poput željeza i selena, koji doprinose zdravlju srca, mozga i imuniteta. Upravo zbog toga često se smatra zdravim izborom u ishrani.Međutim, sirova tuna nosi i određene rizike koje ne treba zanemariti. Jedan od glavnih problema su paraziti, poput Anisakidae, koji mogu izazvati probavne smetnje, bolove u stomaku, mučninu i povišenu temperaturu. Iako zamrzavanje može smanjiti rizik, on nikada nije potpuno eliminisan.Drugi važan rizik je prisustvo bakterija kao što je Listeria monocytogenes, koja može biti posebno opasna za trudnice i osobe oslabljenog imuniteta.Posebnu zabrinutost izaziva i živa teški metal koji se nakuplja u velikim morskim ribama. Tuna, kao predator, može sadržavati veće količine žive, što dugoročno može uticati na nervni sistem, pamćenje i rad srca.Zbog svega navedenog, trudnice, dojilje, mala djeca i starije osobe trebale bi izbjegavati konzumaciju sirove tune. Zdravim odraslim osobama preporučuje se umjeren unos i pažljiv odabir provjerenih izvora. Stručnjaci savjetuju da se češće biraju ribe s manjim udjelom žive, poput lososa ili bakalara, dok tuna treba ostati povremeni izbor, a ne svakodnevna navika.

Sirova tuna nosi benefite, ali i ozbiljne opasnosti

Tuna tartar: Zdrava delicija ili skriveni rizik

Omega-3 masne kiseline i riblje ulje često se smatraju istim, ali to nije potpuno tačno. Omega-3 su esencijalne masti koje tijelo ne može samo proizvesti, pa ih moramo unositi hranom ili suplementima.Postoje tri glavna oblika omega-3 masnih kiselina: EPA, važna za zdravlje srca i smanjenje upala, DHA koja je ključna za mozak i vid, te ALA – biljni oblik koji se teže pretvara u aktivne oblike.Riblje ulje je jedan od najpoznatijih izvora omega-3, dobijeno iz masne ribe poput lososa, sardine ili skuše. Ono sadrži EPA i DHA, koje tijelo najlakše koristi.Glavna razlika je jednostavna: omega-3 su hranjive tvari, dok je riblje ulje njihov izvor. Omega-3 se mogu unijeti i kroz orahe, sjemenke i biljna ulja, ali u tim namirnicama dominira ALA.Ove masne kiseline pomažu u očuvanju zdravlja srca, podržavaju rad mozga, smanjuju upalne procese i doprinose zdravlju očiju.Dodaci ribljeg ulja mogu biti korisni osobama koje ne unose dovoljno ribe ili imaju povećane potrebe za omega-3, ali je važno birati kvalitetne proizvode i prilagoditi unos vlastitim potrebama.

Iako se često poistovjećuju, riječ je o različitim pojmovima koji imaju važnu ulogu za srce, mozak i cjelokupno zdravlje

Riblje ulje ili omega-3: Šta je razlika i šta je bolje

Riblje ulje ili omega-3: Koje su razlike

S dolaskom toplijih dana i sve češćih izleta u prirodu, počinje i sezona krpelja sitnih nametnika koji mogu predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik. Stručnjaci upozoravaju da je prevencija najvažnija, posebno tokom boravka u šumama, parkovima i područjima s visokom travom.Kako se zaštititi i šta nipošto ne smijete raditi, za “Avaz” je objasnio infektolog Denis Žepić.<h2>Crveni prsten</h2>- Vrlo je bitno da se ne krećete po nekim šikarama, dubokim travama, jer tu najčešće imate gnijezda krpelja i drugih nametnika ili insekata. Također, možete koristiti određene repelente, hemijske supstance, na koži ili unositi na neki drugi način da biste se zaštitili. Ukoliko bi se desio ubod krpelja, postoje lijekovi koji se daju prije nego se desi problem, ali i kao metoda liječenja ukoliko dođe do problema – kazao je Žepić. Sve češće se spominje da krpelji ne vole miris cimeta, limete, lavande, pa eterična ulja na tim bazama također mogu pomoći.

Simptomi Lajmske bolesti najčešće se javljaju nekoliko dana nakon ugriza.- Nakon samog uboda krpelja, smatra se da bi krpelj trebao da provede bar 48 sati na mjestu da bi došlo do pojave Lajmske bolesti. Ukoliko krpelja stišćete, pritišćete na razne načine, on tada bukvalno povrati zaraženi sadržaj. Otprilike između 7. i 10. dana pojavi se tipični eritema migrans – crveni prsten koji se širi, što je prva faza Lajmske bolesti. On se može širiti i mijenjati zbog čega se zove migrans jer se može pojaviti na još par mjesta. Tada je već vrijeme za antibiotsku terapiju te ako se pravovremeno ne liječi može doći do širenja Lajmske bolesti – objasnio je dr. Žepić.Naglasio je da se nipošto na krpelja ne stavlja jestivo ulje, benzin, tečni sapun i slično jer samim tim se krpelj tjera da ispusti otrove zbog čega može doći do obolijevanja.- Krpelja treba vaditi u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu, jer on ulazi u obrnutom smjeru pa ga treba „odvrnuti“. U apotekama postoje plastične ili metalne pincete koje su pravljene za te svrhe. U svakom slučaju, znači, bilo bi dobro da se pinceta dezinficira. Ukoliko ostane samo glava ili prednje nožice, ne treba paničariti jer već kroz par sati ili dana na tom mjestu stvorit će se sitna gnojanica kroz koju sve to izađe. Možete se javiti svakako u hitnu pomoć, kako biste potražili pomoć pri uklanjanju krpelja – istaknuo je dr. Žepić.<h2>Preporučeno liječenje</h2>Najnovije preporuke su da, ako se desi da je prošlo više od 48 sati od uboda krpelja, smatra se da ne bi bilo loše uzeti odgovarajuće lijekove.- Međutim, antibiotik se ne daje nikada u redovnim dozama i u nekom dugotrajnom vremenu, ukoliko se ne pojave znaci Lajmske bolesti. Ako se nakon nekog perioda počne razvijati neki drugi simptom, može se uraditi serologija, na osnovu čega se dalje odlučuje o terapiji – zaključio je dr. Žepić.

Nipošto ne stavljati jestivo ulje, benzin, tečni sapun i slično, naglasio je

Infektolog Denis Žepić za „Avaz“ o mjerama prevencije: Krpelja treba vaditi u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu

Sekundarni hiperaldosteronizam je stanje u kojem nadbubrežne žlijezde proizvode previše hormona aldosterona, iako same žlijezde nisu oštećene. Problem nastaje zbog signala iz drugih dijelova tijela, najčešće kada je smanjen protok krvi kroz bubrege.Najčešći i najuočljiviji simptom je visok krvni pritisak, posebno onaj koji ne reaguje na standardnu terapiju s više lijekova. Međutim, znakovi mogu biti i suptilni nizak nivo kalija može uzrokovati slabost mišića, grčeve, trnce, umor, pojačanu žeđ i učestalo mokrenje. U nekim slučajevima simptomi potpuno izostaju, pa stanje ostaje neotkriveno godinama.Ključni problem leži u pretjeranoj aktivaciji sistema koji reguliše pritisak u tijelu. Kada bubrezi registruju slabiji protok krvi, pokreću mehanizam koji dovodi do zadržavanja soli i vode, čime se dodatno povećava krvni pritisak.Najčešći uzroci su hronična oboljenja poput zatajenja srca, bolesti jetre i određenih bubrežnih poremećaja, kao i suženje bubrežnih arterija.Dijagnoza se postavlja mjerenjem nivoa aldosterona i renina u krvi, a liječenje je usmjereno na osnovni uzrok. Pravovremenim otkrivanjem moguće je stabilizovati pritisak i spriječiti ozbiljna oštećenja srca i bubrega.

Sekundarni hiperaldosteronizam često stoji iza rezistentne hipertenzije i može ugroziti srce i bubrege

Visok pritisak može skrivati ozbiljan poremećaj hormona

D-dimer test je postao veoma čest, posebno posljednjih godina, ali povišena vrijednost ne znači automatski da postoji opasno stanje. Ovaj krvni test pomaže ljekarima da procijene da li u organizmu postoji stvaranje i razgradnja krvnih ugrušaka, ali sam po sebi rijetko postavlja konačnu dijagnozu.D-dimer je proteinski fragment koji nastaje kada se u tijelu razgrađuje krvni ugrušak. Zgrušavanje krvi je normalan proces koji zaustavlja krvarenje, ali kada ugrušak ispuni svoju funkciju, organizam ga razgrađuje. Upravo tada nastaju D-dimeri. Kod zdravih osoba njihove vrijednosti su vrlo niske ili gotovo nemjerljive, dok povišene vrijednosti mogu ukazivati na pojačanu aktivnost u sistemu zgrušavanja.Najčešće se test koristi kod sumnje na duboku vensku trombozu i plućnu emboliju. Duboka venska tromboza se najčešće javlja u nogama i može izazvati otok, bol, crvenilo i osjećaj topline. Ako se dio ugruška otkine i dospije do pluća, može nastati plućna embolija, koja izaziva nagli nedostatak zraka, bol u prsima i ubrzan rad srca.Iako povišen D-dimer može biti znak upozorenja, njegova najveća vrijednost je u tome što normalan nalaz gotovo sigurno isključuje postojanje opasnog ugruška. Zbog toga se smatra veoma osjetljivim testom, ali nije specifičan, što znači da povišene vrijednosti ne potvrđuju bolest same po sebi.Povišen D-dimer se može javiti i u brojnim drugim stanjima koja nisu opasna po život. Trudnoća, infekcije, upale, povrede, operacije, bolesti jetre, srčane bolesti, pa čak i starija životna dob mogu dovesti do njegovog porasta. Zbog toga se rezultati uvijek tumače u kombinaciji sa simptomima i kliničkom slikom pacijenta.Ljekari često prije testiranja procjenjuju rizik za trombozu kroz različite kliničke kriterije. Kod niskog rizika, normalan D-dimer može izbjeći dodatne pretrage, dok se kod visokog rizika odmah ide na slikovne dijagnostičke metode.Ako je nalaz povišen i postoji sumnja na trombozu, rade se dodatne pretrage poput ultrazvuka vena ili CT snimanja pluća. Tek te metode mogu potvrditi ili isključiti dijagnozu.D-dimer, dakle, nije dijagnoza, nego samo važan pokazatelj koji pomaže u daljoj medicinskoj procjeni.

Šta je glukozamin i da li zaista djeluje

Suptilni signali tijela: Neobični znakovi da vam hronično nedostaje sna

Kad mozak vidi prijetnju svuda: Šta trebate znati o panofobiji

Kako pobijediti tjeskobu u trudnoći: 7 jednostavnih koraka koji djeluju odmah

Suptilni znakovi koji otkrivaju hronični nedostatak sna

Hiljade žena godinama čekaju dijagnozu: Nova metoda mogla bi ubrzati otkrivanje endometrioze

Male navike, veliki problem: Kako spriječiti ponavljajuće urinarne infekcije kod djece

Zdravlje zglobova i kičme: Ključ je u kretanju, a ne u sjedenju

Pet voćki koje mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva

Postoji li sigurna mjera konzumacije alkohola: Novo istraživanje dalo odgovor

WHO: Hepatitis u padu, ali i dalje ubija milione

Tuna tartar: Zdrava delicija ili skriveni rizik

Riblje ulje ili omega-3: Koje su razlike

Infektolog Denis Žepić za „Avaz“ o mjerama prevencije: Krpelja treba vaditi u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu

Visok pritisak može skrivati ozbiljan poremećaj hormona

Povišen D-dimer ne znači uvijek opasnost: Šta zapravo pokazuje ovaj krvni test?

Zdravlje

Šta je glukozamin i da li zaista djeluje

Suptilni signali tijela: Neobični znakovi da vam hronično nedostaje sna

Kad mozak vidi prijetnju svuda: Šta trebate znati o panofobiji

Kako pobijediti tjeskobu u trudnoći: 7 jednostavnih koraka koji djeluju odmah

Suptilni znakovi koji otkrivaju hronični nedostatak sna

Hiljade žena godinama čekaju dijagnozu: Nova metoda mogla bi ubrzati otkrivanje endometrioze

Male navike, veliki problem: Kako spriječiti ponavljajuće urinarne infekcije kod djece

Zdravlje zglobova i kičme: Ključ je u kretanju, a ne u sjedenju

Pet voćki koje mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva

Postoji li sigurna mjera konzumacije alkohola: Novo istraživanje dalo odgovor

WHO: Hepatitis u padu, ali i dalje ubija milione

Tuna tartar: Zdrava delicija ili skriveni rizik

Riblje ulje ili omega-3: Koje su razlike

Infektolog Denis Žepić za „Avaz“ o mjerama prevencije: Krpelja treba vaditi u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu

Visok pritisak može skrivati ozbiljan poremećaj hormona

Povišen D-dimer ne znači uvijek opasnost: Šta zapravo pokazuje ovaj krvni test?