Trebala je to biti obična, protokolarna posjeta, iako se iza kulisa špekuliralo da Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a, nikoga ne posjećuje reda radi. 

Takvu protokolarnu posjetu zasjenila je bahata zloupotreba predsjedničkog automobila i kamerna šutnja glavnih protagonista neviđene bruke zbog koje bi političari u savremenim zemljama, bez dvoumljenja, podnijeli ostavku. Barem iz moralnih razloga!

No, posjeta profesorice Izetbegović, kako joj bračni drug tepa na predizbornim skupovima, u potpunosti je ogolila namjere bošnjačke vlastele u višedecenijskoj „igri prijestolja“. 

Budući da Izetbegović junior krade posljednje dane drugog mandata u Predsjedništvu BiH, vrijeme je da se sluđenom građanstvu predstavi nova kandidatkinja u „igri prijestolja“.

Gospođa Izetbegović pokazala je da može koristiti predsjednički automobil kada joj se prohtije, bez polaganja računa narodu. Takva sramotna bahatost svojstvena je feudalnom dobu u koje nas, milom ili silom, dinastija Izetbegović želi vratiti. 

“Naš narod nije blećak”, izjavio je svojevremeno prvi predsjednik nezavisne i suverene BiH Alija Izetbegović. Ako njegovi nasljednici imaju vremena za čitanje svega što im narod poručuje u brojnim komentarima na internetu, trebali bi čekirati kartu u jednom smjeru.

Put od vrha do dna identičan je putu od „igre prijestolja“ do smetljišta historije. Na tom putu Izetbegovići bi, napokon, morali proviriti kroz prozor kako bi vidjeli čemer potlačenih, obespravljenih i osiromašenih građana, što je direktan produkt njihove višedecenijske vladavine. 

Iz predsjedničkog automobila sa zatamnjenim staklima i osionom pratnjom teško su vidljivi jad i bijeda u kojoj se ova država nalazi.