Američki kongres je ponovo otkrio zapadni Balkan. Ta vijest je mnogo važnija nego što se mnogima na prvu čini - jer kada se super sila bavi našim krajevima, to obično nije zbog šarma ćevapa i sevdaha, nego zato što postoje problemi koji - ako se zapuste - znaju eksplodirati u lice cijelom kontinentu. No, ono što se čulo na saslušanju u Vašingtonu zapravo je osvježavajuće trijezno: Srbija je ključ destabilizacije, Vučić je autokrata, Rusija i Kina nisu slučajni gosti, a Dodikove sankcije nikada nije trebalo skidati. Prilično realno za američki politički establišment koji često zna lutati između romantičnih iluzija i geopolitičkog autizma.
Daniel Server (Serwer), čovjek koji Balkan zna bolje nego što mnogi naši političari znaju vlastitu biografiju, u svom tekstu ispravno primjećuje - naš problem nije manjak stabilnosti, nego njen višak. Stabilnosti korupcije, stabilnosti partijskog feudalizma, stabilnosti etničkog straha i statusa quo u kojem svako ima svoj mali fildžan moći i niko nema motiv da ga mijenja. Stabilnost u kojoj se ostaje talac vlastitih elita - jer one od nestabilnosti samo mogu izgubiti.
Zato je zanimljiva teza da Balkanu ne treba „mirna voda“, već političko miješanje - ali u pravcu Zapada, reformi i demokratije. Ne u pravcu trećih entiteta, ukidanja OHR-a i Vučićevih hotela; to su recepti za povratak u 1992.
Zanimljivo, dok pojedini američki jastrebi zamišljaju ukidanje OHR-a i crtanje “trećeg entiteta”, Server podsjeća da je to direktna karta ka raspadu Dejtona i novom sukobu. Ako hoćemo haos - to je najbrži put. Ako hoćemo napredak - reforma, demokratija i zapadni kurs nemaju alternativu.
Njegova najvažnija poenta je najjednostavnija: Balkan ne treba još stabilnosti, nego promjenu. Ne revoluciju, nego evoluciju – onu koja ruši korupcijske piramide, a gradi institucije. Amerikanci mogu pomagati, ali odgovornost je na nama. Kad mi odlučimo da nam je dosta feudalizma pod drugim imenom, put u EU i NATO neće biti prepreka - nego nagrada.
Do tada ćemo živjeti u stabilnosti - stabilnosti koja smrdi na ustajalost. I sve dok se ta tišina ne uzdrma, Balkan će ostajati siguran - upravo onoliko koliko je i zaglavljen.
